Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-869/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici ŠĐ, zaposlenica po punomoći protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po Mati Kačan, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1751/2020-55 od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti.
II. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat tuženiku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, iznos u visini od 4.436,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2020. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva da mu tuženik CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplati iznos u visini od 8.171,32 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 04. ožujka 2020. godine do isplate.
III. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.412,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2024. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku odluku u odbijajućem dijelu "zbog svih žalbenih razloga", sve s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku u obvezujuće dijelu "zbog svih žalbenih razloga", sve s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
4. Odgovor na žalbu podnosi tuženik i pobija žalbene navode tužitelja, sve sa prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet ovog postupka je naknada štete s osnova isplaćene obiteljske mirovine članovima obitelji osiguranika tužitelja TĐ, za razdoblje od 1. veljače 2018. pa do 31. siječnja 2020. u ukupnom iznosu od 94.990,46 kn/12.607,40 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2020. do isplate, a koju je tužitelj isplatio EĐ, udovici i djeci TĐ i NĐ pokojnog ČĐ s tim da nije sporno da je tuženik isplatio stvarnu štetu tužitelju na temelju presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj P-7162/82 od 10. ožujka 1982. i sudske nagodbe poslovni broj P-1592/16 od 21. srpnja 2016.
7. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da je osiguranik tužitelja ČĐ smrtno stradao u prometnoj nezgodi dana 7. listopada 1989. koju je prouzročio osiguranik tuženika upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika te je utvrđena odgovornost za nastanak štetnog događaja VĐ, osiguranika tuženika (presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj K-8/80, uvid u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj KR- 8/80),
- da je rješenjem prednika tužitelja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu od 19. siječnja 1979. br. MO-281650-UP/I-4556/78 priznato udovici EĐ i djeci TĐ i TĐ NĐ pravo na obiteljsku mirovinu, zbog smrti osiguranika ČĐ koji je umro zbog posljedica ozljeda koje je pretrpio dana 7. listopada 1978. i koja se smatra nesrećom na poslu,
- da je tužitelj u skladu s tim rješenjem udovici pokojnog osiguranika ČĐ vršio isplate obiteljske mirovine za vremensko razdoblje od 1. veljače 2018. pa do 31. siječnja 2020. pa je tužitelj ukupno isplatio iznos od 94.990,46 kn/12.607,40 EUR koji iznos tužitelj potražuje u ovom sporu od tuženika (potvrda o isplatama),
- da se tužitelj tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom potražujući isplatu utuženog iznosa, a tuženik je dopisom od 13. ožujka 2020. otklonio takav zahtjev smatrajući ga neosnovanim.
8. Ujedno je sud prvog stupnja uz pomoć vještaka utvrdio:
- da bi potencijalna starosna mirovina ČĐ da je istu ostvario sa 65 godina života, a po stvarno ostvarenim plaćama i stažu na dan 3. listopada 2004. zajedno s dodatkom iznosila 2.055,72 kuna, a na tako utvrđenu potencijalnu starosnu mirovinu ista bi iznosila manje od ostvarene obiteljske mirovine za svaki mjesec spornog razdoblja,
- da razlika između isplaćene obiteljske mirovine i potencijalne starosne mirovine za cijelo sporno razdoblje iznosi 31.823,79 kuna,
- da bi invalidska mirovina koju bi osiguranik tužitelj ostvario da je ista određena zbog ozljede na radu na dan 7. listopada 1978. iznosila 7.840,40 dinara, dok ostvarena obiteljska mirovina na dan 7. listopada 1978. je iznosila 7.056,35 dinara,
- da potencijalna invalidska mirovina koja bi bila utvrđena kao posljedica ozljede na radu za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. siječnja 2020. iznosila bi ukupno 13.579,94 EUR (102.318,06 kuna) dok ukupna ostvarena obiteljska mirovina sa zaštitnim dodatkom za isto razdoblje iznosi 18.016,02 Eur (135.741,74 kuna).
9. Kako je na osnovu činjeničnog stanja utvrđeno da postoji razlika između isplaćenih obiteljskih mirovina i iznosa pretpostavljenih invalidskih mirovina osiguranika tužitelja, to je tužitelj dokazao da bi pretrpio stvarnu štetu u utuženom vremenskom razdoblju u iznosu od 4.436,08 Eur, pa je prema mišljenju ovog suda odluka suda prvog stupnja zakonita.
10. U odnosu na žalbene navode tužitelja glede primjene materijalnog prava, treba navesti o čemu se izjasnila i sudska praksa (kao Vrhovni sud RH – Rev- 705/2024) da se ima primijeniti članak 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje ZOOP).
11. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:
1. Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
5. Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
12. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe članka 27. stavak 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
13. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
14. Prema tome žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
15. S obzirom na stručnu pomoć ovlašteni sudski vještak, utvrđuje da je ostvarena u predmetnom razdoblju obiteljska mirovina manja od invalidske mirovine u iznosu od 4.436,08 Eur, pa ni žalbeni navodi tuženika glede obvezujućeg dijela nisu osnovani, s obzirom na izraženi stav Vrhovnog suda RH – Rev-12/2022.
16. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
17. Prema tome s obzirom na utvrđeno činjenično stanje koje u potpunosti prihvaća žalbeni sud, valjalo je odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).
18. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat – članak 155. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 26. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić
