Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-970/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica iz Karlovca, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2024., poslovni broj P- 22/2021-11, u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2024., poslovni broj P-22/2021-11 u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke i dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke.

II. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana pa se presuda Općinskog suda u Karlovcu od 28. studenog 2024., poslovni broj P-22/2021-11. u odbijajućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke preinačava preko iznosa od 829,62 EUR-a tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 93,75 EUR-a sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška žalbenog postupka iznos od 84,76 EUR-a u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba čl. 10. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], solemniziranog kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa], pod brojem Ov-3854/07 dana 27. ožujka 2007. u dijelu koji glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 0,800 % (nula cijelih osamdeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade plati prilikom isplate plasmana.

II Tužena ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 dužna je tužiteljici ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 6,74 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te iznos od 1.115,22 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Tužena je dužna tužitelju, naknaditi parnične troškove u iznosu od 829,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Ovu presudu pod toč. III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači odluka o trošku sukladno žalbenim navodima uz naknadu troška žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadrži iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude, te sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda je u cijelosti u skladu s odredbom čl. 338. ZPP-a.

6. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Nije sporno da je tužiteljica dana 26. ožujka 2007. s tuženom sklopila Ugovor o kreditu, broj [broj kredita], solemniziran kod javnog bilježnika Nine Bubaš Magličić iz [adresa], pod brojem Ov-3854/07 dana 27. ožujka 2007., kojim ugovorom je tužiteljica podignula kredit u iznosu od 232.400,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan puštanja kredita u tečaj te sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odlukama o kamatnim stopama tužene, s rokom otplate od 36 mjeseca, da je toč. 10. Ugovora o kreditu propisana naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 0,800 % iznosa kredita, odnosno minimalno 26,54 EUR / 200,00 HRK, obračunatu s datumom Ugovora o kreditu, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, te da je tužiteljici dana 27. ožujka 2007., naplaćen iznos od 6,74 EUR/50,82 kn, te dana 29. ožujka 2007. iznos od 1.115,22 EUR/8.402,59 kn, odnosno ukupan iznos od 1.121,96 EUR/8.453,41 kn i to na ime troškova obračuna naknade po kreditu, a sve sukladno toč. 10. Ugovora o kreditu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužiteljice i samog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio da iz pobijane odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o sklapanju Ugovora bez pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama, zbog čega da je tužiteljica kao potrošač dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na banku, a odredbama članka 10. ugovora o kreditu nije precizno označeno na što se naknada odnosi, što da je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača jer je morala platiti naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini kako je to određeno ugovorom. Također smatra i da tijekom postupka nije utvrđeno, a niti da je tuženik dokazao, da su tužiteljici prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedene naknade niti na što se točno ista odnosi, niti je tužiteljici kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe, pa da su stoga takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja. Kako tuženik, a u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/2003), nije dokazao da se o pobijanim odredbama Ugovora o kreditu, sadržanih u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj spornih odredbi, smatra da se radi o odredbama koja su nepoštene u smislu citiranih članaka, a posljedica čega je ništetnost istih.

9. Ova činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

10. Po ocjeni ovog suda sporne odredbe Ugovora o kreditu uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s obzirom na to da su bile unaprijed formulirane i pripremljene od strane tuženika, sama tužiteljica na njihov sadržaj nije imala nikakav utjecaj, a tuženik nije dokazao da se o tim odredbama po čl. 81. st. 4. ZZP 96/2003 pojedinačno pregovaralo. Pri tome žalitelju valja ukazati i da okolnost što je tužiteljici ugovorena niža naknada kao VIP klijentu nije od utjecaja jer, unatoč tome, po stavu ovog suda, i nadalje se radi o činjenici da tuženik nije dokazao da su tužiteljici prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika pojašnjeni razlozi ugovaranja navedene naknade, nije precizno označeno na što se naknada odnosi, a što je, i po stavu ovog suda, uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.

11. Točno je da je tuženik kao trgovac imao određene troškove kod obrade kredita, no, sama činjenica da su troškovi obrade kredita određeni u postotku od odobrenog iznosa kredita ne ukazuje da su tako ugovorenim naknadama stvarno plaćeni stvarni troškovi (operativni troškovi djelatnika banke), pa su stoga ove odredbe ništetne, a tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove (čl. 1111. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO)) sa zateznim kamatama kako je i dosuđeno, jer je tuženik od uplate naknada nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO).

12. Prvostupanjski sud je ispravno tužiteljici dosudio restitucijski zahtjev i pravilno odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva utemeljio na odredbi čl. 1111. ZOO. Također, prvostupanjski sud je ispravno tužiteljici dosudio i zatezne kamate sukladno čl. 1115. ZOO.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno dosudio tužiteljici zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (NN 83/2020), budući su prema čl. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) tim Zakonom propisane posebne interventne mjere samo u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Stoga se isti Zakon ne odnosi na tijek zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženika, jer restitucijski zahtjev tužiteljice za naknadu troškova naknada zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 20. siječnja 2020.).

15. Slijedom navedenog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti restitucijskog zahtjeva potrošača, navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.

16. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP- a), a kako je odlučeno pod toč. I. izreke.

17. Međutim, tužitelj osnovano pobija odluku o trošku postupka u odbijajućem dijelu, dok je žalba tuženika protiv dosuđujućeg dijela odluke o trošku postupka neosnovana.

18. Odredbom Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-u daljnjem tekstu: Tarifa) propisano je da odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, te kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda od 2,00 EUR-a. Također, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici priznao i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer za stranke od tog trenutka počinju teći određeni rokovi, pa se ne može smatrati da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, sve u smislu članka 335. stavka 7., 8., 9. i 10. ZPP-a.

19. Razmatrajući žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je stava da pravilno tužiteljica upire u žalbi da joj za pristup na ročište održano 2. travnja 2024,. pripada trošak od 150,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Naime, odredbom čl. 287 ZPP-a propisano je da pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu. Stoga se, po stavu ovog suda, na pripremnom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari slijedom čega tužiteljici pripada naknada prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife u iznosu od 150,00 EUR-a.

19.1. Kako je sud prvog stupnja dosudio tužiteljici na ime troška zastupanja na ročištu održanom 2. travnja 2024. iznos od 75,00 EUR-a, valjalo je dosuditi tužiteljici i daljnji trošak u iznosu od 75,00 EUR-a, a što s pripadajućim PDV-om predstavlja iznos od 93,75 EUR-a.

20. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod toč. III. izreke., te odlučiti kao pod toč. I) izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.

20.1. Također, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke, te odlučiti kao pod toč. II. izreke (čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

21. Tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR-a, kao i pripadajući PDV u iznosu od 15,62 EUR-a primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife., a što uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 EUR-a, predstavlja ukupan trošak žalbenog postupka od 84,76 EUR-a, slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke, a temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša