Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1224/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 1080/2023 od 9. travnja 2025., 26. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1080/2023 od 9. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 860,00 EUR-a uvečan za zakonske zatezne kamate koje za navedeni iznos teku od 01.10.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunano za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu parnični trošak."

2.Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 09.04.2025. do konačne isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja rješenja do isplate."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu i postupak koji je prethodio ovaj sud utvrđuje da ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP-a) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. ZPP-a).

6. Neodlučan je žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se u ovom sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 860,00 eura s zakonskom kamatom, počev od 1. listopada 2023., kao dug tuženika tužitelju koji iznos je ostvario radeći kod tuženika kao vozač tijekom lipnja do rujna 2022.

8. Među strankama je sporan osnov i visina zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku, te iz činjeničnih navoda tužbe i podneska tužitelja od 26. ožujka 2024. utvrđuje da se tužitelj poziva na postojanje ugovornog odnosa, koji bi se mogao svrstati u ugovor o djelu, s obzirom da navodi kako se ne radi o radno pravnom sporu, da je u razdoblju od lipnja do rujna 2022. radio kod tuženika kao vozač, te da mu je tuženik dužan iznos od 860,00 eura za obavljene ugovorene usluge, a da nije predložio ni dostavio bilo kakav relevantan (pismeni) dokaz u prilog činjeničnim navodima tužbe, da je radio kao vozač tuženika, da je ugovorena dnevnica od 80,00 eura, odnosno 40,00 eura za slučaj smanjenja broja turista, niti prilaže druge relevantne dokaze glede rada i evidencije rada kod tuženika, te se sve svodi na neki usmeni dogovor, a tuženik osporava i pasivnu legitimaciju, kao i postojanje ugovornog odnosa među strankama iz kojeg bi proizlazila obveza isplate utuženog iznosa.

10. Prema odredbi čl. 286. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) ugovor se može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno.

11. Valjano se prvostupanjski sud poziva na odredbu čl. 221. a. ZPP-a da se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi postojanje duga tuženika prema tužitelju, primjenom pravila o teretu dokazivanja jer iskaz tužitelja ocjenjuje neuvjerljivim iskonstruiranim za potrebe postupka, a tužitelj nije predložio druge adekvatne dokaze za istinitost svojih tvrdnji, te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, ocjenom da tuženik nije dokazao da su stranke sudionici obveznog odnosa glede ispunjenja svojih obveza u smislu odredbe čl. 9. u vezi s čl. 65. ZOO-a da bi tužitelj kao vjerovnik mogao od tuženika kao dužnika tražiti ispunjenje obveze.

12. Žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer nedostatak neformalnog oblika ugovora je u tome što u slučaju spora se teže može utvrditi postojanje volje za sklapanje ugovora, a niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj zahtijevao pisanu potvrdu o usmeno sklopljenom ugovoru (čl. 287. ZOO-a), jer oblik je vanjsko očitovanje nekog sadržaja i izražen je u nekom obliku, a oblik neformalnog ugovora nije samo unaprijed određen.

13. Nadalje, načelo saslušanja stranaka ne sastoji se u obveznom izvođenju dokaza saslušanjem stranaka s ciljem dokazivanja, jer se taj dokaz izvodi s ciljem utvrđenja činjeničnog stanja ako je to neophodno s obzirom na druge izvedene dokaze (čl. 264. ZPP-a), te se ne mogu primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci (tuženiku) koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja (čl. 269. st. 1. ZPP-a).

14. Slijedom izloženog valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 26. lipnja 2025.

Sudac

Katica Krajnović