Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Trg slobode 9
Poslovni broj: K-487/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sucu Matei Bulka kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Koraljke Lukačević, u kaznenom predmetu protiv optužene RU, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 ; dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 28. studenog 2023., broj KO-DO-511/2023-1, nakon javne rasprave održane 26. lipnja 2025. održane u nazočnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu ZU, optužene RU i branitelja optuženice Krešimira Golubića, odvjetnika u [adresa], dana 2. srpnja 2025. objavio je, a 26. lipnja 2025. donio je te
presudio je
Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog ovoga suda broj K-487/2023-2 od 5. prosinca 2023. stavlja se izvan snage.
I. Optužena RU, OIB [osobni identifikacijski broj], kći R i LU r. Z, rođena **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 95, državljanka Republike Hrvatske, njegovateljica, sa završenom srednjom stručnom spremom, vlasnica obrta za njegu u [adresa], razvedena, majka troje djece, neosuđivana,
k r i v a j e
što je:
dana 16. travnja 2023., oko 20,45 sati, u mjestu Stažnjevec, u blizini kbr. 8, upravljajući osobnim vozilom reg. [registarska oznaka] po lokalnoj cesti br. 25112 iz smjera državne ceste br. 35 u smjeru Ivanečke Željeznice, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, postupila protivno čl. 63. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), na način da prilikom mimoilaženja sa SU, koji je biciklom upravljao iz suprotnog smjera, nije ostavila dovoljan razmak između svog osobnog vozila i njegova bicikla, već je prednjim lijevim dijelom branika i blatobranom svog vozila udarila u lijevu pedalu bicikla SU, uslijed kojeg udarca je on pao s bicikla te zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lopatice (skapule),
dakle, iz nehaja kao sudionica u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvala opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,
čime je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11
II. Temeljem članka 227. stavku 2. KZ/11, optužena RU
o s u đ u j e s e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI
te se temelju članka 56. KZ/11 optuženoj RU izriče se
UVJETNA OSUDA
na način da se izrečena kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 upućuje se oštećeni SU da svoj imovinsko-pravni zahtjev u novčanom iznosu od 10.000,00 eura protiv optužene potražuje u zasebnom parničnom postupku.
IV. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, optužena je dužna kod ovog suda na ime troškova paušala platiti novčani iznos od 100,00 (sto) eura, te temeljem odredbe članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, na ime troškova prometno-tehničkog vještačenja novčani iznos od 268,75 (dvjesto šezdeset osam eura i sedamdeset pet centa) eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optužene RU, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11 s prijedlogom da sud izda kazneni nalog. Sud je dana 5. prosinca 2023. donio presudu - kazneni nalog kojom je optuženu RU proglasio krivom na navedeno kazneno djelo. Optužena RU podnijela je prigovor protiv kaznenog naloga te je nakon potvrđivanja optužnice provedena rasprava.
2. Optužena RU pozvana da se očituje o optužbi izjasnila se da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj je optužnicom stavljeno na teret.
3. U svojoj obrani iznesenoj na kraju dokaznog postupka optužena RU navela je da se tog dana vozila prema pravilima i desnom stranom ceste koliko je to moguće, dok je oštećeni kršio prometna pravila. Dodala je da do sada nije imala niti jedan prometni prekršaj, a oštećeni se malo, malo vozi pijan. Nadalje, optuženica, ispitana u svojstvu osumnjičene sukladno čl. 208 a. ZKP/08 13. lipnja 2023. navela je da je vozila prema pravilima, da nije kriva i da se držala svoje desne strane koliko je to moguće te da je za nesreću kriv biciklist (oštećeni SU).
4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao i razgledao: Zapisnik o očevidu PP Ivanec, klasa 211-04/23-K/496, urbroj: 511-14-06/06-K-78-1/2023 od 12. lipnja 2023. s fotodokumentacijom i situacijskim planom (list 14-38), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za RU **.**.2023. (list 45), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za SU od 16. travnja 2023. (list 46), Prijava ozljede Opće bolnice Varaždin za SU (list 47), ispitan je svjedok oštećenik SU te je ispitan stalni sudski vještak Stiven Šijak i pročitan je Nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 6.11.2023. (list 65-81). Na kraju dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženicu te je ispitana optužena RU.
4.1. Sud je na temelju članka 421. stavka 1. točke 4. ZKP/08 kao odugovlačeći odbio prijedlog za provođenjem novog vještačenja i rekonstrukcije na licu mjesta s obzirom da se položaj bicikliste u vidu krivudanja ili nekakvog nepravilnog kretanja neposredno prije nastanka inkriminiranog događaja, ne može dokazati, a kako je to naveo i sudski vještak u svom Nalazu i mišljenju koje je sud cijenio kao istinito, stručno napravljeno i vjerodostojno.
5. Druge dokaze sud nije provodio jer je mišljenja da je činjenično stanje u ovom predmetu nedvojbeno utvrđeno. Sud je našao da je provedenim dokazima nedvojbeno utvrđeno da je optužena RU počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa
– izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano u članku 227. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11.
6. U ovom postupku nije sporno da je dana 16. travnja 2023., oko 20,45 sati, u mjestu [adresa], u blizini kbr. 8, optužena RU upravljala osobnim vozilom reg. [registarska oznaka] po lokalnoj cesti br. 25112 iz smjera državne ceste br. 35 u smjeru Ivanečke Željeznice. Isto tako nije sporno da je iz suprotnog smjera biciklom upravljao SU te da je prilikom mimoilaženja automobila optuženice sa SU, došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela branika i blatobrana osobnog vozila reg. [registarska oznaka] u lijevu pedalu bicikla SU. Nadalje, nije sporno da je uslijed tog udarca SU pao s bicikla te zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lopatice (skapule).
7. Međutim sporno je je li optužena, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, postupila protivno čl. 63. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), na način da prilikom mimoilaženja sa SU, nije ostavila dovoljan razmak između svog osobnog vozila i njegova bicikla.
8. Iz zapisnika o očevidu PP Ivanec, klasa 211-04/23-K/496, urbroj: 511-14-06/06-K- 78-1/2023 od 12. lipnja 2023. s fotodokumentacijom i situacijskim planom (list 14-38) proizlazi da se 16. travnja 2023. oko 20,45 sati dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovalo RU osobnim vozilom reg. [registarska oznaka] te SU na biciklu. Nadalje iz Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za RU od 16. travnja 2023. (list 45) proizlazi da navedenog dana optužena RU nije imala alkohola u krvi, dok iz Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za SU od 16. travnja 2023. (list 46) proizlazi da je oštećenom SU utvrđeno da je imao koncentraciju alkohola od 1,64 g/kg. Iz prijave ozljede Opće bolnice Varaždin za SU (list 47) proizlazi da je imenovani u prometnoj nesreći zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lopatice (skapule). Sud je svu materijalnu dokumentaciju cijenio kao istinitu i uvjerljivu jer je izdana od nadležnih tijela, a tijekom postupka stranke nisu osporavale istinitost niti vjerodostojnost navedene dokumentacije.
9. Oštećeni SU ispitan na raspravi naveo je da je navedenog dana na biciklu išao iz pravca Ivanečke Željeznice u pravcu [adresa]. Vozio se po desnoj strani ceste, 20 cm od kraja ruba ceste. Kada je došao do zavoja (to je bio njegov desni zavoj) iz suprotnog smjera je došao auto velikom brzinom, lupio ga i on je pao na makadam. Dodao je da ne zna tko je pozvao policiju i da je slijedeće čega se sjeća da se probudio u bolnici. Na pitanje branitelja naveo je da kada je prvi puta uočio auto, on je od njega bio udaljen 3 metra i nije stigao nikako reagirati. Auto je imao upaljena duga jaka svjetla. Nije ranije uočio auto jer je automobil došao brzo u zavoj. Nesreća se dogodila prije zavoja, odnosno prije nego što je on ušao u zavoj, a automobil je došao velikom brzinom iz zavoja. Naveo je da je tom prilikom bicikl vozio ravno, nije lelujao i svaki dan vozi bicikl. Dodao je da unatoč tome što je imao visoku razinu alkohola u krvi, mogao je upravljati biciklom, a znao je voziti bicikl i sa većom razinom alkohola u krvi od ove utvrđene. Tom prilikom bio je obučen u trenirku i jaknu i na sebi je imao reflektirajući prsluk, dok je na biciklu bilo upaljeno prednje i stražnje svjetlo.
10. Nadalje, iz prometno-tehničkog vještačenja proizlazi da nesreća predstavlja frontalni sudar osobnog vozila i bicikla u nasuprotnom kretanju kolnikom. Nesreća se dogodila u naselju Ivanec, naselje Stražnjevec kod kbr. 8, dana 16.04.2023. god. oko 20:45 sati, kad su vremenski uvjeti bili noć, kiša, a vrsta i stanje kolnika asfalt, gladak, dobar, mokar. Na mjestu nesreće na samom mjestu nesreće je postojala javna rasvjeta, koja je bila u funkciji. U nesreći su sudjelovali RU kao vozač osobnog automobila VW reg. oznake [registarska oznaka] i SU kao vozač bicikla. Ograničenje brzine je iznosilo 50 km/h. Prometna nesreća predstavlja nalet osobnog vozila VW vozačice RU koji se je kretao kolnikom Ulice Stražnjevec u naselju Stražnjevec iz smjera sjevera u smjeru juga, na biciklista BU koji se je kretao kolnikom Ulice Stražnjevec iz smjera juga u smjeru sjevera. U trenutku nesreće osobno vozilo VW se je nalazilo lijevim gabaritom na oko 1,5 m od istočnog ruba kolnika, dok je desni gabarit dopirao na 0,45 m od zapadnog ruba kolnika. U trenutku nesreće, bicikl se kretao usmjeren u pravocrtnom kretanju, srednjim dijelom (srednjom osi) na oko 1,40 m od istočnog ruba kolnika. Mjesto naleta se nalazi na oko 26,00 + 1,50 D od PTM. Osi vozila su bile postavljene pod kutom od oko 180°. Brzina kretanja osobnog vozila RU, VW „Golf 1.6“ reg. oznake [registarska oznaka] je u trenutku naleta iznosila oko 13,33 m/s ili 48 km/h, dok je brzina kretanja bicikla SU, bicikl „Kalkhoff“ sa složenim prijenosom je u trenutku naleta iznosila oko 4,47 m/s ili 16,1 km/h. Dnevna vidljivost na mjestu nesreće iz smjera dolaska osobnog vozila prema smjeru dolaska bicikliste iznosi oko 80 m. U trenutku nesreće je bio mrak, bicikl je imao prednje svjetlo i vidljivu svjetlosnu instalaciju koja je bila postavljena s desne bočne strane bicikla i uključena i radila je, što je vidljivo na slikama uviđaja prometne nesreće i jasno piše u zapisniku policije. Bicikl je imao reflektirajuće pločice na pedalama, kromirane blatobrane te iz zabilješke o nesreći proizlazi da je biciklist bio opremljen reflektirajućim prslukom, te je i nađen u ozlijeđenom stanju obučen u reflektirajući prsluk. Nadalje, sudski vještak je naveo da vidljivost osobe koja nosi reflektirajući prsluk iznosi 136 m pod dosegom kratkih svjetala, ili pod bilo kakvim udaljenim izvorom svjetlosti, pošto reflektirajući materijal ima svojstvo upijanja svjetlosti i reflektiranja prema očima vozača. Bočna osvijetljenost u lijevu stranu zbog asimetričnosti svjetala iznosi oko 2,5 m. Javna rasvjeta je postojala, no ista nije pokrivala cijelu prometnicu. Aktivna svjetla u blizini mjesta nesreće koja su radila osvjetljavala su prostor na oko 36 m prije mjesta nesreće, kao i kolnik na oko 50 m ispred mjesta nesreće. Tako je u približavanju mjestu nesreće vozačica imala osvijetljen teren iza sebe i ispred mjesta nesreće, a vozač bicikla se nalazio u mračnom, neosvijetljenom dijelu kolnika. Međutim, vozačica osobnog vozila imala je upaljena svjetla na vozilu koja su osvjetljavala kolnik i vozač bicikla je morao biti direktno osvjetljen svjetlima VW vozila vozačice RU, dok je i biciklist imao aktivnu rasvjetu bicikla koja je radila i bio je opremljen reflektirajućim prslukom. Biciklist je vozačici osobnog automobila bio vidljiv na najmanje 136m, odnosno vozačica je mogla vidjeti biciklista cijelim putem u približavanju mjestu nesreće. Biciklist je pod dosegom kratkih svjetala bio sigurno vidljiv na 136 m. od mjesta nesreće, no ukupna vidljivost na mjestu nesreće je zbog zavoja ispred mjesta nesreće iznosila oko 80,00 m. Vozilo VW je nakon ostvarene vidljivosti sa biciklom na udaljenosti viđenja od 80 m. do međusobnog primarnog naleta na motocikl prošlo put od oko: 59,91 m. za vrijeme od 4,49 s. Biciklist krećući se prema osobnom vozilu do naleta prostorno prošao put od oko: 20,08 m. za vrijeme od 4,49 s. Dakle jasno je da su vozila krećući se različitim brzinama susrela za 4,49 s. od trenutka kad su vozači uočili jedan drugog, no zbog nešto veće brzine je auto u istom vremenu prošao veći put. Vozač bicikla je prometno gledajući morao koristiti prostor do 1,00 m. od desnog ruba kolnika, krećući se središnjom osi na 0,5 m. od desnog ruba kolnika. Preostalih 1,0 m. do mjesta naleta vozač bicikla je mogao u bočnom izmicanju i poravnanju do naletnog položaja kod brzine 4,47 m/s ili 16,1 km/h proći na putu od oko: 7,39 m. za vrijeme od oko: 1,65 s. Dakle, za 1,65 s. je vozač bicikla mogao izvršiti pomak od dozvoljenog područja kretanja prema naletnom položaju. Za 1,65 s. je vozačica RU bila udaljena 21,99 m. Zaustavni put forsiranim kočenjem osobnog vozila za brzinu 13,33 m/s ili 48 km/h u noćnim uvjetima vožnje iznosi oko: 23,08 m. Granična brzina na kojoj je vozačica RU mogla zaustaviti svoje vozilo na udaljenosti 59,91 m., što je udaljenost prolaska u vidljivosti bicikliste je iznosila 23,40 m/s ili 84,24 km/h. Granična brzina na kojoj je vozačica RU mogla zaustaviti svoje vozilo na udaljenosti 21,99 m., što je udaljenost na kojoj se nalazila u trenutku mogućeg pomaka bicikliste prema sredini kolnika je iznosila 12,14 m/s ili 43,73 km/h. Pošto je biciklist bio sigurno vidljiv na 136 m. pod dosegom kratkih svjetala, vozačica je reakcijom kočenja kod svih brzina do 84,24 km/h mogla izbjeći nesreću, no samo pod uvjetom da je prepoznala kretanje bicikliste kao opasnost, što je i pokazala prostorno vremenska analiza. U koliko je biciklist izmicanjem prije nesreće napravio bočni pomak prema vozilu i prema sredini kolnika, nesreća nije mogla biti izbjegnuta kočenjem, no posljedice nesreće su mogle biti znatno umanjene da je vozačica forsirano kočila, jer bi se nalet dogodio kod samo 4,27 km/h. Bočni pomak koji je vozačica vozilom mogla ostvariti kod brzine od 13,33 m/s ili 48 km/h na putu od 59,51 m. je iznosio oko: 17,74 m. Bočni pomak koji je vozačica vozilom mogla ostvariti kod brzine od 13,33 m/s ili 48 km/h na putu od 21,99 m. je iznosio oko: 0,97 m. Tako je vozačica RU po jasnom viđenju bicikliste trzanjem u desnu stranu kolnika i pomicanjem vozila uz desni rub kolnika (za što je imala i vremena i mogućnosti jer joj je od desnog gabarita do desnog ruba kolnika prostorno preostalo 0,45 m.), te kretanjem uz sam desni rub kolnika mogla izbjeći nalet na biciklista. Sudski vještak je nadalje utvrdio da je nalet na biciklistu mogao biti izbjegnut izmicanjem u desno da je biciklist naglo skrenuo prema sredini kolnika. Zaključno sudski vještak navodi da je reakcija vozačice, čak i da je kočenjem pokušala izbjeći nesreću, bila zakašnjela. Da je umjesto mogućeg kočenja, izmicanjem u desno ili izmicanjem u desno i kočenjem pokušala izbjeći nesreću, do nesreće ne bi došlo. Pravilnim praćenjem i predviđanjem primetne situacije te pravovremenom reakcijom, vozačica osobnog vozila je mogla izbjeći nesreću pravovremenim izmicanjem u desno ili je mogla smanjiti posljedice nesreće pravovremenim kočenjem(što je bilo moguće jer je auto opremljen s ABS sustavom). Zaključno je vještak naveo da su vremenski uvjeti za vožnju bili izuzetno nepovoljni, no smanjivanjem brzine i prilagodnom vožnje svojim mogućnostima viđenja i reagiranja, a samim time i zaustavljanja, vozačica je mogla anulirati nepovoljne vremenske uvjete te bi se tada mogla zaustaviti pred svakom preprekom na kolniku. Nadalje, vještak je naveo da je doprinos biciklista prometnoj nesreći u tome što se kretao do 1,7 m ( srednja os bicikla nalazila na 1,40 metara od desnog ruba, dok je lijevi gabarit prelazio dodatnih 30 cm od srednje osi u smjeru zapada) od desnog ruba kolnika, a u situaciji da se kretao do 1m od desnog ruba kolnika, nesreća bi vjerojatno bila izbjegnuta te bi i vozačica osobnog automobila imala veći prostor za izbjegavanje biciklista.
10.1. Odgovarajući na pitanja branitelja, sudski vještak Stiven Šijak naveo je da se srednja os bicikla nalazila na 1,40 metara od desnog ruba, dok je lijevi gabarit prelazio dodatnih 30 cm od srednje osi u smjeru zapada. Dodao je da se biciklist mogao kretati bliže desnom rubu kolnika i da mu je to i bila dužnost jer se svi biciklisti moraju kretati na do 1 m od desnog ruba kolnika. Pojasnio je da je na 80 metara došlo do uočavanja osobnog vozila i biciklista. Na pitanje da li je do nesreće došlo nakon izlaska biciklista iz desnog zavoja, sudski vještak je naveo da je to točno te da su se i biciklist i osobno vozilo nalazili na ravnom dijelu kolnika između 2 zavoja. Na pitanje na kojoj udaljenosti bi vozačica sigurno vozila od desnog ruba kolnika naveo je da se u ovom slučaju radilo o kolniku bez srednje crte gdje vozači moraju zauzimati što više desni položaj u prometu po potrebi usporiti i izmaknuti se, a sigurnosna udaljenost je ovisna o brzini vožnje gdje se povećava s brzinom, te iznosi isto kao i kod mimoilaženja s drugim vozilom, odnosno 0,5 m+ brzina. Ukoliko je brzina automobila bila 50 km/h najmanje sigurna udaljenosti iznosi najmanje 0,5 m, a što još ovisi o vozačkim sposobnostima. Širina osobno vozila je 1,79 m. U trenutku nesreće vozačica je bila na 0,45 m od sebi desnog ruba kolnika. S obzirom na to da je širina kolnika iznosila 3,75 m, zamišljena sredina kolnika je na 1,87 m, a nesreća se dogodila tako da se biciklist nalazio na 1,40 m od sebi desnog ruba vozila, dok je prednji lijevi gabarit osobnog vozila bio na 1,50 m od istog ruba kolnika. Oba dva vozila bila su više pomaknuta na istočnu stranu kolnika, što je normalno uzevši u obzir širinu vozila i položaj biciklista u trenutku nesreće. U trenutku nesreće biciklist se kretao ravno, no s obzirom na razinu alkohola u krvi postoji mogućnost da je "vrludao". Bicikl nije dobio prednji udar već je lijeva pedala bicikla zapela za branik automobila pa stoga nije bilo ni većih oštećenja bicikla. S obzirom na oštećenja i zahvat pedale gdje je prednji dio bicikla prošao uz prednji lijevi gabarit vozila, a zahvat se dogodio po lijevoj pedali biciklista, sudski vještak je naveo da je bicikl mogao biti postavljen pravocrtno, no položaj bicikliste u vidu krivudanja ili nekakvog nepravilnog kretanja ne može se dokazati. Dodatno je pojasnio da je biciklist s obzirom na manju brzinu kretanja prelazio manji prostorno vremenski pomak i samim time je lakše mogao napraviti izmicanje. No ti propusti biciklista, ovdje oštećenog SU nisu uzrok prometne nesreće jer se isti kretao unutar svoje polovice kolnika, dakle unutar 1,87m od ruba kolnika koliko iznosi širina kolnika do zamišljene sredine. Njegovi propusti se zbog toga mogu samo sagledati kao njegov doprinos kaznenom djelu što je relevantno prilikom odmjeravanja kazne.
10.2. Na pitanje zastupnika optužbe sudski vještak je pojasnio izjavu da su oba vozila bila više pomaknuta na istočnu stranu kolnika, dakle utvrdio je da se nesreća dogodila na strani kolnika na kojoj bi se kretao biciklist. Dakle nesreća se dogodila na 1,5 m od istočnog ruba kolnika, dok je sredina kolnika na udaljenosti od 1,87 m.
10.3. Nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Stivena Šijaka sud u potpunosti prihvaća jer nalazi da je imenovani vještak izradi nalaza pristupio savjesno i sveobuhvatno, akceptirajući svu raspoloživu dokumentaciju, svoj nalaz je iznio jasno, argumentirano, nepristrano i stručno.
11. Sud je iskaz svjedoka SU prihvatio kao vjerodostojan i istinit u odnosu na reflektirajuću odjeću koju je nosio i u odnosu na navode da je auto iz zavoja došao velikom brzinom. Nadalje, sud je povjerovao iskazu svjedoka i da se kretao pravocrtno jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je bicikl, s obzirom na oštećenja i zahvat pedale gdje je prednji dio bicikla prošao uz prednji lijevi gabarit vozila, a zahvat se dogodio po lijevoj pedali biciklista, mogao biti postavljen pravocrtno, no položaj bicikliste u vidu krivudanja ili nekakvog nepravilnog kretanja ne može se dokazati. Međutim dio iskaza u kojem svjedok navodi da se vozio 20 cm od ruba kolnika nije uvjerljiv, a prije svega zato što je sudski vještak utvrdio da je srednja os bicikla nalazila na 1,40 metara od desnog ruba, dok je lijevi gabarit prelazio dodatnih 30 cm od srednje osi u smjeru zapada, dakle do 1,70m. Valja dodati da, po ocjeni suda, navedeno ne utječe na pravilnost zaključka suda o krivnji optužene RU već predstavlja doprinos oštećenika nastanku štetnog događaja, kako je to navedeno i u Nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a što se može uzeti u obzir kod odmjeravanja kazne i u postupku za naknadu štete oštećeniku.
12. Sud nije prihvatio obranu optužene RU kao uvjerljivu i istinitu s obzirom na to da se obrana optužene razlikuje od utvrđenja iz Nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka, a koji Nalaz i mišljenje je sud cijenio kao uvjerljiv, stručno izrađen i vjerodostojan. Prema prometno-tehničkoj analizi, biciklist je bio pravodobno i jasno vidljiv vozačici osobnog vozila, imao je uključenju rasvjetu na biciklu i nosio reflektirajući prsluk, zbog čega je bio vidljiv na udaljenosti od najmanje 136 metara, dok je stvarna vidljivost na mjestu nesreće, zbog zavoja, iznosila oko 80 metara. To znači da je optužena RU biciklista, oštećenog SU mogla uočiti na vrijeme i tijekom cijelog približavanja mjestu nesreće. Analiza pokazuje da je od trenutka međusobnog uočavanja do sudara proteklo 4,49 sekundi, što je bilo dovoljno vremena za reakciju. U tom razdoblju optužena RU je imala tehničku mogućnost pravodobno kočiti i u potpunosti izbjeći nesreću pri brzinama do 84 km/h, ili smanjiti brzinu i bočno se pomaknuti udesno, uz rub kolnika, čime je također mogla izbjeći nalet, jer je imala dovoljno slobodnog prostora (0,45 m do ruba kolnika). Dakle, vozačica, ovdje optužena RU je mogla zaustaviti vozilo ili izbjeći biciklista, ali to nije učinila jer nije na vrijeme prepoznala kretanje biciklista kao opasnost, iako je on bio jasno vidljiv. Čak i u slučaju da je biciklist neposredno prije sudara napravio bočni pomak prema sredini kolnika, vozačica je forsiranim kočenjem mogla znatno ublažiti posljedice nesreće, međutim do toga nije došlo. Nadalje, nedvojbeno je utvrđeno da se optužena kretala izvan svoje polovice kolnika, dakle prešla je u suprotni trak u kojem se kretao biciklist, ovdje oštećeni SU. Iz svega navedenog po ocjeni ovog suda nedvojbeno proizlazi da je uzrok nesreće nepravodobna i neadekvatna reakcija vozačice osobnog vozila, koja se kretala izvan gabarita predviđenih za njeno vozilo i nije ostavila dovoljan razmak između svog vozila i bicikla oštećenika, a ne nepropisno ponašanje biciklista (vrludanje po cesti), kako to u svojoj obrani navodi optužena RU.
13. Prihvaćajući nalaz i mišljenje prometnog vještaka Stivena Šijaka, a vodeći računa i o okolnostima koje proizlaze iz zapisnika o očevidu i ostalih provedenih dokaza, sud je bez imalo sumnje utvrdio da je neposredni uzrok ove prometne nesreće okolnost da optužena RU nije postupila sukladno odredbi članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisano da je pri mimoilaženju vozač dužan sa svoje lijeve strane ostaviti dovoljan razmak između svojeg vozila i vozila s kojim se mimoilazi, a prema potrebi i svoje vozilo pomaknuti desnom rubu kolnika. Dakle nedvojbeno je utvrđeno da je optužena prilikom inkriminiranog događaja prešla zamišljenu sredinu kolnika koja se nalazila na 1,87 m od ruba kolnika te da prilikom mimoilaženja s biciklom kojim je upravljao oštećeni SU, nije ostavila dovoljan razmak između svojeg vozila i bicikla oštećenika, a nije ni svoje vozilo pomaknula desnom rubu kolnika iako je imala i vremena i prostorne mogućnosti s obzirom na to da je imala slobodno 0,45m do ruba kolnika, a kojim izmicanjem bi prometna nesreća bila izbjegnuta. Stoga je sud nedvojbeno utvrdio da je optužena RU inkriminiranog dana povrijedila odredbu članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
13.1. Sud zaključuje da je optužena RU kritične zgode postupala sa svjesnim nehajem, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, no suprotno tome, postupajući protivno odredbi članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama došlo je do naleta vozila optužene RU Papec na bicikl oštećenog SU uslijed čega je prednjim lijevim dijelom branika i blatobranom svog vozila udarila u lijevu pedalu bicikla SU, uslijed kojeg udarca je oštećeni SU pao s bicikla te zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lopatice (skapule), a što proizlazi iz prijava ozljede Opće bolnice Varaždin za SU.
13.2. Na opisani način sud je bez imalo sumnje utvrdio da je optužena RU počinila kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11, budući da je kršenjem odredbe članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izazvala opasnost za život ljudi, uslijed čega je izazvala prometnu nesreću u kojoj je oštećeni SU zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lopatice (skapule). Zbog toga je sud optuženu RU proglasio krivom za predmetno kazneno djelo, te ju osudio.
14. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja te je u odnosu na optuženu ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.
14.1. Kao olakotne okolnosti na strani optužene RU sud je cijenio činjenicu ranije kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti optužene, te obiteljske prilike odnosno činjenicu da je majka troje djece. Sud je uzeo u obzir i doprinos oštećenog SU samom nastanku predmetne prometne nesreće, s obzirom na to da je utvrđeno da se kretao 1,4m od desnog ruba kolnika, a bio je dužan biciklom se kretati na do 1m od desnog ruba kolnika te da je bio pod utjecajem alkohola.
14.2. Otegotnih okolnosti na strani optužene RU sud nije našao.
15. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 227. stavka 2. KZ/11, dakle kazna zatvora do 3 godine.
16. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
17. Sud je optuženu RU za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Međutim, sud je mišljenja da se svrha kažnjavanja može postići i bez izvršenja kazne zatvora, te je stoga optuženoj RU izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci neće se izvršiti ako optužena RU u vremenu provjeravanja od 1 godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je ocijenio da će se i takvom kaznom postići svrha specijalne prevencije, posebno kada se uzme u obzir da optužena, tada u dobi od 54 godine, nije dolazila u sukob sa zakonom, pa čak nije ni prekršajno kažnjavana, slijedom čega sud smatra da kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, a na koju je optužena osuđena, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno izvršiti, jer je ocjena suda da optužena RU i bez izvršenja kazne zatvora, neće u budućnosti činiti kaznena djela te da će i uvjetna osuda na 6 mjeseci zatvora s rokom kušnje od 1 godine postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženoj RU. Također će se optuženici ovakvom kaznom omogućiti ponovno uključivanje u društvo te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, a samim time će joj biti omogućeno da nastavi živjeti na način da pokaže da je shvatila ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja.
17.1. Takvim izborom i vrstom kazne optuženoj RU će se ukazati na štetnost, nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost činjenja kaznenih djela te utjecati na nju da ubuduće ne čini kaznena djela. Ovakvom kaznom postići će se svrha generalne prevencije te će i drugima poslati jasnu poruku o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela.
18. S obzirom na to da u spisu nema dovoljno podataka za odluku o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika, koji nije ni specificirao na što se imovinskopravni zahtjev odnosi niti na temelju čega je odredio visinu imovinskopravnog zahtjeva, sud je oštećenika sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08 uputio da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parnici.
19. Sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naložio optuženoj RU naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od 100 eura te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, na ime troškova prometno-tehničkog vještačenja novčani iznos od 268,75 eura što je optužena dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Sud je ocijenio da su navedeni troškovi primjereni težini postupka i duljini trajanja te da optužena RU iste može podmiriti bez opasnosti za svoje uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati, obzirom da je ista radno sposobna i ostvaruje sredstva za život.
U Varaždinu 26. lipnja 2025.
Sudac
Matea Bulka
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj: KO-DO-511/2023
2. Optužena RU
3. Branitelj optuženice, odvjetnik Krešimir Golubić, odvjetnik u Čakovcu
4. Oštećeni SU
5. U spis