Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-468/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir & Partneri d.o.o. iz Splita, Bihaćka 2A, protiv tuženika ABC“, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dini Žuveli, odvjetniku iz Blata, Ulica 65 br. 2, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-12/2024 od 9. travnja 2025., dana 26. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika ABC“ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj Psp-12/2024 od 9. travnja 2025.
II Odbija se zahtjev tužitelja KM za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 08. travnja 2024. godine do 15. travnja 2024. godine smetao tužitelja u njegovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine – u naravi kuće u [adresa], anagrafske oznake Ulica Marka Andrijića 18, izgrađene na nekretninama označenim kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: Kuća), i to na način da je u navedenom razdoblju dva puta promijenio cilindar brave na ulaznim vratima Kuće čime je tuženik u potpunosti isključio i onemogućio tužitelja u posjedu Kuće, pa se nalaže tuženiku u roku od 8 dana uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja, posebice tako što će na ulazna vrata Kuće ili vratiti natrag cilindar brave ulaznih vrata Kuće koji je na ulaznim vratima Kuće bio prije opisanog smetanja posjeda Kuće ili tužitelju predati sve primjerke ključeva novopostavljenog cilindra brave na ulaznim vratima Kuće, te predati tužitelju u posjed Kuću slobodnu od osoba i bilo kakvih eventualnih stvari tuženika koje je u međuvremenu unio u Kuću, sve kako je bilo prije nego je izvršeno smetanje posjeda opisane nekretnine, te se zabranjuje tuženiku buduće svako takvo ili slično smetanje te uznemiravanje posjeda tužitelja, sve pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 901,34 eura(devetsto jedan eur i trideset četiri centa) uvećan za zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja iligranična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.“
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijano rješenje u cijelosti preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da tužitelja obaveže na nadoknadu parničnih troškova, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana prvostupanjska odluka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio nijednu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP i da je pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev radi smetanja posjeda na nekretnini – u naravi kući u [adresa], anagrafske oznake Ulica Marka Andrijića 18, označenim kao kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] ZGR upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u smislu odredbe članka 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu – ZV).
7. Nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu po osnovi ugovora o zakupu prostora-predmetne kuće još od 2009. godine time da je Ugovor o zakupu zaključen 31. prosinca 2015. s ugovorenim pravo prvozakupa u korist ovdje tužitelja kao zakupoprimca istekao 31. prosinca 2023. godine, nakon čega je tuženik raspisao javni poziv za podnošenje ponuda za najam predmetne kuće kao ni da ne postoji ovršna isprava na temelju koje je tužitelj dužan isprazniti prostor predmetne kuće. Dakle, nije sporno da je tužitelj posjedovao predmetnu kuću i da više nije u posjedu iste.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio kako se tužitelj nalazio u faktičnom, mirnom posjedu predmetne kuće do polovine veljače 2024. te da je i nakon 15. veljače 2024. kada je zajedno s članovima uprave tuženika bio u obilasku kuće zadržao primjerak ključeva kojim je do tada imao mogućnost otključavati kuću, međutim da je tuženik u razdoblju od 08. travnja 2024. godine do 15. travnja 2024. godine smetao tužitelja u njegovom posljednjem, mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na način da je u navedenom razdoblju dva puta promijenio cilindar brave na ulaznim vratima predmetne kuće čime je tuženik u potpunosti isključio i onemogućio tužitelja u posjedu iste.
9. Navedena utvrđenja u cijelosti prihvaća i ova sud.
10. Naime, neutemeljeno žalba navodi kako je tužitelj dobrovoljno predao posjed predmetne nekretnine tuženiku očitovanjem svoje volje na zajedničkom sastanku 15. veljače 2024., budući iz spisa predmeta jasno proizlazi da ključ od predmetne kuće tuženiku nije dao tužitelj već svjedok MM, što znači da je tužitelj i dalje zadržao svoj ključ od predmetne nekretnine. Da eventualni dogovor s navedenog sastanka ne može predstavljati tužiteljevu dobrovoljnu predaju u posjed predmetne kuće tuženiku očitovanjem volje sukladno odredbi čl. 15. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kako to pogrešno smatra tuženik, govori i nesporna činjenica da tužitelj nije oslobodio predmetnu nekretninu od svojih stvari, koje se još uvijek nalaze u predmetnoj nekretnini, što znači da tužitelj predmetnu nekretninu nije predao u posjed tuženiku, pa se posjed tuženika nije ni mogao umiriti.
11. Valja reći da tužitelj ovakvim postupanjem, odnosno manevriranjem očito pokušava što duže ostati u posjedu sporne nekretnine, unatoč činjenici što se u istoj nalazi bez valjane pravne osnove, jer je njegov zakupni odnos prestao, te trpi li zbog toga štetu tuženik, međutim navedeno, kako je i prvostupanjski sud naveo nije predmetom ovog postupka iz kojeg razloga sud nije mogao posebno cijeniti tvrdnje tuženika kako tužitelj nema pravo koristiti predmetnu nekretninu te je u predmetnoj parnici neodlučan odabir najpovoljnije ponude po javnom pozivu za davanje predmetne kuće u najam kao i na koji način će se između parničnih stranaka raspraviti ugovoreno pravo produženja ugovora odnosno isplate troškova koje je eventualno tužitelj kao zakupoprimac imao za dovođenje u funkciju i uređenje predmetne nekretnine, jer bi to predstavljalo raspravljanje o pravu na posjed, što je isključeno u parnicama radi smetanja posjeda.
12. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.
13. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.
14. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer taj odgovor, kao procesna radnja, nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zadru, 26. lipnja 2025.
Sutkinja
Marina Tanta
