Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-789/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, A.Mihanovića 3, zastupan po generalnom punomoćniku RĆ, dipl.iur., protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB:29743547503, zastupan po generalnom punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-4/2025-7 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća 17. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-4/2025-7 od 27. veljače 2025
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 9.776,06 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki II izreke presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 600,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
3. Protiv te presude žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. U žalbi navodi da obveza tužitelja na isplatu mirovinskih primanja- invalidske mirovine zbog ozljede na radu, odnosno predmetne prometne nesreće svom osiguraniku NĆ koja za tužitelja predstavlja štetu proizlazi iz Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 117/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22- dalje: ZMO). Navodi da ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161.ZMO i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U konkretnom predmetu da ima pravo na naknadu štete temeljem čl. 161.u vezi s čl. 164. ZMO. Navodi da odredbe ZMO predstavljaju poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju tužitelj trpi isplatom mirovinskih primanja s osnove ozljede na radu, ozljede izvan rada, profesionalne bolesti, obiteljske mirovine, tjelesnog oštećenja, profesionalne rehabilitacije i novčanih davanja vezanih uz korištenje tih prava, dok Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje materiju iz područja obveznog osiguranja u prometu. Radi se o stvarnoj šteti koju trpi tužitelj, a koja je uređena odredbama ZMO, a ne Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Za naknadu štete koju potražuje Zavod za mirovinsko osiguranje od osiguravajućeg društva mjerodavno je pravo koje je na snazi u vrijeme nastanka štete-isplate mirovinskih primanja. U prilog tim tvrdnjama poziva se na rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1177/2023 od 21. ožujka 2023. i Revd 751/2024 od 10. srpnja 2024.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 9.776,06 eura sa zateznom kamatom, nastalom isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja koji je stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
10. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da nije osnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja jer se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje od 1.siječnja 2022. do 31.listopada 2023., te se mirovina za mjesec siječanj isplaćuje u veljači, a tužitelj je tužbu podnio sudu 7.siječnja 2025.što znači da nije protekao zastarni rok od tri godine na koji se tuženik poziva,
- da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik HĆ osiguranik tužitelja NĆ zadobio teške tjelesne ozljede, te da je osiguranik tuženika HĆ pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K- 560/04 od 9.ožujka 2025. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja,
-da je tužitelj iznos os 9.776,06 EUR isplatio svom osiguraniku NĆ na ime invalidske mirovine u razdoblju do 1.siječnja 2022. do 31. listopada 2023.,
-da između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu,
-da su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 155/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a),
-da isplatom mirovine svom osiguraniku za tužitelja nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu,
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja izrazivši u bitnom shvaćanje da u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. ZOOP koji propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s tim što je definiran pojam stvarne štete te način određivanja razmjernog iznosa mirovine. U smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu da se ne može smatrati stvarnom štetom, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Navedeno iz razloga što tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik (vozač koji je skrivio prometnu nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP. Stoga da su neosnovane tvrdnje tužitelja da ima pravo, sukladno odredbi čl. 161. i čl. 164. st. 1. ZMO pravo na naknadu stvarne štete.
12. Utvrđuje da tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, a što proizlazi i iz rješenja tužitelja od 10. veljače 2007., pa stoga u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji razlika između iznosa koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, jer se osiguraniku tužitelja isplaćuje mirovina zbog ozljede na radu. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
14. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom čl. 164. ZMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti (izvorno pravo na naknadu štete).
15. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
16. Dakle, prema odredbi čl. 27. ZOOP tuženik je obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze nastale ugovorom o osiguranju. Međutim, kada je riječ o izdatku učinjenom na ime invalidske mirovine, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog bio ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji odgovara tuženik na ime osiguranja štetnika.
17. Vezano za sporno pitanje primjene propisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (primjerice Rev 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev x388/18 od 25. kolovoza 2020.) izrazio shvaćanje da se u situacijama kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP-a, primjenjuje taj Zakon.
18. Tuženik u žalbi problematizira primjenu jednog od navedena dva posebna zakona koji uređuju obvezu osiguratelja motornog vozila za naknadu štete Zavodu za mirovinsko osiguranje, s obzirom da kasniji zakon derogira raniji.
19. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da se primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata invalidske mirovine. Naime, ZOOP uređuje užu problematiku od one propisane ZMO, pa se stoga primjenjuje ZOOP kao posebniji propis. Vezano za žalbene navode tužitelja da je ZMO kasniji zakon, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 90/2023 od 4. travnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da je činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon koji uređuje tu problematiku u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori te da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je određena odgovornost osiguratelja, da nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.
20. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 27. ZOOP-a.
21. Pritom je sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je isplaćeni iznos invalidske mirovine osiguraniku tužitelja istovjetan iznosu invalidske mirovine koji je utvrđen u slučaju ozljede na radu, a što tužitelj ne osporava, utvrdio da ne postoji razlika između tih iznosa mirovine, pa sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a ne postoji obveza tuženika kao društva za osiguranje da tužitelju naknadi isplaćeni iznos invalidske mirovine, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.
22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić Margan
