Poslovni broj: Gž-2076/2023-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB:29524210204, zastupanog po punomoćnicima -odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. sa sjedištem u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika Herbula d.o.o., Zadar, Gaženička cesta 3, OIB:23037019196, zastupanog po zakonskoj zastupnici - direktorici OZ, a koju zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv- 45/2021-17 od 13. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-45/2021-17 od 13. srpnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv- 691/2020 od 27. travnja 2020.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, pa se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-45/2021- 17 od 13. srpnja 2023. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojom je odlučeno o parničnom trošku za iznos od 1.035,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, dok se rješenje o odluci o trošku preinačuje na način da se za više traženo preko iznosa od 1.035,58 eura s pripadajućim kamatama zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan (za iznos od 62,19 eura).

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv- 691/2020 od 27. travnja 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku, isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 1.502,74 eura/ 11.322,38 kuna sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:1.326,43 eura / 9.994,02 kuna od 15. kolovoza 2019., na iznos od 47,78 eura / 360,00 kuna od 14. rujna 2019., na iznos od 54,13 eura / 407,81 kuna od 16. listopada 2019., te na iznos od 74,40 eura / 560,55 kun od 16. studenog 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana (točka I. izreke presude).

1.1. Istom je presudom djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-691/2020 od 27. travnja 2020., u dijelu kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku isplatiti ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 9,95 eura/ 75,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (točka II. izreke presude).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 92,91 eura/ 700,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv-691/2020 od 27. travnja 2020. (točka I. izreke rješenja).

1.3. Odlukom o troškovima naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.097,77 eura/ 8.271,15 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja te odluke do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv točke I. presude kojim je predmetni platni nalog djelomično održan na snazi i točke II. rješenja kojom je odlučeno o troškovima postupka tuženik je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se isti preinače u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.512,69 eura/ 11.397,38 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ime dospjelih, a naplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od srpnja 2019. do zaključno listopada 2019., te trošak opomene obračunat u računu za siječanj 2020.

5.1 Između stranaka nije sporno da su u utuženom razdoblju bile u pretplatničkom odnosu temeljem kojeg je tužitelj, kao operator javnih komunikacijskih usluga, pružio tuženiku, kao pretplatniku, ugovorene telekomunikacijske usluge koje su obračunate u utuženim računima za mjesec srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2019.

5.2. Sporna je između stranaka osnova i visina novčane tražbine tužitelja.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 1. travnja 2020. i kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 25. ožujka 2020. proizlazi da tužiteljevo potraživanje prema tuženiku na ime naplaćenih računa čija je naplata predmet ovog postupka iznosi 12.097,38 kuna / 1.605,60 eura,

- da račun za srpanj 2019. koji glasi na iznos od 12.929,03 kuna / 1.715,98 eura s datumom dospijeća 14. kolovoza 2019. sadrži obračun mjesečnih naknada ugovorenih tarifnih modela, pozive prema fiksnim i mobilnim mrežama, međunarodne pozive, SMS, MMS, prijenos podataka izvan tarife, mParking, naknadu za uslugu izvršenja platnih transakcija, zatezne kamate po računu za mjesec svibanj i lipanj 2019. u ukupnom iznosu od 2.717,52 kuna. Također, da ovaj račun sadrži i obračun rata na ime otplate uređaja u iznosu od 1.750,00 kuna i naknade štete za prijevremeni raskid ugovora (za pretplatnički brojeve [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona]) u ukupnom iznosu od 8.461,51 kuna;

- da račun za kolovoz 2019. u iznosu od 385,00 kuna/ 51,10 eura s datumom dospijeća 13. rujna 2019. sadrži obračun mjesečnih naknada ugovorenih tarifnih modela, mjesečne naknade za korištenje mreže, mjesečnu naknadu za Biz Internet S i troškove opomene za mjesec srpanj 2019.,

- da račun za rujan 2019. u iznosu od 407,81 kuna/ 54,13 eura s datumom dospijeća 15. listopada 2019. sadrži obračun mjesečnih naknada ugovorenih tarifnih modela, mjesečne naknade za korištenje mreže, mjesečne naknade za pristup, pozive prema drugim mobilnim mrežama unutar Hrvatske,

- da račun za listopad 2019. u iznosu od 585,55 kuna/ 77,72 eura s datumom dospijeća 15. studenog 2019. sadrži obračun mjesečnih naknada ugovorenih tarifnih modela, jednokratnu naknadu za modem, troškove opomene po računu za kolovoz 2019. i kamate za plaćanje računa broj 0000137454082019,

- da račun za siječanj 2020. u iznosu od 25,00 kuna/ 3,32 eura s datumom dospijeća 14. veljače 2020. sadrži obračun troškova opomena po računu za studeni 2019.

- da iz bankovnog izvatka za 11. veljače 2020. proizlazi kako je tuženik uplatom iznosa od 1.000,00 kuna podmirio račun broj 000183983122019 (po opomeni), dok je 23. rujna 2020. platio iznos od 700,00 kuna uz opis plaćanja: plaćanje po opomeni P1 P2 P3, a 7. listopada 2020. da je izvršio uplatu iznosa od 655,15 kuna s opisom plaćanja: Račun.

- da iz kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 25. ožujka 2020. proizlazi da je uplatom od 11. veljače 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna zatvoreno ranije dugovanje koje nije predmet ovog postupka, dok je uplatom od 23. rujna 2020. u iznosu od 700,00 kuna podmiren cjelokupan račun za studeni 2019. u iznosu od 149,99 kuna (koji je označen u opisu plaćanja) i dio računa za mjesec srpanj 2019. u iznosu od 510,01 kuna kao najstarije otvoreno dugovanje, a da se uplata izvršena 7. listopada 2020. u iznosu od 655,15 kuna ne odnosi na utužene račune,

- da iz podataka Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Ispostave Zadar od 15. lipnja 2022. proizlazi kako je tuženik koristio odbitak pretporeza po računu broj 0000137454082019 za mjesec 2019.

7. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan i to u ukupnom iznosu od 1.502,74 eura /11.322,38 kuna, na koji iznos je tužitelju dosudio i zatezne kamate temeljem odredbi članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO), dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznos od 9,95 eura/ 75,00 kuna kojim potražuje trošak opomena u računima za mjesece kolovoz i listopad 2019. te siječanj 2020. (mjesečno po 25,00 kuna / 3,32 eura), jer da navedeno nije dopušteno sukladno odredbi članka 15. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15. i 14/19.).

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

9. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje neosnovano tuženik ističe da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih odluka tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva slijedom čega da prvostupanjski sud nije mogao svoju odluku utemeljiti na predmetnim vjerodostojnim ispravama koje tuženik nije imao mogućnosti ispitati, kao i da nije bilo na tuženiku da dokazuje negativne činjenice već da je dokaze o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebao pružiti tužitelj.

10. Naime, točno je da je u postupku koji se vodi povodom prigovora protiv platnog naloga teret dokaza na tužitelju, odnosno na onome tko je podnio prijedlog za izdavanje platnog naloga i time pokrenuo postupak. Navedeno iz razloga jer se po prigovoru ovršenika platni nalog stavlja izvan snage u dijelu na koji se odnosi prigovor i postupak se nastavlja kao parnični postupak u kojem tužitelj mora dokazati osnovanost svog zahtjeva, a što je u konkretnom slučaju tužitelj i učinio dostavljanjem dokaza o isporučenoj usluzi - u konkretnom slučaju računa za pružene telekomunikacijske usluge u razdoblju od mjeseca srpnja 2019. do zaključno mjeseca listopada 2019., dostavljanjem bankovnog izvatka za 11. veljače 2020., kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 25. ožujka 2020., kao i dostavom podataka Porezne uprave od 15. lipnja 2022., pa neosnovano tuženik u žalbi ističe da je tužitelj svoje potraživanje dokazao samo na temelju izdanih računa.

11. Nadalje, kako je i tuženik u prigovoru iznosio činjenice da je dug već platio, to je onda u parničnom postupku i on te tvrdnje morao dokazati, a što tuženik nesporno nije učinio, jer osim paušalnih navoda da je dug prema tužitelj podmiren, nije dostavio nijedan materijalni dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode, a što je bio dužan ukoliko se htio osloboditi obveze, Navedeno je propisano i odredbama članka 219. ZPP-a kojim je određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11.1. Dakle, tuženik je bio dužan dokazati ono što sam tvrdi, a to je da je dug po navedenim računima podmiren što je mogao dokazivati bankovnim izvodom iz kojeg bi bila razvidna uplata po računima koji su predmet ovog spora, uplatnicom kao potvrdom o izvršenju transakcije, ili potvrdom tužitelja o zaprimljenoj uplati, a što sve tuženik nije dostavio i što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Pritom se dodatno ističe kako tuženik prije pokretanja ovršnog postupka nije upućivao nikakve reklamacije tužitelju, niti je reagirao na opomene koje mu je tužitelj poslao u računima za mjesece kolovoz i listopad 2019. te siječanj 2020., odnosno da nije osporavao potraživanje tužitelja sve do donošenja predmetnog rješenja o ovrsi.

12. Nasuprot navedenom, tužitelj je postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke osim računa za isporučenu uslugu dostavio i bankovni izvadak za 11. veljače 2020., kartice kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 25. ožujka 2020., iz kojih su razvidne sve uplate tuženika u korist tužitelja u navedenom razdoblju, te je dostavio i podatke Porezne uprave od 15. lipnja 2022. iz kojih proizlazi kako je tuženik koristio odbitak pretporeza po računu broj 0000137454082019 za srpanj 2019. iz čega se osnovano može zaključiti kako tuženik nije osporio postojanje zaduženja u iznosu navedenom na tom računu, jer je na osnovu tog računa iskoristio odbitak pretporeza.

13. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu ni ostali žalbeni navodi tuženika, koji su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je pri obračunavanju troška prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja za ročište koje je trebalo biti održano 22. ožujka 2022. a koje je odgođeno zbog izostanka sudske savjetnice, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. Naime, odgoda je nastupila zbog okolnosti na strani suda, a ne uslijed ponašanja tuženika, slijedom čega trošak dolaska punomoćnika tužitelja nije uzročno vezan uz postupanje tuženika, pa se tuženika ne može ni teretiti za naknadu tog troška tužitelju.

14.1. Stoga je trebalo preinačiti pobijano rješenje u dijelu troškova postupka iz točke II. izreke rješenja, te ostale pravilno utvrđene troškove postupka umanjiti za više dosuđeni iznos od 62,19 eura, a u preostalom dijelu odluku o troškovima potvrditi.

15. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer je uspio sa svojom žalbom samo u pogledu odluke o parničnom trošku u neznatnom dijelu, a zbog kojeg mu nisu nastali posebni troškovi.

16. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić