REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedya br. 11

Zagreb

Posl. br. P-534/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., Heinzova ulica 5, Zagreb, OIB:29743547503, zastupan po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetnik iz OD Mađarić & Lui, Zelinska 4, Zagreb, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Branimiru Periću odvjetniku iz OD Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 12. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka s danom objave 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb, OIB: 22694857747 da tužitelju, Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Heinzova 4, 10 000 Zagreb, OIB: 29743547503, isplati iznos od 1.990,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 929,06 EUR teku od 28.09.2021.g.

- 1.061,78 EUR teku od 06.10.2021.g.

do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.292,88 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude 25. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 21. 3. 2022. podno tužbu u kojoj je naveo da je dana 31. 8.2021.g. oko 5,40 sati, u Čestijancu, u Ulici Bukovje, kod kbr. 8b, dogodio se štetni događaj odnosno prometna nezgoda u kojoj u kojoj je sudjelovao LE, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŽE, Banfi 150, 40 312 Štrigova, a koje vozilo je bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 020108423574. Do štetnog događaja je došlo na način da se vozač vozilom kretao gore navedenom prometnicom, kad mu je iznenada na kolnik izletjela divljač, koja je pretrčavala kolnik. Tom prilikom došlo je do udara između divljači i vozila te se nakon sudara divljač udaljila u nepoznatom smjeru te je naveo da protiv vozača vozila nije pokrenut prekršajni postupak. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio službena zabilješka MUP-a, PU Međimurska, PPP Čakovec, klasa: 211- 04/21-O/8145 od dana 31. 8.2021.g., predložio je pribavu cjelokupnog spisa MUP-a HR, PU Međimurska, PPP Čakovec, klasa: 211-04/21- /8145 radi uvida u dokumentaciju i provedene dokaze i korištenja istih za potrebe ovog postupka, predložio je saslušanje svjedoka LE na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete na vozilu, dostavio je policu za kasko osiguranja broj 020108423574, Opći uvjete za osiguranje automobilskog kaska, te je predložio je prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja (uz po potrebi očevid na licu mjesta i rekonstrukciju predmetne prometne nezgode).

2. Tužitelj navodi da je u predmetnoj prometnoj nezgodi na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŽE, [adresa], 40 312 Štrigova nastala materijalna šteta te da se vlasnica vozila se obratila tužitelju odštetnim zahtjevom te je nakon provedenog postupka obrade štete na vozilu utvrđena materijalna šteta. Tužitelj je osiguranici dana 27.09.2021.g. isplatio nesporni iznos od 7.000,00 kn na ime naknade štete na vozilu, a potom dana 05.10.2021.g. daljni iznos od 8.000,00 kn. Tužitelj u tužbi pojašnjava da je iznos od 8.000,00 kn, uz suglasnost vlasnice vozila, isplaćen na račun obrta [obrt], vl. JE, koji je popravio predmetno vozilo. Na navedenu okolnost tužitelj je dostavio odštetni zahtjev iz osiguranja automobilske odgovornosti, odštetna dokumentacija (izvidi štete, fotografije vozila, obračun štete, račun), potvrda o uplati, predložio je prometno vještačenje na okolnost visine štete na vozilu, reg. oznake [registarska oznaka] te po potrebi, financijsko vještačenje na okolnost da je šteta isplaćena.

3. Tužitelj navodi da se predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na cestu i to na području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ i svi članovi Hrvatskog lovačkog saveza odnosno svi lovovolaštenici na teritoriju Republike Hrvatske osigurani kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Budući da se divljač na cesti smatra opasnom stvari, odgovara njezin vlasnik i to po načelu objektivne odgovornosti. U konkretnom slučaju vlasnik divljači je osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik, a to proizlazi i iz činjenice da je divljač došla na cestu iz smjera lovišta kojim gospodari lovačko društvo na području Međimurske županije. Budući da je tuženik osiguratelj štetnika koji je prouzročio predmetni štetni događaj i štetu, te da je tužitelj svojem osiguraniku isplatio naknadu nastale štete, stekao je pravo regresno potraživati od tuženika iznos isplaćene oštećenom u predmetnoj nezgodi, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove. Tužitelj navodi da pri tome osiguranik tuženika u konkretnom slučaju odgovora za štetni događaj i štetu sukladno općim propisima obveznog prava (članci 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima ). Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time i tuženika kao njegova osiguranika, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima, stoga, u konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj Lovačkog saveza Međimurske županije i njegovih članova, odnosno lovoovlaštenika u smislu odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu, odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, te stoga tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u nadležnosti njegovog osiguranika, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Premda osiguranik tuženika nije ni vlasnik lovišta ni divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO. Također, tužitelj navodi rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/2014 od 04.03.2015.g. kojim je odbijen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. st. 1. Zakona o cestama.Tužitelj navodi da iz predmetnog rješenja jasno proizlazi da se čl.50. st. 2. Zakona o cestama (Narodne Novine br. 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., i 92/14., u daljnjem tekstu ZoCes) uređuje pravno područje javnih cesta, odnosno osoba koje upravljaju javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači, a ne pravnom uređenju odgovornosti osoba koje gospodare lovištima (lovozakupnika i lovoovlaštenika). Sukladno tome, čl. 50. st. 1. ZoCes ni na koji način se ne odnosi na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištima. Odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZoCes-a. Njihova odgovornost – i to kao objektivna odgovornost - uređena je i dalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava (članci 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08), a čl. 50. st. 1. nije derogirana, jer se osporeni članak tiče isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Sukladno gore iznesenim navodima, nedvojbeno je da tuženik, a vezanu za štetu nastalu u ovom štetnom događaju odgovara po načelu kauzaliteta, temeljem odredbe čl. 83. Zakona o lovstvu i odredaba čl. 1045/3. i 1063.- 1067. Zakona o obveznim odnosima. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio Polica osiguranja tuženika broj 804271894 te je naveo da regresnim zahtjevom obratio tuženiku no do mirnog rješenja spora nije došlo o čemu je dostavio i dokaz ; regresni zahtjevi tužitelja kao i odgovor tuženika te tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev koji se uskladio s važećom valutom u republici Hrvatskoj podneskom od 18. 1. 2024.

4. U svom odgovoru na tužbu od 5. 5. 2022. tuženik osporava aktivnu

legitimaciju tužitelja, osnov i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu. Tuženik u cijelosti osporava činjenični navodi tužbe po pitanju dinamike nastanka iste, kao i navode da je na cestu iznenada istrčala divlja životinja iz lovišta osiguranika tuženika, te je posljedično došlo do udara divljači u prednji lijevi kraj vozila a jednako tako tuženik osporava odgovornost i pasivnu legitimaciju. Tuženik navodi da nije sa sigurnošću dokazano da bi se radilo o naletu na divljači iz lovišta osiguranika tuženika s obzirom divljač nije pronađena na mjestu štetnog događaja. Tuženik navodi da se nezgoda dogodila u naseljenom mjestu te da se ne može isključiti varijante da se radilo o naletu na psa ili drugu domaću životinju. Tuženik navodi da teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za s tetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu kao i pasivnu legitimaciju tuženika budući se na radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a. Nastavno, opreza radi, tuženik osporava odgovornost za štetu i iz razloga s to šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova od strane osiguranika tuženika budući sukladno odredbi c l. 80. st. 6. t. . 2. Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ) za štetu nastalu naletom vozila na divljč odgovara se na slijedeći način i to vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Tuženik navodi da je nesporno da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika te da odredba c l. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika te stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za s tetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač snosi prvenstveno vozač ( ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ) dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete.

5. Tuženik navodi da se zakoni primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona te novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. g. tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 31.08.2021. godine, izrijekom sadrži i takvu odredbu ( čl. 76. st. 2. ) te da se isti primjenjuje u konkretnom slučaju a također je nesporno kako ceste nisu dijelovi lovišta i osiguranik tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. S tim u vezi tuženik iznosi stav sudske prakse Županijskog suda u u Puli u presudi Gž-2327/15 od 14.06.2017. u kojoj se odluci navodi navodi:“ Odredbe Zakona o lovstvu koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“ Radi navedenog tuženikov je stav kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama (Narodne Novine broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje te u tom kontekstu tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. Hrvatskih cesta d.d. Nastavno tuženik opreza radi, tuženik ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača jer da da vozač u konkretnom slučaju vozi u okviru dopuštene brzine kretanja, istom ne bi trebala nikakve reakcija jer bi životinja prošla pored vozila, a ukoliko bi ipak došlo do kontakta, šteta bi zasigurno bila znatno manja, dakle, prekoračenje brzine kretanja utjecalo je i na okolnost nastanka nezgode i na visinu štete, pa se u tom odgleda odgovornost vozača koji je upravljao predmetnim vozilo. Tuženik ujedno osporava se zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude budući zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja, te tužitelj neosnovano j potražuje kamate po stopi od pet postotnih poena koja se primjenjuje na tražbine koje proizlaze iz trgovačkog ugovora, s obzirom na to da se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom zahtjevu koji proizlazi iz izvanugovornog odnosa odgovornosti za štetu a pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a tužitelj može potraživati kamate po stopi za tražbine propisane za ostale odnose. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška. Tuženik nastavno svojim podneskom od 16. 2. 2024. ostaje kod ranije iznesenih navoda te ukazuje na stav iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3870/2022. od 6. 11. 2023. kao i u podnesku od 17. 6. 2024. ukazujući ujedno i na činjenicu da iz priložene police osiguranja ne proizlazi da bi po predmetnom djelomičnom osiguranju automobilskog kaska, sukladno općim uvjetima PG-aka/20-01-hr po kombinaciji Komb. D, nalet vozila na divljač predstavljao osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom. Tuženik je ujedno naveo i da sukladno zakonskim propisima i jedinstvenom stavu sudske prakse, pretpostavka osnovanosti subrogacijskog zahtjeva je da je osiguratelj isplatio naknadu za konkretnu štetu i da je naknadu isplatio na temelju ugovora o osiguranju a ako je štetu platio izvan svoje ugovorne obveze tada ne dolazi do subrogacije, pa tužitelj navedeni iznos ne može osnovano potraživati od tuženika. U svom podnesku od 22. 1. 2025. tužitelj je osporio navode tuženika navodeći kako je iz police osiguranja vozila reg. oznake [registarska oznaka], vidljivo kako je osiguranica ŽE imala sklopljeno kasko osiguranje vozila sa djelomičnim osiguranjem po kombinaciji D, bez franšize. Tužitelj navodi da je iz Općih uvjeta tužitelja jasno je vidljivo da djelomično osiguranje po kombinaciji D uključuje pravo na naknadu štete u slučaju loma ili oštećenja standardno ugrađenog stakla na motornom vozilu, osim stakla svjetlećih tijela i ogledala, kao i u slučaju kada šteta nastane na motornom vozilu neposrednim dodirom divljači i domaćih životinja. Dakle, djelomično osiguranje po kombinaciji D uključuje svaku štetu nastalu na vozilu neposrednim dodirom divljači i domaćih životinja dok u slučaju štete koja je posljedica nekog drugog neočekivanog i od osiguranikove, odnosno vozačeve volje neovisnog događaja, uključuje štetu u slučaju loma ili oštećenja standardno ugrađenog stakla na motornom vozilu, osim stakla svjetlećih tijela i ogledala, te tužitelj navodi da je evidentno da je on svojoj osiguranici opravdano isplatio naknadu štetu na vozilu, a koja šteta je nastala neposrednim dodirom divljači.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona parničnom postupku ( Narodne Novine broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu ZPP) sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

7. Sud izvršio uvid u spis i to Službenu bilješku MUP RH, PU međimurska, PP P Čakovec od 31. 8. 25. ( list 6 spisa ) , dopis tužitelja tuženiku radi isplate od 1. 3. 2022. i odgovor tuženika ( list 9 i 11 spisa ) , policu osiguranja od odgovornosti br. 804271894 od 31. 5. 2021. zaključenom između tuženika kao osiguravatelja i Ministarstva poljoprivrede RH ( list 10 spisa ) , potvrde o plaćanju tužitelja osiguraniku

– potvrde o izvršenoj transakciji od 27.9.2021 i 5. 10. 2021. Sberbanke d.d. ( čist 12 – 13- spisa ) , Opće uvjete osiguranja tužitelja PG-aka ( list 48-55 spisa ) Policu osiguranja tužitelja zaključenu s osiguranikom ŽE br. 020108423574 od 25. 8. 2021. do 25. 8. 2022. ( list 56 – 57 spisa ) ,prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska tužitelja od 31. 8. 221 ( list 63-64 spisa ) presliku vozačke dozvole za LE ( list 68-71 ), račun Auto Pfeifer Auto limarija br. 42/1/2 od 20. 9. 2021 ( list 73 ) Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić " MUPa RH od 22. 12. 2022. ( list 129-135 spisa ) Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Gorana Husinca dipl. ing. od 7. 5. 2024. ( list 186-193 spisa ) , provo je dokaz saslušanjem svjedoka , LE, te je proveo i vještačenje po sudskom vještaku za cestovni promet Goranu Husincu dipl. ing . na okolnost nastanka i dinamike nastanka štetnog događaja kao i vještačenje na okolnost kojoj životinji pripada dlaka izuzeta u okviru postupka koji se vodio u okviru postupka vođenog pred Policijskom upravom međimurskom, PP P Čakovec, broj: 511-21-09-06/-O-237/2-2020, a povodom prometne nesreće od 31.8. 2021. a vještakom je imenovan kako je navedeno Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja MUPa RH " PE", [adresa]. Sud je ujedno proveo i ročišta dana 15.9.2022., 9. 11. 2022., 28. 2. 2023., 17.1.2024. , 26,. 3. 2024. ,9.9.2024.

22.1.2025. i 12. 5. 2025.

8. U svom iskazu danom na ročištu dana 9. 11. 2022. svjedok LE je naveo da je dana 31. 8. 2021. išao ujutro na posao, bilo je oko 5, 30 sati, da svitalo i da je u mjestu Bukovje ispred njegovog automobila iskočila je srna nekoliko metara ispred, da je prikočio a da je srna oštetila prednju lijevu stranu automobila i udaljila se s mjesta nesreće, da je svjedok zvao agenticu za osiguranje i policiju, da je policija stigla na mjesto događaja i fotografirala isto. Svjedok je naveo na pitanje da li je primijetio srnu prije samog udarca kako to nije bio u mogućnosti i obzirom je sa strane ceste kukuruz te jarak i visoka trava i da je srnu primijetio u trenutku kada je iskočila iz trave na cestu, na upit kojom brzinom je vozio svjedok je naveo kako je vozio po ograničenju brzine koja je na toj dionici, naveo je vidio znak za divljač i da je isti na mjestu prije mjesta nesreće otprilike 200 metara, da je kraj ceste trava visoka oko 150 cm i da je rasla odmah uz cestu. Na upit kako je izgledala životinja koja je udarila u auto odnosno da li je imala rogove svjedok je naveo kako zna da se radi o srni, štoviše da se radilo o velikoj srni i da nije vidio da li je životinja imala rogove, naveo je da se srna udaljila s mjesta nesreće a da je na mjesto nesreće je pozvan lovočuvar koji je tražio srnu no nije ju našao, te je policiji pokazao tragove gdje se otprilike srna udaljila. Sud je povjerovao iskazu svjedoka jer je iskazivao logično i uvjerljivo i prema utvrđenom činjeničnom stanju po policiji, a ne postoji nikakav njegov osobni interes za ishod ovog postupka.

9. U svom nalazu i mišljenju od 7.5. 2024. sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila dipl. ing Goran Husinec je zaključno naveo da je srna prema konfiguraciji terena i oštećenjima vozila istrčala s livade pored ceste te je na nju naletjelo vozilo svojim prednjim dijelom. Od točke kada je vozač mogao vidjeti srnu pa sve do mjesta naleta je oko 5 metra pa tako u svitanje vozač nije mogao zaustaviti vozilo nego tek početi kočiti. Naveo je da je vozilo popravljeno u servisu Auto Pfeifer Auto limarija te je za usluge popravka izdan račun broj 42/1/2 od dana 20. 9.2011., da je popravak je rađen prema izvidima štete koji se nalaze u spisu te da ga vještak prihvaća u cijelosti i da je na dan nastanka štetnog događaja šteta na vozilu iznosila 16.561,91 kuna / 2.198,02 eur .

10. Iz Nalaza i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" MUPa RH od dana 28. 12. 2022. proizlazi da je mikroskopskim pregledom dostavljenih dlaka utvrđeno da su iste životinjskog porijekla, da tri dlake pripadaju porodici jelena ( cervide ) a za dvije dlake zbog premalo morfoloških karakteristika nije moguće utvrditi kojoj vrsti pripadaju, dok je u mišljenju navedenog Centra ( list 132 spisa ) navedeno da su sporne dlake životinjskog porijekla , tri dostavljene dlake po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama srne ili jelena, no da zbog velike sličnosti u hitološkoj građi nije moguće razlikovati dlake jelena od dlake srne.

11. Predmet spora je regresno potraživanje tužitelja u iznosu od 1.990,84 eur s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio oštećeniku po kasko osiguranju, nastalu na vozilu na koje je naletjela divljač-srna u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. 8. 2021. u ranim jutarnjim satima odnosno u 5, 40 sati. Radi se o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.;29/118,126/21, 114./22, 156./22 i 155./23, dalje: ZOO) kojom je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

12. Iz police za automobilska osiguranja broj 020108423574 od 23. rujna 2021. ( list 56-57 spisa ) proizlazi da su tužitelj kao osiguratelj i ŽE kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo Mazda / 6.2.2. CD reg. oz. [registarska oznaka] koje je oštećeno u štetnom događaju. Iz potvrda Sberbank d.d. proizlazi da je tužitelj platio svom osiguraniku ŽE **.**.2021. iznos od 7.000,00 kn a dana 5. 10. 2021. iznos od 8.000,00 kn ( list 12 -13 spisa ). Prema navedenom tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan jer je u predmetnom štetnom događaju oštećeno vozilo osiguranika tužitelja i tužitelj je svom osiguraniku nadoknadio nastalu štetu na vozilu. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema tuženiku.

13. Nastavno sud smatra da nije osnovan niti tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Sud je na temelju police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 utvrdio da su tuženik kao osiguratelj i Ministarstvo poljoprivrede RH kao ugovaratelj osiguranja sklopili ugovor o osiguranju s važenjem osiguranja od 1. 6. 2021. do 31. 5. 2022. Iz navedene police osiguranja proizlazi da su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj prema središnjoj lovnoj evidenciji. Predmet osiguranja je građanskopravna izvanugovorna odgovornost osiguranika za štetu od divljači zbog smrti, ozljede tijela ili narušavanja zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući štetu na motornom, priključnom ili željezničkom vozilu) koja nastane uslijed naleta motornog, priključnog ili željezničkog vozila na divljač ili uslijed naleta divljači na motorno, priključno ili željezničko vozilo. Trećom osobom smatra se oštećena osoba u smislu građanskopravne izvanugovorne odgovornosti za štetu. Navedeni se štetni događa dogodio 31. 8. 2021., dakle, za vrijeme važenja navedenog ugovora o osiguranju. Kako su osiguranici svi davatelji prava lova i lovoovlaštenici u Republici Hrvatskoj, a osigurana je njihova građanskopravna odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač ili divljači na vozilu, to postoji pasivna legitimacija tuženika i to čak neovisno o tome je li divljač izašla iz lovišta kojim gospodari Hrvatski lovački savez pa time i Lovačko društvo " Fazan " iz Štrigove, jer se ugovor o osiguranju odnosi na sve davatelje prava lova i lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj pa tako i za navedeno LD a sud ukazuje kako iz police osiguranja proizlazi da tuženiku za to osiguranje pripada godišnja premija u iznosu od 34.850.000,00 kn (4.625.389,87 eura).

14. Sud jednako tako smatra neosnovanim i navod tuženika vezano za odgovornost prema čl. 80 st. 6 t. 2 Zakona o lovstvu, naime odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu propisano je da je za štetu koja počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio obvezatan poduzeti, s tim da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO-a za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Odredbom čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Okolnost oslobođenja po čl. 1067. ZOO-a u postupku nije dokazana.

15. Naime odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Tijekom postupka nije utvrđeno niti je i jedna stranka u postupku navela da se u vrijeme štetnog događaja provodio skupni lov, stoga, ne radi se o situaciji koja bi bila uređena odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Zakon o lovstvu kao poseban propis ne uređuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio skupni lov. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije. Stoga, u toj situaciji za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima . Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar pa se primjenjuje odredbe čl. 1063-1067. ZOO-a. Tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te bi se mogao osloboditi obveze naknade štete u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a tako da dokaže kako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a kako je navedeno tuženik isto nije dokazao te kako postoji objektivna odgovornost tuženika, a ne postoji razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

16. Sud je utvrdio da je divljač, srna, dospjela na kolnik / cestu i to iznenadnim naletom, uslijed čega je došlo do štetnog događaja, a tuženikovi navodi o odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač prema kojoj odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, a u vrijeme štetnog događaja lov se nije provodio, sud cijeni kako je navedeno neosnovanim, naime štetni se događaj nije dogodio na lovištu već na prometnici , odnosno cesti a za koji štetni događaj odgovornost kako je navedeno snosi tuženik prema polici osiguranja broj [broj police osiguranja] koju su tuženik kao osiguratelj i Ministarstvo poljoprivrede RH kao ugovaratelj osiguranja sklopili s važenjem osiguranja od 1. 6. 2021. do 31. 5. 2022., dakle u periodu kada je štetni događaj nastao. Da je se štetni događa j dogodio na opisani način i da je šteta nastala naletom divljači na vozilo osigurano kod tužitelja nesporno proizlazi i iz iskaza svjedoka ŽE, isprava Ministarstva unutarnjih poslova , PU međimurske, PP Čakovec te iz nalaza i mišljena Centra "Ivan Vučetić " te sud tu činjenicu smatra nespornom i dokazanom.

17. Sud smatra neosnovanim i tuženikovo osporavanje visine tužbenog zahtjeva. Naime iz računa R2:42/1/2 izdanog od Auto Pfeifer Auto limarija od 20. 9. 2021. ( list 73 spisa ) proizlazi da je trošak popravka vozila nastalog u štetnom događaju u iznosu od 16.561,92 kn a što u svom nalazu i mišljenju kao osnovan iznos troška popravka utvrđuje i sudski vještak Goran Husinec, a a sud napominje i da je tužitelj zatražio i manji iznos u tužbenom zahtjevu no što je iznosio trošak popravka vozila, naime zatraženo je 15.000,00 kn sa pripadajućim kamatama. Jednako tako sud smatra neosnovanim i prigovor tuženika u odnosu na tijek kamata, naime prema odredbi čl. 1086 ZOO obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tužitelj kamatu potražuje i nakon tog datuma u konkretnom slučaju, a odluka o visini zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29 ZOO.

18. Sud temeljem rezultata dokaznog postupka, pozivom na ranije citirane odredbe, nalazi utvrđenim da je za štetu nastalu na vozilu osiguranika tužitelja u štetnom događaju od 31. 8. 2021. odgovoran tuženik, da je tužitelj svom osiguraniku naknadio nastalu štetu na vozilu po polici kasko osiguranja i da zbog toga ima osnovan regresni zahtjev u odnosu na tuženika sukladno odredbi čl. 963. ZOO-a. Kako tuženik nije dokazao da je njegova obveza plaćanja utuženog iznosa prestala u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO-a, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatiti kao osnovan te je sud odlučio kao i u t. 1. izreke presude.

19. Odluka o trošku iz t. 2. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP te čl. 29 ZOO i odnosi se na trošak tužitelja koji je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, te imajući u vidu da je tužitelj u cijelosti uspio svojim tužbenim zahtjevom tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 31. 3. 2022. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 7/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 15.9.2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 9. 11. 2022. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, sastava podneska od 3. 1. 2023 . u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 28.2. 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 17. 1. 2023. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, sastava podneska od 18. 1. 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 26. 3. 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, sastava podneska od 8. 5. 2024. u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 9. 9. 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 22.1. 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, sastava podneska od 23. 1. 2025 . u iznosu od 200,00 eur temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOKa, zastupanja na ročištu dana 12. 5. 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 9/1 Tarife HOKa, što ukupno iznosi 2.600,00 eur a tužitelju je na navedeni iznos priznat i iznos PDV temeljem Tbr. 46 Tarife HOka u iznosu od 650,00 eur. Tužitelju su priznati i troškovi od 66,36 eur na ime pristojbe na tužbu, iznos od 66,36 eur na ime pristojbe na presudu, trošak prometnog vještačenja u iznosu od 800 eur , trošak veterinarskog vještačenja od 76,98 eur te trošak pristupa svjedoka ŽE na ročište od 33,18 eur , odnosno tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 4.292,88 eura.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku