Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1310/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, [adresa], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, radi obvezno – utvrđivanja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-167/2025-7 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-167/2025-7 od 30. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odredba članka 3. Ugovora o [broj kredita] od 10. listopada 2005. godine zaključenog između tužitelja KN iz [adresa], OIB: 60905537362 kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi: „Naknada 2,00% (dva posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju KN, [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 996,24 EUR-a (slovima: devetsto devedeset i šest eura i dvadeset četiri centa ), uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti sa sadržajem isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i drugim provedenim dokazima, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke 10. listopada 2005. zaključile nenamjenski Ugovor o [broj kredita] na rok otplate od 60 mjeseci,

- da je navedenim Ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 3.000,00 EURA prema srednjem tečaju kreditora za EUR važećem na dan dospijeća,

- da je tužitelj u cijelosti otplatio navedeni kredit,

- da je odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 2% koju korisnik kredita plaća od iznosa kredita, a ista je jednokratna te se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita,

- da je tužitelju kao korisniku kredita 10. listopada 2005. (prilikom isplate kredita) ustegnut iznos od 444,02 EURA na ime predmetne naknade,

- da tuženik u tijeku postupka nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke radi dokazivanja prigovora da se s potrošačem pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP).

7. Prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, te nakon brižljive ocjene iskaza tužitelja (potrošača) zaključio da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije moglo pregovarati, da tuženik nije dokazao opravdanost ugovorenog postotka naknade u odnosu na odobreni kredit, uslijed čega je tuženik postupio suprotno načelu savjesnostI i poštenja, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da ugovorenom naknadom za obradu kredita tuženik nije dokazao koji su stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi kredita (toč. 11.8. presude).

8. Prvostupanjski sud je polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja te od odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP, čl. 3. st. 1. Direktive Vijeća EEZ 93/13, te odredbe čl. 87. st. 1. ZPP-a te od odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-637/2023-2 od 13. veljače 2024. zaključio da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena i stoga ništetna.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da ugovorna odredba iz čl. 3. Ugovora o kreditu nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, te je pravilno proveo test transparentnosti i pravilno zaključio da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu nepoštena, da za ocjenu povrede načela transparentnosti nije od značaja što je Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku. Time što potrošač nije izrazio nezadovoljstvo zbog ugovorene naknade, a niti zahtijevao da se odredba izostavi iz Ugovora, nije od značaja jer je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja ispravno ocijenio utvrdio da potrošač niti o jednoj odredbi Ugovora nije mogao pregovarati jer su kreditni uvjeti banke bili "uzmi ili ostavi".

10. Nastavno, tuženiku valja ukazati da prvostupanjski sud odluku o ništetnosti nije utemeljio na kolektivnoj tužbi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17, niti se pozivao na direktan učinak ove parnice radi utvrđenja ništetnosti naknade za obradu kredita (čl. 502.a i 502.c ZPP-a).

11. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prihvaćanjem zahtjeva pod toč. I. izreke pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Prvostupanjski sud je ispravno o troškovima parničnog postupka odlučio uz primjenu čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a i visinu troškova ispravno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa), te iscrpno obrazložio pod toč. 13.1. do toč. 14. presude.

13. Tuženik u žalbi određeno ne prigovara zakonitosti odluke o troškovima parničnog postupka.

14. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 26. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš