Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužitelja ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika NL, pok. Š iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Gluić i Ninčević iz Zadra, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-50/2023-37 od 3. travnja 2025., dana 26. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-50/2023-37 od 3. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjskog rješenja od 14. siječnja 2025. glasi:
„I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je tuženik ŠLZ.Š, [adresa], Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] Smetao Tužitelja ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] u posljednjem mirnom i faktičnom posjeda nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dijela nekretnine k.[katastarska čestica], i to onog dijela koji se proteže zapadno od označene sporne međe i to u dužini 55.70m i širini od 1m, na način da je 18. kolovoza 2023.g po nalogu tuženika UL izgrađen betonski zid, označen na Skici sudskog očevida dužinom i točkama A-B , duljine d= 55.70 m, širine 20 cm i visine 40 cm a koji se nalazi na dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] i dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Nalaže se tuženiku ŠLZ.Š, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku ukloni izgrađeni betonski na dijelovima nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen na Skici sudskog očevida dužinom i točkama A-B , duljine d= 55.70 m, širine 20 cm i visine 40 cm.
3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i dijela nekretnine [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].
4. Nalaže se tuženiku po pravomoćnosti presude isplatiti tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi. Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Tužitelj u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, ali njegovu ocjenu izvedenih dokaza ovaj sud kao drugostupanjski ne prihvaća.
Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 15. rujna 2023. navodi da je bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine koja predstavlja oranicu, dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] ili [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (koji dio će se označiti po provedenom očevidu na licu mjesta). Tužitelj da svoju nekretninu obrađuje unazad 100 godina, što osobno, što putem svojih prednika, a i danas po pomoćniku uvijek na isti način i u jednakim granicama te između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, sve k. o. [katastarska općina] oduvijek je postojala vidljiva međa do koje se obrađuje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Navodi da se u postupku obnove Zemljišne knjige stranke nisu uspjele sporazumjeti oko međe te je međa između nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] ostala označena kao sporna. Krajem kolovoza 2022. tuženik da je postavio žičanu ogradu unutar granica nekretnine predlagatelja ne poštujući među između predmetnih nekretnina, radi čega da je tužitelj iskoristio zakonsko pravo dopuštene samopomoći te maknuo žičanu ogradu na nekretninu protustranke. Krajem lipnja 2023. tuženik da je ponovno pokušao izvršiti smetanje posjeda na način da je angažirao radnike da postave betonski zid između nekretnina stranaka, na što je tužitelj reagirao zabranom te pozvao policiju i radovi su zaustavljeni. Tuženik da je dana 18. kolovoza 2023. protivno volji dotadašnjeg posjednika izvršio smetanje posjeda gore opisanog dijela nekretnine. Naime, tuženik je dana 18. kolovoza 2023. bez valjanog pravnog temelja, svojevoljno angažirao radnike koji su po nalogu tuženika izgradili betonski zid između nekretnina stranaka. Na taj način prema tvrdnjama tužitelja tuženik je izvršio smetanje posjeda na način da je izgradio zid na dijelu nekretnine koja je bila u posjedu tužitelja te onemogućio tužitelja u neometanom posjedovanju svoje nekretnine.
Nakon održanog očevida tužitelj je podneskom od 12. kolovoza 2024. uredio tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari.
7. Odredbom čl. 21. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da i posjednik koje je posjed stekao samovlasno, oduzevši ga drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed, jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Konačno, odredbom čl. 21. st. 3. ZVDSP-a, određeno je da pravo na zaštitu posjeda protječe rokom od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.
7.1. Prema odredbi čl. 22. st. 1. i 2. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja koje je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
8. Pravilno sud prvog stupnja navodi da se u parnicama zbog smetanja posjeda utvrđuju dvije činjenice, čin smetanja i zadnji mirni posjed.
Čin smetanja, kako ga opisuje tužitelj u tužbi, sastoji se u izgradnji betonskog zida dana 18. kolovoza 2023.
8.1. Odredom čl. 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.
8.2. Odredbom čl. 10. st. 1. ZVDSP-a propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik. Dakle, posjed stvari faktična je vlast na stvari tj faktično stanje zaštićeno pravom.
8.3. Odredbom čl. 21. ZVDSP-a, propisano je u st. 1. da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, st.3 da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, st.4. da pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći, dok je st. 5. propisano da posjed koji je posjedniku bio oduzet, nije prestao niti je bio prekinut ako ga je posjednik služeći se svojim pravom na zaštitu posjeda ponovno uspostavio ili ishodio njegovu uspostavu.
8.4. Odredbom čl. 22. ZVDSP-a propisano u st.1. da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, st.2. da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, dok st. 3. je propisano da pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
9. Iz provednog postupka proizlazi da se predmetni zid izgradio 18. kolovoza 2023. Prethodno je u kolovozu 2022. tuženik postavio žičanu ogradu koju je tužitelj uklonio. Prije izgradnje zida, i to 26 lipnja 2023., tuženik je iskopao kanal, a povodom kojega kopanja je sestra tužitelja pozvala policiju te je povodom te intervencije policije sastavljen zapisnik (list 45 spisa).
10. Iz fotografija koje se nalaze na listu 4 i 5 spisa vidljiva je grablja za koju tužitelj smatra da predstavlja među između nekretnina stranaka kao i da je žičana ograda postavljena prema nekretnini tuženika, udaljena od brazde u nekretnini tužitelja, i to, prema navodima tužitelja i svjedoka ŽL, otprilike jedan metar.
11. Iz iskaza ŽL koji je u spornom razdoblju po dopuštenju tužitelja obrađivao nekretninu tužitelja proizlazi da je nekretninu tužitelja obrađivao do brazde. Međutim, iz fotografija s lista 5 spisa, u vrijeme kada je postavljena žičana ograda, proizlazi da pravcem te žičane ograde pa prema kući tužitelja na zemlji nije bilo nikakvih zasada, s tim da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je žičana ograda postavljena i uklonjena u kolovozu 2022., pa je za zaključiti da iz tog razdoblja potječe i spomenuta fotografija.
12. Svjedok ŽL je u svom iskazu naveo da je kanal iskopan, a kasnije u tom kanalu izgrađen i sporni zid, upravo na mjestu gdje je ranije bila postavljena žičana ograda.
13. Nadalje, iz fotografija nastalih u vrijeme kopanja kanala proizlazi da je kanal prokopan uz dio nekretnine tužitelja gdje je ŽL zasadio lubenice i tikvice.
14. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, zaključak je i ovog suda da tužitelj u trenutku kopanja kanala i izgradnje zida nije bio u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela nekretnine. Naime, da je ŽL po dopuštenju tužitelja obrađivao i taj dio tada bi na istome bilo zasada. Međutim, ŽL nije izjavio da je morao vaditi svoje zasade, već je samo trebao pomaknuti listove kako strojevi ne bi uništili njegove zasade. S tim da je riječ o zasadima tikvica i lubenica za koje je općepoznato imaju velike i široke listove koji se mogu protezati i do nekoliko metara uokrug spram mjesta zasada.
Da ŽL nije sadio i na mjestu gdje je najprije iskopan kanal, a zatim i izgrađen zid proizlazi i iz činjenice da se zasada rajčica (koji su vidljivi na listu 28 spisa) nalaze otprilike 1-2 metra od kanala, a da je ŽL Sadio tik uz brazdu tada bi i rajčice zasadio uz brazdu.
15. Sam tužitelj tvrdi da je tuženik žičanom ogradom vjerojatno prešao preko zasada ŽL. Međutim, navedeno ne proizlazi iz dostavljenih fotografija niti iskaza ŽL. Navedeno ukazuje da tužitelj nije precizno upoznat sa načinom korištenja predmetne nekretnine već samo smatra da je granica između njegove i tuženikove nekretnine na mjestu nekadašnje brazde. Međutim, pitanje vlasništva nekretnina, kao niti međa između istih nisu predmet ovog spora jer se ovdje odlučuje samo o smetanju posjeda, a posjedovna zaštita pruža ovisno o utvrđenju je li tužitelj zadnji mirni posjednik, neovisno o pravu na posjed.
16. S obzirom da je za ishod ovog postupka odlučan iskaz svjedoka ŽL, a temeljem kojega je utvrđen zadnji mirni posjed nekretnine, iskazi ostalih svjedoka pravno su neodlučni, tim više što je riječ o iskazima svjedoka koji su blisko, a u pravilu i krvnom vezom, povezani uz stranke, čime je uvjerljivost njihovih iskaza upitna, a neki od iskaza suprotni su čak i među strankama nespornim činjenicama odnosno činjenicama koje proizlaze iz fotografija lica mjesta.
17. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
U Zagrebu 26. lipnja 2025.
Sutkinja:
Mr.sc. Iris Gović Penić
