REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Š 5

Poslovni broj: Us I-969/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Leo Peruško, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije – Ispostava Pazin, KLASA: UP/I-362-02/24-02/363, URBROJ: 443-02-03-12-02-24-04 od 29. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/24-02/363, URBROJ: 443- 02-03-12-02-24-04 od 29. svibnja 2024. naređeno je tužitelju kao vlasniku i investitoru da u roku od 15 dana ukloni sljedeće građevine:

- na betonskoj ploči maksimalnih dimenzija 8,70 x 7,20 m, na sjeverozapadnom dijelu čestice izgrađenu prizemnu građevinu maksimalnih dimenzija 8,70 x 4,30 m, visine 2,60 do 3,90 m, katnosti P, sa dvostrešnim asimetričnim krovištem, anagrafske oznake Svetioničarska ulica 22F, te ispred kuće, na jugoistočnoj strani izgrađenu nadstrešnicu maksimalnih dimenzija 6,80 x 2,60 m, visine do strehe dvostrešnog krova od 2,60 m, te

- pored ove građevine, na jugozapadnoj strani zemljišta, izgrađeni betonski plato nepravilnog kvadratnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,00 x 6,00 m, na kojem je izgrađena manja pomoćna građevina (tuš i WC), maksimalnih tlocrtnih dimenzija 3,30 x 2,10 m i visine natkrivenog dijela od 2,05 do 2,40 m, u sklopu kojeg je izgrađeno otvoreno ognjište maksimalnih dimenzija 1,70 x 1,10 m i visine od cca 4,00 m, a koje se grade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], naselje Bašanija, izvan granica građevinskog područja, unutar ZOP-a (zaštićenog obalnog pojasa mora od 1000 m), bez izvršne građevinske dozvole (t. 1.). Također je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka 10. travnja 2024. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na predmetnoj nekretnini, koja je obustava na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka izvršenja rješenja (toč. 2.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (toč. 3. - 7.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da u vrijeme provođenja nadzora gradnja nije bila u tijeku, već je bila odavno završena, pa nije bilo osnove za zatvaranje gradilišta. Prigovara sadržaju zapisnika s očevida, ističući da se izrekom pobijanog rješenja naređuje uklanjanje građevine koja je različita od građevine opisane u obrazloženju rješenja i zapisniku o provedenom nadzoru, na koji tužitelj nije uopće bio pozvan. Ističe da sporna građevina predstavlja jedinu nekretninu tužitelja u Republici Hrvatskoj, te da je stoga pobijanim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na dom. Nastavno ističe da je tuženik pogrešno utvrdio dimenzije sporne građevine i pogrešno opisao nekretninu, uslijed čega da je pobijano rješenje neprovedivo. Zaključno ističe da tuženik nije utvrđivao je li predmetna zgrada vidljiva na DOF5/2011. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 12. lipnja 2025., i to u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Tužitelj je na ročištu dodatno istaknuo da je u međuvremenu uklonio sporne građevine.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja (očevid na licu mjesta, vještačenje po vještaku građevinske struke, saslušanja stranaka), smatrajući da se provođenjem predloženih dokaza ne bi mogle utvrditi činjenice koje su pravno relevantne za odluku u ovome sporu, a koje se mogu utvrditi na razini izvjesnosti iz materijalne dokumentacije te navoda samog tužitelja.

8. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni viši građevinski inspektor dana 10. travnja 2024. na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja, proveo inspekcijski nadzor građenja, te utvrdio da se na istoj grade građevine opisane u izreci pobijanog rješenja, za koje nije izdan akt za gradnju niti prijavljeno građenje. O navedenome je tužitelj obaviješten dopisom od 13. listopada 2023. (koji datum predstavlja očitu grešku u pisanju), kojim je od istog zatraženo očitovanje, te uz koji je tužitelju dostavljen i predmetni zapisnik. Nadalje iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj u očitovanju od 28. svibnja 2024. potvrdio da je vlasnik zemljišta i zgrada.

10. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su na predmetnoj nekretnini izgrađene građevine, za koje nije izdana pravomoćna (izvršna) građevinska dozvola, niti rješenje o izvedenom stanju.

11. Sporno je, je li tužitelju pružena mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku, jesu li su pravilno utvrđene dimenzije spornih građevina i ostale činjenice koje su po tužitelju relevantne (vidljivost zgrada na DOF-u), te krši li se pobijanim rješenjem tužiteljevo pravo na dom.

12. Prema čl. 106. Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128. -130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

13. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18, 117/21, 67/23), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

14. Budući iz svega iznesenog nesporno proizlazi da su predmetne građevine izgrađene bez građevinske dozvole, odnosno drugog odobrenja za gradnju, kao i da je tužitelj vlasnik istih, pravilno je tuženik sukladno citiranim zakonskim odredbama istome naložio da sporne bespravno izgrađene građevine ukloni.

15. Pritom nisu osnovani navodi tužitelja da mu u postupku nije dana valjana mogućnost sudjelovanja i očitovanja. Naime, nesporno je da je tužitelj zaprimio dopis tuženika kojim ga isti obavještava o svim dotadašnjim utvrđenjima te poziva na dostavu očitovanja, kao i da je je isti prije donošenja pobijanog rješenja dostavio svoje očitovanje. Pritom su neosnovani navodi tužitelja glede postojanja obveze nadležnog inspektora da stranku obavijesti o provođenju inspekcijskog pregleda i pozove na sudjelovanje u istome, budući da navedena radnja ne predstavlja dokaznu radnju u smislu čl. 68. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) o kojoj je stranku potrebno prethodno obavještavati i bez čije se u prisutnosti (osim u iznimnim slučajevima) ne može provesti; već predstavlja procesnu radnju koju nadležni građevinski inspektor provodi u svrhu utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, odnosno u svrhu utvrđenja postojanja bespravne gradnje. Stoga nije nužno pozivanje niti prisustvo stranke prilikom provođenja navedene radnje, već je za zakonitost postupanja potrebno da se stranci omogući očitovanje o činjenicama i okolnostima utvrđenima prilikom provođenja te radnje, a što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

16. Nastavno, na zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja jesu li su sporne građevine vidljive na DOF5/2011 (mogu li se ozakoniti prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama). Naime, predmetne građevine izgrađene su bez potrebnog akta za gradnju, te je stoga na temelju čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu osnovano naloženo uklanjanje istih, a ukoliko tužitelj naknadno ishodi odobrenje za gradnju (građevinsku dozvolu, rješenje o izvedenom stanju), navedeno će biti relevantno za postupak izvršenja osporenog rješenja, no neće imati utjecaja na zakonitost tog rješenja. Stoga navedene okolnosti nemaju značenje prethodnog pitanja niti za predmetni inspekcijski postupak, a niti za ovaj spor.

17. Vezano uz navode tužitelja da su sporne građevine različito opisane u zapisniku o nadzoru, a različito u izreci i obrazloženju pobijanog rješenja, ističe se da je navedena tvrdnja neosnovana, budući da su građevine opisane u cijelosti na isti način.

18. Glede navoda tužitelja da su mjere građevina u pobijanom rješenju pogrešno iskazane, pri čemu predlaže provođenje daljnjih dokaza (očevid i vještačenje), ističe se da izražene mjere u pobijanom rješenju služe lakšoj identifikaciji građevine, te ne moraju biti apsolutno točne ukoliko nisu relevantne za primjenu prava i odluku o zakonitosti građevine, a da je u konkretnom slučaju opseg i izgled građevina vidljiv i iz sačinjenih fotografija. Imajući u vidu iznijeto, te okolnost da nije sporno o kojim se građevinama radi, to eventualno odstupanje u mjerama ne predstavlja razlog zbog kojih pobijano rješenje ne bi bilo moguće izvršiti.

19. Vezano uz prigovore tužitelja o povredi ustavnog prava na dom, ističe se da se tužitelj, koji je svjesno pristupio gradnji predmetne građevine bez ishodovanja potrebne dozvole za gradnju, i to još k tome na području izvan građevinskog područja, sukladno ustaljenoj ustavnosudskoj praksi, ne može s uspjehom pozivati na povredu prava na dom (Ustavni sud Republike Hrvatske broj U-III/4644/2017 od 18. travnja 2019., U-III- 46/2007 od 22. prosinca 2010. U-III-405/2008 od 21. veljače 2012., U-III-1422/2006 od 6. lipnja 2012., U-III-2184/2009 od 13. studenoga 2014., U-III-2073/2010 od 4. ožujka 2010.). Ujedno valja istaknuti da podataka tužitelja proizlazi da se ne bi radilo o građevini u kojoj se isti nastanio i koji predstavlja dom tužitelja, čije je prebivalište u drugoj državi (Republika Slovenija), dakle više stotina kilometara udaljeno od predmetne građevine.

20. Neosnovani su i prigovori tužitelja glede izrečene mjere obustave daljnjeg građenja. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je gradnja bila u tijeku (neovisno o tome što se u trenutku nadzora nisu izvodili građevinski radovi), te da predmetno građenje nije prijavljeno, pa je stoga zakonito tuženik na temelju čl. 119. u svezi čl. 113. st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu tužitelju kao vlasniku izrekao mjeru obustave građenja, te navedeno utvrdio pobijanim rješenjem.

21. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, pravilno tužitelju kao vlasniku i investitoru naloženo uklanjanje sporne građevine, temeljem pravilnog utvrđenja da se radi o bespravnoj gradnji izvedenoj bez potrebne izvršne građevinske dozvole. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, slijedom čega je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

23. Tužitelj je u sklopu tužbe podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe u smislu čl. 42. ZUS-a. Međutim, budući da je isti na održanom ročištu za raspravu naveo da je naknadno uklonio sporne građevine, to se navedeni prijedlog ukazuje bespredmetan, pa je isti valjalo odbaciti.

24. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

U Rijeci 26. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS). Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Leu Perušku, odvjetniku u Puli, Dalmatinova 4

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8