Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-924/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici LŽ, Lucija Car-Pavlic i Josip Poparić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika LIDL HRVATSKA d.o.o., OIB: OIB 66089976432, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 15. svibnja 2024., poslovni broj Pn-395/2022-26, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini od 15. svibnja 2024., poslovni broj Pn-395/2022- 26.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I. Nalaže se tuženiku LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d., Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 53, OIB 66089976432, isplatiti tužiteljici DŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.015,58 EUR, sa zateznim kamatama prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koja se od 01. siječnja 2023. do isplate, određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 120,00 EUR, od 22. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 35,58 EUR, od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.860,00 EUR, od 18. srpnja 2022. do isplate,u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.424,97 EUR-a, sa zateznim kamatama, određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od 15. svibnja 2024., do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti bitne povrede na koje ukazuje tuženik u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela 6. travnja 2022. zbog poskliznuća na masnu lokvu na podu trgovine tuženika i pada na razbijeno staklo, a tijekom obavljanja kupovine kod tuženika.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica 6. travnja 2022. doživjela nezgodu u Lidl trgovini (trgovini tuženika) na adresi: [adresa], na način da se poskliznula na masnu lokvu ulja na podu trgovine gdje se kreću kupci, uslijed čega je pala na razbijeno staklo na podu te zadobila ozljede,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je spornog dana sa suprugom kupovala u trgovini tuženika, da su hodali kroz prvi i drugi red, da nije bila velika gužva, da je vidjela jedan proizvod koji je tražila i dijagonalno je skrenula u slijedeći red, te dok se kretala prema tom proizvodu primijetila je zaposlenicu kako tipka na mobitel i u tom trenutku su joj noge otišle u zrak i pala je na stražnjicu, te se dočekala na ruke da ne lupi s glavom, da od kada je vidjela djelatnicu Lidla na mobitelu do trenutka kada je pala ona joj se ni na koji način nije obraćala, da u tom redu nije niti vidjela druge kupce osim gospođe koja joj je pružila maramicu i gospođe koja je tamo pokušala proći, te da nije mogla vidjeti ulje na podu jer je dolazila dijagonalno i gledala je proizvod na polici i nije očekivala da bi trebala gledati u pod,

-da iz iskaza svjedoka TŽ proizlazi da je predmetnog dana išao u kupovinu s tužiteljicom, da su hodali iz jednog reda u drugi red, on je hodao iza nje, i kada su došli u red, čim su ušli, supruga je završila na podu, da nikoga od djelatnika u tom trenutku nije vidio, odnosno da je krajičkom oka vidio jednu zaposlenicu koja je, čim je njegova supruga pala, počela ju vući i vikati pazite, pazite, da nikakvog znaka niti upozorenja na podu nije bilo kada su ušli u taj red, a nije čuo niti bilo kakvo upozorenje,

-da iz iskaza svjedokinje CŽ proizlazi da je prije štetnog događaja bila u drugom redu gdje je skupljala kartone i u jednom trenutku joj se staklena boca s uljem razbila i pala na pod, da je u tom trenutku počela upozoravati ljude "oprez, ovdje je sklisko, nemojte ovdje prolaziti", da je pozvala putem uređaja Motorole kolegicu i u tom trenutku, kada je primila Motorolu, naišla je tužiteljica i pala, a od trenutka kada je boca pala pa do trenutka kada je došla tužiteljica prošla je minuta, a možda i manje, te nije prekrila masnu mrlju kartonom,

-da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc.prim.dr. sc. Jakše Filipovića, kirurga proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila reznu ranu lijeve šake, natučenje lijeve glutealne regije, da se žalila na povremene bolove u trtici i LS kralježnici, da postoji ožiljak od 1 cm s vanjske strane V prsta lijeve šake, te da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice, a tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 15 dana – kumulativno s kasnim povremenim. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan , srednjeg intenziteta 4 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 15 dana kumulativno s kasnijim povremenim strahom, a preostalo je i naruženje lakog stupnja u vidu ožiljka od 1 cm s vanjske strane V prsta lijeve šake

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2h dnevno kroz 15 dana,

-da iz potvrde poslodavca tužiteljice (list 20 spisa) proizlazi da je istoj za travanj 2022., zbog privremene nesposobnosti za rad u periodu od 7. travnja 2022. do 8. travnja 2022., manje isplaćen iznos plaće od 268,04 kn.

8. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da šteta nije nastala isključivo radnjom tužiteljice, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti jer da mjesto lokve ulja nije bilo ničim označeno, a niti da je u trenutku pada tužiteljice zaposlenica tuženika upozoravala na opasnost, budući je mobitelom pozivala kolegicu u pomoć, a da tužiteljica nikako nije mogla znati da je pod mastan i klizav i da postoji mogućnost pada, jer da je do tada normalo hodala trgovinom. Također smatra i da nije utvrđeno da bi se tužiteljica oglušila na usmena upozorenja o opasnosti, pa da tuženik odgovara po kriteriju uzročnosti, odnosno da tuženik odgovara tužiteljici na temelju same činjenice da je šteta prouzročena, budući sud prvog stupnja nije utvrdio postojanje okolnosti iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 –u daljnjem tekstu: ZOO). Stav je prvostupanjskog suda da se lokva ulja s razbijenim staklom prema čl. 1063. ZOO-a može smatrati opasnom stvari, te da se odgovornost tuženika za štetu tužiteljici zbog pada u masnu lokvu ulja sa staklom temelji na odredbama čl. 1063. i 1064. ZOO-a, koje propisuju da za štetu nastalu od opasne stvari, odgovora njen vlasnik.

8.1. S obzirom na navedeno smatra i da tužiteljici pripada naknada na ime neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 2.015,58 EUR, i to s osnova pretrpljenih bolova iznos od 800,00 EUR-a, s osnova pretrpljenog straha iznos od 530,00 EUR-a, naruženosti 530,00 EUR-a, s naslova tuđe njege i pomoći prvostupanjski sud je priznao iznos od 120,00 EUR-a, dok je na ime izgubljene zarade dosuđen iznos od 35,58 EUR-a, a sve sukladno odredbi čl. 1100. i 1095. ZOO-a, sa zateznom kamatom tekućom na iznos neimovinske štete od 18. srpnja 2022., sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi sa čl. 1103. ZOO-a, na iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege tekućim od 22. travnja 2022., odnosno od dana prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, te za izgubljenu zaradu od 16. svibnja 2022., sve sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a u vezi s čl. 1086. ZOO-a.

9. Sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i istinito su utvrđene, tako da se neosnovano u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

10. U žalbenoj fazi i nadalje je sporna odgovornost tuženika, te visina neimovinske i imovinske štete.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema stajalištu ovoga suda, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se lokva ulja s razbijenim staklom prema čl. 1063. ZOO-a može smatrati opasnom stvari. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika strogo je kauzalna (objektivna) jer se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

11.1. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da mjesto lokve ulja nije bilo ničim označeno, a niti da je u trenutku pada tužiteljice zaposlenica tuženika upozoravala na opasnost, jer, a kako pravilno zaključuje sud prvog stupnja, iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi da je zaposlenica tuženika neposredno prije pada tužiteljice mobitelom pozivala kolegicu u pomoć, da tužiteljica nikako nije mogla znati da je pod mastan i klizav i da postoji mogućnost pada, jer je do tada normalo hodala trgovinom, a kako je u tom trenutku zaposlenica tuženika koristila mobitel za poziv, to prvostupanjski sud pravilno zaključuje i da nije utvrđeno da bi se tužiteljica oglušila na usmena upozorenja o opasnosti.

11.2. Odredbom čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, te se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Kako iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije osigurao čist i siguran pod za kretanje kupaca, da se tužiteljica kretala na uobičajen način, normalnim hodom i nosila primjerenu obuću, slijedom čega je do pada i ozljeđivanja došlo zbog propusta tuženika poduzeti mjere čišćenja potrebne za sigurno i nesmetano kretanje kupaca, to je stoga, a po stavu ovog suda, tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Ukazuje se i da su eventualne radnje zaposlenice tuženika predmet odnosa između zaposlenice i tuženika, te nisu od utjecaja na odgovornost za štetu nastalu tužiteljici.

11.3. Razmatrajući žalbene navode tuženika, ovaj sud je stava i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica isključivo odgovorna za nastalu štetu jer se tužiteljica nije ozlijedila svjesno, namjerno ili zbog krajnje nepažnje. Također, ovaj sud je stava i da tuženik nije dokazao niti da bi tužiteljica djelomično pridonijela nastanku štete. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica spornog dana sa suprugom kupovala u trgovini tuženika, da su hodali kroz prvi i drugi red, da nije bila velika gužva, da je vidjela jedan proizvod koji je tražila i dijagonalno je skrenula u slijedeći red, da joj se zaposlenica tuženika ni na koji način nije obraćala, da nije mogla vidjeti ulje na podu jer je dolazila dijagonalno i gledala proizvod na polici, da nikakvog znaka niti upozorenja na podu nije bilo kada su ušli u taj red, te da zaposlenica tuženika nije prekrila masnu mrlju kartonom iako je neposredno prije pada staklene boce s uljem skupljala kartone. Stoga, po stavu ovog suda, nema krivnje, odnosno krajnje nepažnje u postupanju tužiteljice kritičnog dana kada se dogodio predmetni štetni događaj, pa je, slijedom navedenog, pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljici, te da ne postoji osnova za oslobođenje ili djelomično oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici.

12. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke.

13. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, te zaostalo naruženje, njegov lokalitet, opseg, karakteristike i vidljivost, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, te imao u vidu da je tužiteljica tijekom liječenja trpjela niz nelagodnosti, hitnu dijagnostičku obradu, karakter zadobivenih ozljeda, dužinu i trajanje liječenja, težinu povrede, te je pravilno vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pri čemu je pravilno primijenio i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. koji se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (Rev- 687/2024).

14. Za ukazati je da navedeni kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje pravične novčane naknade te da fizički bolovi, strah i naruženje predstavljaju isključivo kvalifikatorne okolnosti. Radi se o neimovinskoj šteti koja se u svakom pojedinom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, koja je strogo individualizirana, a ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.

15. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir okolnosti konkretnog slučaja, sve nelagode tijekom liječenja, stupanj naruženja, i za svoja utvrđenja iznio valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 223. st. 1. ZPP-a, prema slobodnoj ocjeni dosudio tužiteljici naknadu troškova tuđe pomoći i njege po cijeni jednog sata od 4,00 EUR-a jer je, i prema ocjeni ovog suda, riječ o uobičajenoj cijeni u vrijeme kada je tuđa pomoć i njega pružana tužiteljici, a koja cijena je utvrđena i u okvirima važeće sudske prakse, uzimajući u obzir troškove života kao i indeks potrošačkih cijena. Također, pravilno je dosudio i naknadu na ime izgubljene zarade jer je tužiteljici, uslijed ozljede, isplaćena plaća u iznosu manjem za 35,58 EUR-a.

17. Stoga su neprihvatljivi žalbeni prigovori da je visina dosuđene naknade neimovinske i imovinske štete u neskladu sa svrhom, opsegom i težinom povreda tužiteljice.

18. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio i zateznu kamatu na neimovinsku štetu temeljem čl. 1103. ZOO-a i 29. st. 2. ZOO-a, a koja teče od podnošenja tužbe, odnosno od 18. srpnja 2022. pa do isplate.

19.Također, odredbom čl. 1089. st. 2. ZOO-a propisano je da se visina naknade imovinske štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, osim ako zakon ne propisuje drugačije, a obveza naknade štete prema čl. 1086. ZOO-a, dospijeva trenutkom nastanka štete. Slijedom navedenog, pravilno je dosuđena zatezna kamata na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege tužiteljici od dana prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od 22. travnja 2022. do isplate, kao i na iznos imovinske štete na ime izgubljene zarade od 16. svibnja 2022. do isplate.

20. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), te ispravno i iscrpno obrazložio.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a), a kako je odlučeno u izreci.

Osijek, 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša