Poslovni broj: P-1549/2022-60

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jesenki Jurić Šojat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Željki Karlović, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženice ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužene ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], obje zastupane po punomoćnici Velimiri Anibalović, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, II. tuženice osobno i punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ŽZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dosjelošću stekla vlasništvo nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća, ulica Josipa Kozarca 53, Zagreb, dvorišta i livada u ukupnoj površini od 662 m2, te je tužena ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna trpjeti brisanje svog prava vlasništva i upis vlasništva za korist tužiteljice ŽZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća, ulica Josipa Kozarca 53, Zagreb, dvorišta i livada u ukupnoj površini od 662 m2.

II. Nalaže se tuženicama da tužitelju nadoknade troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljici ZZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženicama ŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.250,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.06.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Temeljem čl. 40. st. 4. i 5. ZPP-a utvrđuje se vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari s iznosom 13.272,28 €.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu 22. prosinca 2016. u kojoj navodi da je tužiteljica posjednik nekretnine opisane kao zk.č.br. 988/76, kuća br. 53. [adresa] površine 120 m2, dvorište površine 500 m2, livada površine 42 m2, odnosno ukupne površine 662 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno po novoj izmjeri k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u daljnjem tekstu predmetna nekretnina). Tužiteljica je posjed predmetne nekretnine stekla od prijašnjeg posjednika RZ temeljem Ugovora o darovanju nekretnina, a koja je svoj posjed stekla od PZ temeljem Kupoprodajnog ugovora od 11. prosinca 1987. Ovdje 2. tuženica je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s ĆZ, prijašnjim zk. vlasnikom stekla titulus za upis u zemljišne knjige predmetne nekretnine. Tužiteljičina pravna prednica, RZ, je 1987. od pok. DZ kupila zemljište na kojem je temeljem građevne dozvole izgradila kuću koja je upisana u katastarske i zemljišne knjige. Građevna dozvola je 14. svibnja 1984. glasila na ime pok. PZ, kao investitora, a izmjenom iste od 19. svibnja 1994. ista je prenesena na ime RZ, kao investitora. Kuća je izgrađena 1995. godine. Predmetna kuća je i danom podnošenja ove tužbe još u gradnji, a gradi je tužiteljica. Tužiteljica je u pravnom slijedu sa svojom prednicom (majkom) RZ u savjesnom posjedu predmetne nekretnine od 1987. godine, dakle dulje od 20 godina, jer je RZ posjed iste stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tadašnjim zk. vlasnikom predmetne nekretnine (zakonit posjed) za koji je kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatila (čl. 3. ugovora)(isitnit posjed), te posjed stekla od zk vlasnika (pošten posjed). Tužiteljica ne živi u predmetnoj nekretnini, jer ista nije još dovršena, no ona i ranije RZ, posjed vrše redovito čišćenjem, redovitim dolascima, održavanjem i košenjem dvorišta, te plaćanjem režijskih troškova.

2.

Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 13.01.2021. traži da sud utvrdi da je stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

3.

U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Prigovaraju naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi jer je predmet ovog postupka utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla vlasništvo nekretnine u [adresa] u [adresa] u ukupnoj površini od 662 m2, pa kako se radi o nekretnini u centru Grada Zagreba, sasvim je sigurno da je njezina vrijednost daleko veća od naznačenih 10.000,00 kn odnosno 1.327,22 €.

4.

Stoga predlaže da sud da svojim rješenjem utvrdi vrijednost predmeta spora.

5.

Nadalje, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljici za vođenje ovog postupka, to stoga što Ugovor o darovanju na koji se poziva tužiteljica na temelju kojeg smatra da je aktivno legitimirana za ovaj postupak, a kojeg je sklopila s njezinom majkom RZ od 31. kolovoza 2015. je pobojan odnosno ništetan. Ovo iz razloga što RZ, kao darovateljica, u trenutku sklapanja istog Ugovora o darovanju nije poštena i zakonita zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine, već je pravni prednik ŽZ, ĆZ bio upisan kao vlasnik sporne nekretnine na način da se upisao 22. srpnja 1998., pod posl. br. Z-20590/98 u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6.

Nadalje, 1. tuženica raspolaže s pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda posl. br. P-4194/99 od 29. rujna 2011., koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3662/13 od 30. prosinca 2014., kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev prednice tužiteljice RZ za utvrđenje da je ista stekla pravo vlasništva sporne nekretnine te kojom presudom je odbijen zahtjev da se nalaže tuženiku ĆZ da joj izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njenog vlasništva u zemljišnim knjigama. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna 10. travnja 2015.

7.

Osim toga, 1. tuženica raspolaže i s pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda broj P-2170/08 od 14. prosinca 2015., koja je bila potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2898/16 od 17. svibnja 2016., kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev prednice tužiteljice RZ da se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje upisanog stanja, brisanjem uknjiženog prava vlasništva 1. tuženika uz istovremeni upis prava vlasništva prednika PZ. Navedena presuda postala je pravomoćna i ovršna 17. svibnja 2016.

8.

Da je ugovor o darovanju od 31. kolovoza 2016. pobojan odnosno ništetan, proizlazi iz činjenice da je sklopljen nakon 10. travnja 2015., kao dana kada je postala pravomoćna i ovršna ovosudna presuda kojom je RZ bila odbijena s njenim tužbenim zahtjevom da se utvrdi da je vlasnica sporne nekretnine. Osim toga niti je u to vrijeme bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije za tužiteljicu odnosi se i na 2. tuženicu ZZ. Kako tužiteljica u tužbi ne obrazlaže zašto je njenom tužbom obuhvatila i 2. tuženicu ZZ, koja nije upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica sporne nekretnine, to je iznesen prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan. S obzirom da je sud dužan po službenoj dužnosti paziti na pravnu valjanost odnosno ništetnost sklopljenog ugovora o darovanju onda je prigovor nedostatka aktivne legitimacije za tužiteljicu utemeljen. Isto tako utemeljen je i prigovor da tužiteljica nije mogla steći po navedenom pobojnom sklopljenom Ugovoru o darovanju veća prava nego što ih je imala njezina prednica RZ u trenutku sklapanja istog ugovora. Netočan je i neistinit navod tužiteljice da se njezina prednica kao i ona sama nalazila u poštenom i zakonitom posjedu predmetne nekretnine. Već u ovosudnom postupku posl. br. P-4194/99, kao i postupku posl. br. P- 2170/08, je utvrđeno da se prednica RZ nije nalazila u posjedu predmetne nekretnine.

9.

Tužiteljica ni u kojem slučaju ne može steći vlasništvo na temelju dosjelosti, jer se kroz cijelo vrijeme koje je potrebno za dosjelost nije nalazila u mirnom, zakonitom i poštenom (kvalificiranom) posjedu sporne nekretnine, niti na tu okolnost predlaže ikakve dokaze. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom stvari. Za stjecanje vlasništva dosjelošću samostalni posjed treba biti: zakonit, istinit i pošten. Niti prednica tužiteljice, a ni sama tužiteljica nisu imali zakoniti, istinit i pošten posjed.

10.

Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova tuženicima sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

11.

Rješenjem ovoga suda posl. br. P-7395/16-13 od 13. studenoga 2018. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti 1. tuženika ĆZ, te je rješenjem ovoga suda posl. br. P-7395/16-17 od 24. kolovoza 2020. utvrđeno da je ŽZ preuzela postupak u ovom predmetu i stupila na mjesto 1. tuženice i nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

12.

Tužiteljica je podneskom predanim na ročištu 13. siječnja 2021. (list 106 i 107) konačno postavila tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

13.

Sud je dopustio daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, premda su se tuženice protivile istom navodeći da je istim tužiteljica preinačila tužbu, jer je promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva. To stoga što je opravdano i dopušteno ovakvo usklađenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP).

14.

U dokaznom postupku su izvedeni su dokazi i to uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina, od 31. kolovoza 2015. (list 3), uvjerenje Grada Zagreba, Gradski ured za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar zemljišta i nekretnina, Odsjek I (Zagreb), od 22. rujna 2015. (list 4), Kupoprodajni ugovor od 11. prosinca 1987. uz odnosnu punomoć od 14. studenoga 1985. (list 5-7), povijesni zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 20. prosinca 2016. i 22. prosinca 2016. (list 8-14), građevnu dozvolu Grada Zagreba-Općine Centar od 14. svibnja 1984., uz izmjenu građevne dozvole od 19. svibnja 1994. (list 15-17), prijepis posjedovnog lista br. 2732 k. o. [katastarska općina] od 15. veljače 1999., izvadak iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], od 31. ožujka 2010. i rješenje od 6. ožujka 1995., sve izdano po Gradu Zagrebu, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar, Odsjek I (Zagreb) (list 18-21), izvatke plaćenih režijskih troškova za utrošak električne energije na ime ČZ za RZ (list 22), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od 7. ožujka 2017. (list 32), pravomoćnu presudu ovoga suda posl. br. P-2170/08-21 od 14. prosinca 2015. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-2898/16-2 od 17. svibnja 2016. (list 33-39), pravomoćnu presudu ovoga suda posl. br. P-4194/99-51 od 29. rujna 2011. i odnosnu presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3662/13-2 od 30. prosinca 2014. (list 40-48), rješenje Grada Zagreba, Gradski ured za katastar i geodetske poslove, od 13. siječnja 2020. (list 98 i 99), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 108 i 109), povijesni zk. izvadak za uk.ul. 9615 k. o. [katastarska općina] (list 110- 112), žalba ovdje tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 17. veljače 2017., rješenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, od 24. svibnja 2017. u povodu potonje žalbe, upravnu tužbu ovdje tužiteljice protiv potonjeg rješenja, od 10. srpnja 2017., žalbu ovdje tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-1994/17 od 27. rujna 2018. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-233/19-3 od 4. srpnja 2019. (list 113-125), fotografije odnosne građevine, izvadaka režijskih troškova (utrošak električne energije i konačnog obračuna za vodu, odvodnju, naknade i porez) te opomenu i nalog Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb (list 134-143), te je izveden dokaz saslušanjem 1. i 2. tuženica osobno (list 96 i 97) te tužiteljice osobno (list 103 i 104) te svjedoka NZ, MZ (list 130-132), te je saslušana II. tuženica ZZ (list 294-296).

15.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

16.

O tužbenom zahtjevu tužiteljice odlučivao je prvostupanjski sud presudom pod brojem P-4594/2020 od 25.03.2021., a koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod brojem Gž-3214/21 od dana 08.02.2022. s uputom prvostupanjskom sudu da ima na umu da se u ovoj pravnoj stvari radi o višestrukom otuđenju iste nekretnine jer su u vezi predmetne nekretnine sklopljena dva valjana pravna posla na temelju kojih je otuđena ista nekretnina – Kupoprodajni ugovor između PZ i RZ **.**.1987. i Kupoprodajni ugovor između PZ i ĆZ od 15.05.1998. time da je na temelju Kupoprodajnog ugovora od 15.05.1998. vlasništvo stekao ĆZ jer se upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a tužiteljica tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla na temelju Zakona dosjelošću, pa se u ovom postupku radi o sporu između vlasnika nekretnine koji tvrdi da je istu stekao dosjelošću i vlasnika nekretnine koji tvrdi da je svoju nekretninu stekao temeljem povjerenja u zemljišne knjige.

17.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o darovanju nekretnina od 31.08.2015. između RZ kao darovateljice (majke) i ovdje tužiteljice kao obdarenice (kćeri) nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema podacima Zavoda za katastar, Grada Zagreba, gradski ured za katastar i geodetske poslove na predmetnoj nekretnini oznake 151/3 k. o. [katastarska općina], kao korisnik evidentiran ŠZ, [adresa], dok je rješenjem istog tijela od 23. siječnja 1995., temeljem Kupoprodajnog ugovora, kao korisnik evidentirana RZ, do dana izdavanja istog uvjerenja.

18.

Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 11. prosinca 1987. uz odnosnu punomoć od 14. studenoga 1985. (list 5-7) utvrđeno je da je isti sklopljen između PZ, kao prodavatelja, po opunomoćeniku OZ i RZ, kao kupca, glede predmetne nekretnine oznake zk.č.br. 988/76 k. o. [katastarska općina], sada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

19.

Uvidom u zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 108 i 109), povijesni zk. izvadak za uk.ul. 9615 k. o. [katastarska općina] (list 110-112), utvrđeno je da je predmetna nekretnina prvotno bila označena kao zk.č.br. 9886/76, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada po novoj izmjeri oznake zk.č.br. 151/3, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s prvotno upisanim pravom vlasništva u korist ĆZ, prvotnog 1. tuženika, a sada u korist 2. tuženice ZZ.

20.

Uvidom u žalbu ovdje tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 17. veljače 2017., rješenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, od 24. svibnja 2017. u povodu potonje žalbe, upravnu tužbu ovdje tužiteljice protiv potonjeg rješenja, od 10. srpnja 2017., žalbu ovdje tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-1994/17 od 27. rujna 2018. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usž-233/19-3 od 4. srpnja 2019. (list 113-125) utvrđeno je da ovdje tužiteljica iskoristila ista pravna sredstva, kao nezadovoljna stranka u upravnom postupku pred nadležnim katastrom, zbog promjene korisnika-posjednika s RZ na ĆZ, prvotnog 1. tuženika, glede predmetne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21.

Iz iskaza tužiteljice ŽZG, saslušane osobno kao stranke na ročištu 13. siječnja 2021. proizlazi da je tužiteljičina majka Nella Malus 1987. godine kupila predmetnu nekretninu od PZ, koji je tada živio u [adresa], pa je dakle za isti pravni posao opunomoćio g. OZ, koji je sada pok. U vrijeme predmetne kupnje radilo se o građevini tlocrtne površine 120 čm te se sastojala od podruma i prizemlja. Dakle, radilo se o obiteljskoj kući u [adresa]. Nakon predmetne kupnje VZ je tužiteljičinu majku uveo u posjed predmetne nekretnine, a radi se o zemljištu ukupne površine oko 650 čm, dok je tužiteljica nazočila istom uvođenju RZ u posjed predmetne nekretnine. Tužiteljičina majka je ishodila građevnu dozvolu tijekom 1994. godine. Na temelju iste dozvole dograđena je zatečena građevina tako da je sadašnje stanje kuće koja se sastoji od podruma, prizemlja, prvog kata i potkrovlja, ukupne korisne površine oko 640 čm. Od 1987. godine svi režijski troškovi glase na tužiteljičinu majku RZ, dakle, tužiteljičina obitelj plaća iste režijske troškove do današnjeg dana. RZ je 1988. g. upisana u nadležnom katastru kao posjednica predmetne nekretnine. Tek 1998. g. po prvi put se javlja ĆZ, koji namjerava obaviti promjenu podataka u katastru, no isto mu ne polazi za rukom. Naime, ĆZ se nije upisao u katastru kao posjednik, već naprotiv, priznao je na Zapisniku kod nadležnog katastra da je RZ posjednica predmetne nekretnine.

22.

Dva mjeseca prije nego je tužiteljičin otac ČZ podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini je ĆZ tijekom 1999. g. uknjižio se kao zk. vlasnik predmetni nekretnine. Naime, ovdje se radi o klasičnom primjeru prijevare i to uslijed dvostruke prodaje predmetne nekretnine temeljem navodne punomoći kojom je raspolagao g. CZ, a koju mu je izdao PZ, premda je PZ umro 1993. g. Dakle, pet godina prije navedene dvostruke prodaje predmetne nekretnine je umro PZ. Naposljetku je temeljem fiducije i to tijekom 2016. ili 2017. g. u katastru se upisala kao posjednica predmetne nekretnine ovdje 2. tuženica ZZ. Za zatečenu građevinu iz 1987. g. je već postojala građevna dozvola na ime PZ pa je temeljem iste tužiteljičina obitelj i započela dogradnju koja je trajala godinama, a iste radove je vodio ĐZ, kojeg je i predložila kao svjedoka. Tužiteljičina majka RZ je pokrenula parnicu protiv ĆZ, radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, no isti tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen, dok, ĆZ nikada nije ušao u posjed predmetne nekretnine do današnjeg dana.

23.

Na ročištu 8. listopada 2020. je saslušana 1. tuženica ŽZ, koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu koje je podnio njezin pravni prednik, ĆZ, prvotni 1. tuženik, te je u iskazala u istom smislu. Iste navode je dopunila i pojasnila na način da navodi da je njezin, sada pok. suprug ĆZ na temelju Ugovora o kupoprodaji od prije 20 godina upisan kao zk. vlasnik te ujedno i kao posjednik predmetne nekretnine. Ne zna od koga je ĆZ kupio predmetnu nekretninu. Ista nije nikada vidjela na predmetnoj nekretnini ovdje tužiteljicu niti njezinu majku BZ. Inače, BZ je svojevremeno pokrenula tri parnice protiv ĆZ u svezi predmetne nekretnine te je u svim parnicama pravomoćno izgubila spor ista tužiteljica. Ista nije zk. vlasnica predmetne nekretnine i to nakon smrti ĆZ, već je kao nasljednica nastavila posjedovati istu nekretninu. Sada je u zemljišnim knjigama kao vlasnica upisana ovdje 2. tuženica, ZZ. Ista je za predmetnu nekretninu saznala 2008. g. od ĆZ, no, nije znala detalje u svezi iste nekretnine. Sve što zna i što sam iskazala zna na temelju toga joj je rekao ĆZ. Također, napominje da je s ĆZ, otprilike svake godine čistila predmetnu nekretninu-zemljište. Osim navedenog čišćenja i održavanja, ĆZ, isto kao niti 1. tuženica, nije izvodio dogradnje niti bilo kakve preinake na predmetnoj nekretnini, a za koju je već ranije, prije vlasništva ĆZ izdana građevna dozvola.

24.

Na istom ročištu 8. listopada 2020. je saslušana i 2. tuženica ZZ, koja navodi da je po priči od ĆZ i čitajući mjerodavne isprave saznala da je ĆZ, prvotni 1. tuženik, tijekom 1996. g. kupio predmetnu nekretninu od g. PZ. No, osim što je g. PZ prodao predmetnu nekretninu ĆZ, isti prodavatelj je prodao predmetnu nekretninu i RZ, dakle, radilo se o dvostrukoj prodaji nekretnine. ĆZ se prvi upisao u zemljišne knjige glede predmetne nekretnine. Uslijed dvostruke prodaje, uslijedili su sudski sporovi. Ista je predmetnu nekretninu stekla 2016. g. i to fiducijom, odnosno prijenosom vlasništva temeljem fiducije, te je upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišne knjige, kao i u katastru. Ista je u posjedu predmetne nekretnine od stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine. Već dugi niz godina nitko ne održava predmetnu nekretninu, dakle nitko ne krči niti ne kosi vegetaciju na istoj, što je razvidno iz fotografija koje je učinila. ĆZ je svojevremeno pokušao iskrčiti predmetnu nekretninu, no, susjedi su isto dojavili tužiteljici pa je stoga uredovala policija, dok je ĆZ morao dokazivati pred policijom svoje vlasništvo. Ista često obilazi predmetnu nekretninu i to dva puta godišnje, počev od 2016. g. ZZ nije vidjela na predmetnoj nekretnini niti tužiteljicu, a niti RZ. Drugo tuženica navodi da je pok. ĆZ pozajmila iznos od 300.000,00 EUR, koji iznos ĆZ nije bio u mogućnosti vratiti, pa je stoga fiducijarnim prijenosom vlasništva ovdje 2. tuženica stekla pravo vlasništva iste nekretnine, što je i prijavila nadležnoj poreznoj upravi te platila porez na promet nekretnina. Prvotno je u katastru bila upisana RZ, kao posjednica predmetne nekretnine, a zatim je katastar donio rješenje o upisu novog posjednika ĆZ, temeljem izmijenjenog zk. stanja, tj. njegovog upisa prava vlasništva, dok je ovdje tužiteljica osporavala upis ĆZ kao novog posjednika te je vođen upravni postupak u tom smislu, da bi na kraju 2. tuženica bila upisana kao novi posjednik predmetne nekretnine.

25.

U svom dopunskom iskazu na ročištu od 11.03.2025. II. tuženica ZZ navodi da je doista pok. ĆZ pozajmila iznos od 300.000,00 €, te se ĆZ razbolio i nije bio u mogućnosti vratiti dug. Kako je bio sklopljen Ugovor o fiduciji, a prošli su svi rokovi za vraćanje duga kod javne bilježnice Vesne Kelečić dana 31.03.2017. izdana je potvrda kojom je potvrđeno da je sklopljen Ugovor o privremenom prijenosu prava vlasništva na nekretnini, te da isti nije vratio svoj dug, te je javni bilježnik potvrdio da su se ispunili uvjeti temeljem čl. 322. st. 8. toč. 1. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje u tekstu: OZ), te je II. tuženica utvrđena punopravnom vlasnicom nekretnine, a tražbina prema ĆZ se smatrala izmirenom.

26.

U svom iskazu ponavlja da se vodilo više postupaka između RZ i ĆZ zbog dvostrukog otuđenja predmetne nekretnine, međutim u tim postupcima je pravomoćno utvrđeno da je IZ kupio predmetnu nekretninu, da je postao njezin vlasnik i RZ je bila odbijena sa svojim vlasničkim tužbama, brisovnim tužbama i prijedlogom za upis nekretnine.

27.

Nadalje iskazuje da je vodila postupak radi smetanja posjeda protiv oca tužiteljica NZ, te je taj spor pravomoćno dobila i utvrđeno je da je otac tužiteljice nju smetao u posjedu nekretnine.

28.

Predmetnu kuću je ogradila i postavila nadzorne kamere. Ponavlja da se u konkretnom slučaju radilo o dvostrukom otuđenju nekretnine i da je bivši vlasnik PZ tu nekretninu prodao temeljem specijalne punomoći po punomoćniku i to najprije RZ koja se temeljem Kupopro0dajnog ugovora nije uknjižila u zemljišne knjige, te kasnije ĆZ koji se knjižio na nekretninu odmah po sklapanju Kupoprodajnog ugovora.

29.

Iskazuje da su se tijekom ovog postupka mijenjali podaci o česticama i zk. ul., pa je radi toga u tijeku postupka na drugačiji način označena nekretnina u pogledu brojeva čestica i zemljišnoknjižnog uloška. Zaključno iskazuje da je predmetna nekretnina u takvom stanju da se u istoj nije moglo stanovati i vršiti posjedovne čine u smislu stanovanja i korištenja nekretnine, nego se ista može koristiti samo u smislu ograđivanja nekretnine i postavljanja nadzornih kamera. Garažu koja postoji na toj nekretnini je ona iznajmila susjedu za građevinski materijal.

30.

Svjedok ČZ, tužiteljičin otac, iskazao je da su on i njegova supruga Nella Malus 1985. g., zajedničkim sredstvima kupili predmetnu nekretninu u [adresa], površine 662 čm, od prodavatelja PZ, s time da je kao kupac naznačena samo RZ. Naime, potonji prodavatelj je dugi niz godina živio u [adresa], bio je u poznim godinama, te je kod njih doma isti prodavatelj izdao punomoć OZ iz [adresa], za obavljanje svih poslova kupoprodaje u ime prodavatelja. Stoga je isti opunomoćenik i naznačen u Kupoprodajnom ugovoru iz 1985. g. PZ je predočio njima, dakle kupcu RZ, isprave-posjedovni list i zk. izvadak iz kojeg je proizlazilo da je PZ vlasnik predmetne šume, koja je prvotno imala površinu 1120 čm, a koja je za potrebe gradnje podijeljena na dvije parcele. Stoga je RZ kupila predmetnu nekretninu površine 662č m, za koju je bila izdana građevna dozvola koja je vrijedila do 1986./1987. godine. U vrijeme kupnje predmetna nekretnina je imala započetu građevinu u razini podruma. Po predmetnoj kupnji obitelj RZ je nastavila graditi. No, došlo je do krize. Nakon određenog vremena predmetna građevina je bila podobna za useljenje, pa je stoga RZ upisala se u katastru kao posjednica. Ujedno je i plaćen porez u iznosu 330.000,00 HRD. Nitko ih nikad nije smetao u posjedu predmetne nekretnine, i to od kupnje pa sve do 1998. g., kada su preko pošte na njihovu kućnu adresu primili kupoprodajne ugovore iz kojih je proizlazilo kako je to navodio ĆZ, da je u dobroj vjeri kupio predmetnu nekretninu. Na predmetnu nekretninu je isti svjedok stalno dolazio i čistio istu, sve do današnjeg dana. Isto čini i ovdje tužiteljica. Predmetnu nekretnina je tužiteljici darovala njezina majka RZ tijekom 2015. godine. Kada se 1998. g. javio ĆZ, s navedenim zahtjevom, a kojega nikada nije vidio, počeli su istraživati te su utvrdili da je PZ umro pet godina prije nego je izdao punomoć za kupoprodaju predmetne nekretnine kupcu ĆZ. Iz toga proizlazi da je navedena punomoć krivotvorena. Stoga, ista punomoć koju je izdao PZ u korist opunomoćenika OZ, a na temelju koje je isti opunomoćenik prodao nekretninu ĆZ, je očigledno krivotvorena. RZ je pokrenula spor protiv ĆZ, no izgubila je isti spor u svezi vlasništva predmetne nekretnine, pa je stoga ĆZ upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik. No, ĆZ se nije mogao upisati kao posjednik u katastru. ĆZ je priznao da nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Ovdje 2. tuženica se po sili zakona upisala kao posjednica u katastru i u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine. Prvotna građevna dozvola koja je glasila na TZ je 1994. g. izmijenjena je na ime RZ. Isti svjedok ima ključeve predmetne kuće. Isti svjedok plaća režijske troškove za predmetnu nekretninu zadnjih 35 godina. Računi za režijske troškove ispostavljaju se na ime sad pok. RZ. Na predmetnoj nekretnini je postavljen poštanski sandučić uz naznačeno prezime RZ.

31.

Svjedok MZ je iskazao da je od 60-tih godina do 1999. g. stanovao na adresi [adresa]. Dakle, radi se o njemu susjednoj nekretnini te ih dijelila ograda na kojoj su čak bila i vrata. Tijekom 1987./1988. se gradila kuća na susjednoj nekretnini [adresa]. Uvijek je na predmetnoj nekretnini viđao NZ, koji je i gradio predmetnu kuću. Predmetna kuća nije bila izgrađena za useljenje, već je bila uvijek u stanju boljeg roh-bau. Predmetna kuća je bila zatvorena. Nikad nije čuo da bi bilo ikakvih sporova u svezi predmetne nekretnine. Misli da je prije NZ predmetna nekretnina bila u vlasništvu g. PZ, odnosno osobe koja je prodala obitelji RZ. Na predmetnoj nekretnini nikad nitko nije stanovao. Isti svjedok se je uvijek pitao zašto se predmetna kuća nikada nije do kraja uredila, već je kao građevina predstavljala "ruglo i opasnost". Svjedok MZ je s predmetne adrese odselio 1999. g., dok je njegova majka ostala stanovati na predmetnoj adresi [adresa] do svoje smrti 2018. g., pa je stoga isti svjedok često znao dolaziti kod svoje majke na navedenu adresu. Od ceste prema predmetnoj nekretnini nema ograde niti fizičke zapreke. Na predmetnoj kući postavljen je poštanski sandučić s naznačenim prezimenom RZ. Prije 7-8 godine zvala ga je majka te je rekla da je netko došao sa zatamnjenim autom na adresu [adresa], dakle uz njihovu među, te su tako dolazili nekoliko dana, pa je stoga isti svjedok došao kod svoje majke i uvidio da je ČZ angažirao zaštitarsku službu zbog nastalog spora.

32.

Sud je iskaze saslušanih stranaka i svjedoka djelomično prihvatio i to u pogledu činjenica da se radilo o dvostrukom otuđenju nekretnina, u pogledu tko je upisan u zemljišne knjige, a tko u katastar i opisa nekretnine i stanja u kojem se nalazi jer su svi suglasno rekli da je kuća u stanju relativno boljeg roh-bau, ali da tu nekretninu nije moguće koristiti za stanovanje već samo za nužno održavanje okućnice, ograde i eventualno iznajmljivanje garaže. Ostale činjenice iza njihovih iskaza sud nije posebno cijenio jer nisu relevantni za ocjenu konkretnog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

33.

Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se saslušava svjedok CZ koji je sastavljao Kupoprodajni ugovor između PZ i ĆZ iz razloga što je ovaj tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na stjecanje prava vlasništva dosjelošću pa je upravo ona dužna dokazati valjani pravni osnov stjecanja i kakvoću posjeda kroz određeno vrijeme, a to tim više jer su sve ove činjenice ocjenjivane u parničnom postupku vođenim kod ovog suda po tužbi RZ protiv ĆZ i ove činjenice su propitivane u sudskih postupcima vođenim kod ovog suda pod poslovnim brojevima P-2170/2008 i P-4194/99.

34.

Sud prvenstveno ima na umu:

- da je na predmetnoj nekretnini u vrijeme podnošenja tužbe kao vlasnik bio upisan ĆZ, a sada je upisana ZZ (ovdje drugotuženica),

- da je PZ, putem punomoćnika EZ, kupoprodajnim ugovorom od 11. prosinca 1987. prodao predmetnu nekretninu AZ, majci tužiteljice, kao kupcu, i uveo ju u posjed predmetne nekretnine,

- da je 14. svibnja 1984. za predmetnu nekretninu izdana građevinska dozvola za građenje jednokatnog obiteljskog objekta na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na ime PZ koja je 1994. izmijenjena na način da je promijenjeno ime investitora u RZ,

- da je nakon kupnje 1987. obitelj RZ nastavila gradnju predmetne nekretnine,

- da predmetna nekretnina nije dovršena i u njoj nitko ne stanuje,

- da režijski troškovi za predmetnu nekretninu glase na NZ za RZ,

- da je RZ bila upisana kao posjednik predmetne nekretnine, a da se ĆZ obratio obitelji RZ 1998. radi promjene podataka u katastru,

- da je ĆZ upisan kao vlasnik nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji od 15. svibnja 1998. i punomoći od 29. svibnja 1991.,

- da je 31. kolovoza 2015. sklopljen ugovor o darovanju predmetne nekretnine između RZ kao darovateljice i tužiteljice kao obdarenice,

- da je ključeve predmetne nekretnine imala RZ, a sada ih ima tužiteljica,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4194/99- 51 od 29. rujna 2011. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 3662/2013-2 od 30. prosinca 2014.) odbijen tužbeni zahtjev RZ protiv tuženika ĆZ radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica nekretnine zkčbr. [katastarska čestica], kuća br. 53, dvorište i livada, [adresa], površine zemljišta 662 m2 pisana u zkulbr. 9615 k. o. [katastarska općina] i izdavanja tabularne isprave,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-2170/08- 21 od 14. prosinca 2015. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 2898/16-2 od 27. svibnja 2016.) odbijen tužbeni zahtjev RZ protiv tuženika ĆZ radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog 15. svibnja 1998. između PZ kao prodavatelja i ĆZ kao kupca,

- da je drugotuženica predmetnu nekretninu stekla 2016. na temelju prijenosa vlasništva na temelju fiducije,

- drugo tuženica je uspjela i u parnici radi smetanja posjeda Psp-151/20 u odnosu na NZ koji je otac ŽZG.

35.

Dakle, u ovom postupku radi se o sporu između vlasnika nekretnine koji tvrdi da je istu stekao dosjelošću i vlasnika nekretnine koji tvrdi da je svoju nekretninu stekao na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

36.

Odredba čl. 125. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) glasi:

„Kad je više osoba sklopilo sa otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. 37.

Odredbom čl. 122. ZV uređeno je pitanje zaštite stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige:

(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.“

(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

38.

Odredba čl. 159. st. 1. ZV glasi:

„Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.“

39.

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održana 14. veljače 2019., pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

40.

Odredbom čl. 130. st. 2. ZV je propisano:

„Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakon ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.“

41.

U konkretnoj pravnoj situaciji s obzirom da postoje tvrdnje ovdje tužiteljice da je vlasništvo nekretnine stečeno dosjelošću, nakon kupnje nekretnine i dugogodišnjim posjedom nekretnine, a bez upisa u zemljišne knjige i tvrdnji I. i II. tuženica da je vlasništvo nekretnine stečeno temeljem povjerenja u zemljišne knjige, a na temelju sklopljenog Kupoprodajnog ugovora temeljem kojeg je pravni prednik tuženica ĆZ proveo uknjižbu u zemljišnim knjigama, sukladno odredbi čl. 125. st. 14. ZV-a vlasništvo nekretnine je stekao pravni prednik I. i II. tuženice ĆZ. Naime, tužiteljica ne dokazuje da bi prednik tuženica ĆZ ishodio upis u zemljišne knjige na način da nije bio u dobroj vjeri i da je na bilo koji način znao ili mogao znati da je nekretnina otuđena nekoj drugoj osobi. Naime u zemljišnim knjigama je bio upisan PZ, i o tome je i odlučivano u postupku pred OGSZ u predmetu P-2170/08 od 14.12.2015. gdje je pravna prednica tužiteljice RZ odbijena s tužbenim zahtjevom za brisanje zk. stanja.

42.

Nadalje pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 4194/99-51 od 29.09.2011. odbijen je i tužbeni zahtjev pravne prednice tužiteljice njezine majke RZ protiv tuženika ĆZ radi utvrđenja da je tužiteljica vlasnica nekretnine.

43.

Nadalje ovdje II. tuženica ZZ je uspjela i u parnici radi smetanja posjeda pod brojem Psp-151/20 u odnosu na NZ koji je otac tužiteljice ŽZG, čime je i dokazala da je ona u posjedu predmetne nekretnine, a nikako tužiteljica.

44.

S obzirom na sve navedeno, a obzirom da je stanje nekretnine bilo takvo da se nije niti na terenu moglo zaključiti da netko posjeduje predmetnu nekretninu, a tužiteljica nije obrazložila zašto i iz kojeg razloga i što ju je to spriječilo da ako je sklopila valjani kupoprodajni ugovor i ako je stekla valjani pravni temelj za upis u zemljišne knjige zašto takav upis nije proveden.

45.

Radi navedenog sud je temeljem odredbe čl. 125. st. 1. ZV-a sa sigurnošću utvrdio da je vlasnica nekretnine ovdje II. tuženica ZZ kako je ona i upisana u Vlastovnicu lista B zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 662 m2, a koja nekretnina se sastoji od KUĆA, ULICA JOSIPA KOZARCA 53, ZAGREB, DVORIŠTE I LIVADA; u površini od 662 m2, a koja se sastoji od DVORIŠTE 502 m2, LIVADA 42 m2, KUĆA, Zagreb, Ulica Josipa Kozarca 53, 120 m2, dakle ukupno 662 m2, radi čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice RZG za utvrđenje stjecanja prava vlasništva dosjelošću jer nije dokazala istinit, zakonit i pošten posjed određene kakvoće za razdoblje za koje tvrdi da je bila u posjedu predmetne nekretnine, radi čega nema temelja za prihvaćanje tužbenog zahtjeva prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a, posebice zato što se prema odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano.

46.

Prilikom davanja odgovora na tužbu tuženice su prigovorile naznačenoj vrijednosti predmeta spora te su navele da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje prava vlasništva na nekretnini u centru Grada Zagreba u [adresa] i da u takvoj situaciji vrijednost predmeta spora ne može biti naznačena s iznosom od 10.000,00 kn odnosno sada u svoti od 1.327,23 €.

47.

Odredbom čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu ZPP) propisano je da ukoliko nije naznačena vrijednost spora odnosno ako je prigovoreno vrijednosti predmeta spora tada će sud temeljem odredbe najkasnije do zaključenja glavne rasprave temeljem odredbe čl. 40. st. 4. i 5. ZPP-a utvrditi vrijednost predmeta spora. Radi toga s obzirom da je predmet spora nekretnina u [adresa], što je sam centar grada i gdje su cijene nekretnine visoke utvrdio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari s iznosom od 13.272,28 €, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

48.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

49.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, trošak sastava 3 podneska (09.11.2018., 12.12.2022., 16.02.2023.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 8 ročišta (08.10.2020., 13.01.2021., 10.02.2021., 17.01.2023., 11.01.2024., 18.09.2024., 11.03.2025. i 26.06.2025.), svako po 100 bodova, te troška sastava žalbe protiv presude od 02.04.2021. u iznosu od 100 bodova, a sve prema Tbr 8/1, Tbr 9/1, Tbr 10/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

50.

Zbrojeno parnični trošak tuženica iznosi 1300 bodova / 2.600,00 €.

51.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 650,00 €, čime je tuženicama sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.250,00 €.

52.

Sud je tuženicama dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

53.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude i rješenja.

U Zagrebu, dana 26. lipnja 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužitelja

-pun. I. i II. tuženica