REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-850/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. odvjetnicima u [adresa], protiv tuženice ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o., odvjetnicima u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-438/2021-23, od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 438/2021-23, od 20. lipnja 2024.

II Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] koji su dana 15. prosinca 2005. godine sklopili tužitelj MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju MO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati novčanu tražbinu u iznosu od 872,32 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

na iznos od 139,13 EUR počam od 16.01.06. pa do isplate,

na iznos od 38,97 EUR počam od 15.06.11. pa do isplate,

na iznos od 38,92 EUR počam od 15.07.11. pa do isplate,

na iznos od 38,90 EUR počam od 16.08.11. pa do isplate,

na iznos od 38,97 EUR počam od 15.09.11. pa do isplate,

na iznos od 38,98 EUR počam od 14.10.11. pa do isplate,

na iznos od 38,97 EUR počam od 14.11.11. pa do isplate,

na iznos od 38,97 EUR počam od 15.12.11. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 13.01.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 15.02.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 15.03.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 13.04.12. pa do isplate,

na iznos od 38,94 EUR počam od 15.05.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 14.06.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 13.07.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 14.08.12. pa do isplate,

na iznos od 38,97 EUR počam od 14.09.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 15.10.12. pa do isplate,

na iznos od 38,95 EUR počam od 14.11.12. pa do isplate,

na iznos od 32,05 EUR počam od 23.01.13. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 1.956,81 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 804,63 EUR."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koji su 15. prosinca 2005. zaključili tužitelj, kao korisnik kreditsa, i tuženica, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF, te da se tuženici naloži da mu s osnova pretplate po ništetnoj ugovorenoj odredbi u valutnoj klauzuli isplati iznos od 872,32 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Nesporno je među strankama da su 15. prosinca 2005. tužitelj i pravni prednik tuženice, Slavonska banka d.d., zaključili Ugovor o kreditu temeljem kojeg je tužitelju isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. za CHF, s rokom otplate 84 mjeseca (7 godina).

8. Nesporno je da je kredit u cijelosti isplaćen 23. siječnja 2013.

9. Knjigovodstveno financijskim vještačenjem je utvrđeno da je zbog promjene tečaja CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovoreno razdoblje tužitelj platio više po osnovi tečaja CHF iznos od 872,32 EUR.

10. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je temeljem članka 502.c ZPP-a, pravilno utvrdio da je vezan za pravna utvrđenja o ništetnosti ugovorenih odredbi o valutnoj klauzuli u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012 u kojemu je utvrđena nišetnost ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., i presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., a u pogledu valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.

11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza tužitelja i svjedoka OO utvrdio da se radilo o tipskom ugovoru. Tužitelj je iskazao da ga tuženica nije upoznala da postoji mogućnost pregovaranja o pojedinoj ugovornoj odredbi, a djelatnik tuženice je iskazao da se radilo o tipskom ugovoru, da je klijentu ponuđena mogućnost ugovaranja kredita i predočavala mu se kamatna stopa, trenutni tečaj valute i iznos naknade za obradu kredita.

12. Neosnovani su žalbeni navodi da je trebalo saslušati javnog bilježnika, kako je to tuženica predložila tijekom postupka jer je Ugovor o kreditu solemniziran i javni bilježnik je tom prilikom objasnio tužitelju odredbe ugovora, budući javni bilježnik pri solemniziranju ne može tužitelju objasniti rizik promjene tečaja CHF, a nije sudjelovao u pregovorima u vezi sklapanja ugovora.

13. Kako iz iskaza tužitelja proizlazi da se radilo o unaprijed formuliranom, standardnom tipskom ugovoru, te da tužitelj, kao potrošač, nije imao nikakvu mogućnost utjecati na sadržaj spornih odredbi o valutnoj klauzuli, niti je bio u cijelosti informiran o svim potrebnim parametrima, već mu je ugovornim odredbama nametnuta obaveza koju on u vrijeme zaključenja ugovora objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu, a tuženica, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala suprotno, prvostupanjski sud je pravilno na temelju pravnih utvrđenja iz presude donesenih u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP), utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF.

14. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Dajane Vuković, kao stručan i objektivan. Vještak je nalaz usmeno obrazložio, te odgovorio na sve prigovore i primjedbe tuženice, dajući jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a prema kojemu razlika s osnova valutne klauzule iznosi 872,32 EUR.

15. Tuženica neosnovano u žalbi ističe i prigovor zastare, koji je isticala i tijekom prvostupanjskog postupka.

16. Prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim, pravilno zaključujući da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te da zastara individualnih restrikcijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, kako proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2245/2017, od 20. ožujka 2018.

17. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, 19. studenog 2021., nije protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO).

18. Neosnovani su i žalbeni navodi da je zatezne kamate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO, trebalo dosuditi od dana podnošenja tužbe.

19. Sud Europske unije u predmetu poslovni broj: C-118/2017. točka 45., stajališta je da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da nepoštene odredbe nisu korištene u ugovoru.

20. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu i tužitelj je dokazao da je pretplatio iznose, te da je tuženica prilikom zaključenja ugovora postupila protivno načelu izvjesnosti i poštenja, što ju čini nesavjesnim stjecateljem spornih pretplata po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, pa kamate, sukladno odredbi članka 1115. ZOO, teku od dana stjecanja onoga što je tuženica stekla bez osnove.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa).

22. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno za sve poduzete radnje, koje je priznao tužitelju, odmjerio vrijednost boda od 1,99 EUR (15,00 kn), iako je za parnične radnje poduzete do 5. studenog 2022. tužitelju trebalo priznati trošak prema Tarifi i vrijednosti boda od 1,33 EUR (10,00 kn).

23. Suprotno tim žalbenim navodima, prema važećoj Tarifi, koja je na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (primjenjuje se od 25. studenog 2023.), Tbr. 52. stavak 3., je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24. Kako vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR, prvostupanjski sud je pravilno nagradu odmjerio prema vrijednosti boda od 2,00 EUR (15,00 kn).

25. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

27. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc