Poslovni broj: Gž-447/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Čović Latin, odvjetnici u Puli, Trg Portarata 4, protiv tuženika Hrvatskog Telekoma d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po OD Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju- Rovigno, poslovni broj: P-172/2022-17 od 6. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj: P-172/2022-9 od 6. listopada 2022.
Obrazloženje
I. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Proglašavaju se nedopuštenim ovrhe u postupcima izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu od dana 11. lipnja 2021. godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-27277/06, od dana 4. svibnja 2006. godine, ovjerenog pojavnim bilježnicima KMI i FMI i zahtjevom za izravnu naplatu od dana 11. lipnja 2021. godine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-27279/06, od dana 4. svibnja 2006. godine, ovjerenog pojavnim bilježnicima KMI i NMI koje je dana 11. lipnja 2021. godine tuženik Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, podnio Financijskoj agenciji protiv tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
2. Nalaže se tuženiku Hrvatskom telekomu d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 da tužitelju KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude." (točka I. izreke presude).
1.1. Odlukom o troškovima naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.750,00 kuna/ 497,71 eura, u roku od 15 dana, dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu od 625,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv te presude tužitelj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje, podredno da se preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz nadoknadu troška parničnog postupka tužitelju. Ujedno je zatražio i naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Na žalbu nije odgovoreno.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenim ovrhe u postupcima izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu od 11. lipnja 2021. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-27277/06, od 4. svibnja 2006. i zahtjevom za izravnu naplatu od 11. lipnja 2021. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 27279/06, od 4. svibnja 2006.
5.1 U postupku je sporno je li nastupila zastara tražbine, odnosno je li došlo do prekida zastare.
6. Prema odredbi članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a kako su predmetne ovršne isprave pravomoćna i ovršna rješenja o ovrsi javnog bilježnika na njih se, kao odluke drugog nadležnog tijela, primjenjuje desetogodišnji rok zastare.
6.1. Odredbom članka 214. stavka 1. ZOO propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, što znači da se zastarjelo pravo ne može ostvarivati prisilno, putem suda ili kod drugog nadležnog tijela. Odredbom članka 242. stavka 1. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 245. stavka 1. ZOO-a propisano da, u tom slučaju, zastara počinje ponovno teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
6.2. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., u daljnjem tekstu: ZPONS), pojam nadležnog tijela za provedbu ovrhe definira na način da je to ono tijelo koje je na temelju zakona ovlašteno donositi, odnosno izdavati osnovu za plaćanje i voditi postupak radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, a ovrhu na novčanim sredstvima da na temelju tog Zakona provodi između ostalog i Financijska agencija (u daljnjem tekstu: FINA), kao nadležno tijelo sukladno Zakonu.
6.3. Ranije važećim Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj: 91/10., 112/12. i 68/18.) bilo je propisano da ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovoga Zakona provode FINA, Hrvatska narodna banka i banke, dok je u prijelaznim i završnim odredbama tog zakona, odredbom članka 32. bilo propisano da će FINA 1. siječnja 2011. od banaka preuzeti osnove za plaćanje upisane u njihovim očevidnicima po kojima postupak ovrhe, odnosno osiguranja još uvijek traje, a što je u konkretnom bio slučaj.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik je kao ovrhovoditelj predmetna rješenja o ovrsi prvi put dostavio na izravnu naplatu Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb 4. lipnja 2007. na koji način da je došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO-a, te je utvrdio da je zastara je ponovo počela teći tek u trenutku kad je Financijska agencija prestala s izravnom naplatom predmetnog rješenja te ga isknjižila iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje uslijed stupanja na snagu odredbe članka 12. ZPONS-a, nakon čega da je tuženik predmetna rješenja dostavio na izravnu naplatu FINA-i 11. lipnja 2021. unutar zastarnog roka propisanog naprijed citiranim odredbama Zakona.
8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok se način na koji tužitelj u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.
9. Postupak izravne naplate kod FINE kao nadležnog tijela je trajao od 4. lipnja 2007. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika upućenoj Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, koja je u to vrijeme bila tijelo nadležno provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, pa sve do 4. kolovoza 2018. kad je FINA, uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, temeljem članka 12. tog Zakona prestala sa izvršavanjem osnove za plaćanje (predmetnih rješenja o ovrsi javnog bilježnika), te je tu osnovu isknjižila.
9.1. Naime, u prijelaznim i završnim odredbama ZPONS-a kojima su regulirane osnove za plaćanje u prijelaznom razdoblju je određeno da je agencija dužna u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ispunjavaju uvjet iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, a što je bio slučaj i sa konkretnim osnovama, odnosno, predmetnim rješenjima o ovrsi, na temelju kojih je tužitelj bio blokiran od strane tuženika kod FINE sve od 23. rujna 2011. do stupanja na snagu toga Zakona i stoga je i ta osnova obuhvaćena tim Zakonom.
10. Slijedom navedenog, rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika počeo je ponovo teći od dana okončanja ovršnog postupka, a u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate i kada je do obustave postupka izravne naplate kod FINE došlo iz razloga za koje nije bio odgovoran tuženik kao vjerovnik.
11. S obzirom da je Financijska agencija prestala provoditi predmetna rješenja o ovrsi javnog bilježnika kao ovršne isprave temeljem članka 12. ZPONS-a, a da tužitelj i dalje nije dobrovoljno podmirio predmetno dugovanje, tuženik je Zahtjev za naplatu na temelju istih ovršnih isprava dostavio FINI ponovno 11. lipnja 2021. kojom radnjom tuženika je ponovno prekinuta zastara njegovog potraživanja prema tužitelju iz te osnove za plaćanje, a nakon čega je FINA te osnove za plaćanje upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, što se smatra ponovnim početkom provođenja ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, što je sve pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
12. Neosnovano stoga tužitelj u žalbi ističe da je u predmetnom postupku nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužitelju jer je tuženik radi naplate predmetnog potraživanja u razdoblju od 18. svibnja 2007. kada su rješenje o ovrsi postala pravomoćna, i od kada je imao pravo tražiti naplatu svojeg potraživanja, sve do 11. lipnja 2021. kada je podnio zahtjev FINI, čime je pokrenuo postupak izravne napate sukladno OZ-u i ZPONS-u, prekinuo tijek zastare podnošenjem zahtjeva za prisilnu naplatu kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kojom radnjom je prekinuo tijek zastare sukladno članku 241. ZOO-a. Tuženik je na taj način, kao vjerovnik (ovrhovoditelj) uredno poduzimao pravne radnje radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji rok zastare, te da je tuženik ovlašten svoju neplaćenu tražbinu pokušavati dalje prisilno naplatiti na novčanim sredstvima tužitelja putem FINE.
14. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, pri čemu ni ostali žalbeni navodi tužitelja, koji su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, s time što je tužitelj posebnim žalbenim navodima i ne pobija.
16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
17. Kako tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a.
U Splitu 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Šimičić
