Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž R-926/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika 1. Dječji vrtić Imotski, iz Imotskog , Fra Stjepana Vrljića 15, OIB:46142243642 zastupanog po punomoćniku Toniju Babiću, odvjetniku u Splitu, 2. Grad Imotski, Ante Starčevića 3, OIB:18919978758, 3. Općina Proložac, Proložac Donji, Trg Franje Tuđmana bb, OIB:62459514722 , oboje zastupani po punomoćnicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću odvjetnicima u Imotskom, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi 2. i 3. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-382/2022 od 16 svibnja 2022. u sjednici vijeća 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-382/2022 od 16. lipnja 2022. u odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška, te žalba 2. tuženika Grada Imotskog i 3. tuženika Općine Proložac i u odnosu na njih potvrđuje citirana presuda suda prvog stupnja u usvajajućem dijelu zahtijeva glede odluke o glavnoj stvari, s zateznom kamatom te odluke o naknadi parničnog troška.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 13.122,06 kn bruto/sada 1.741,60 eur s zateznom kamatom od 10.studenoga 2018 do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci i presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu , kao i nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kuna sada 705,09 eur s zateznom kamatom, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen što očito proizlazi iz obrazloženja presude mada to nije navedeno u izreci.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli tužitelj te 2. i 3. tuženici.

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu parničnog troška zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članaka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužitelju dosudi daljini zatraženi parnični trošak , uz naknadu žalbenog troška.

4. Tuženici 2. i 3. pobijaju presudu u dosuđujućem dijelu glede odluke o glavnoj stvari i naknadi parničnog troška također zbog svih žalbenih razloga iz čl.353. st.1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te tužitelja obveže na naknadu parničnog troška ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za listopad 2018. u iznosu od 13.122,06 kn sada 1.741,60 eur bruto s zateznom kamatom zbog, nezakonitosti odluka tuženika o razrješenju tužitelja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika pri čemu nije sporno da su 2. tuženik Grad Imotski i 3 tuženik općina Proložac osnivači 1. tuženika.

8. Prema shvaćanju ovog suda a s obzirom na okolnost da 1. tuženik Dječji vrtić Imotski žalbu protiv prvostupanjske presude nije podnio, da tuženici nisu jedinstveni suparničari, prvostupanjska presuda u odnosu na 1. tuženika Dječji vrtić Imotski postala je pravomoćna.

9. U ovom žalbenom postupku i nadalje je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu plaće za listopad 2018. zbog nezakonitog razrješenja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika te je li sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da su 2. tuženik i 3. tuženik 22. prosinca 2014. donijeli odluku o imenovanju ravnatelja 1. tuženika u osobi tužitelja,

- da je tužitelj s 1. tuženikom 17. ožujka 2015. sklopio Ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova ravnatelja na mandat od 4 godine slijedom čega je četverogodišnji mandat tužitelja isticao 17. ožujka 2019.

- da je rješenjem gradonačelnika 2. tuženika od 9 srpnja 2018. tužitelj razriješen s mjesta ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski,

- da je presudom Upravnog suda u Splitu broj US I RS-179/18-19 od 6.studenog 2018. navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovno postupanje ( iz razloga jer je rješenje donijelo nenadležno tijelo – gradonačelnik, a na donošenje takvog rješenja ovlašteno je predstavničko tijelo osnivača),

- da je u ponovnom postupku Gradsko vijeće 2. tuženika donijelo novu odluku od 14. studenog 2018. i ponovno razriješilo tužitelja s mjesta ravnatelja Dječjeg vrtića Imotski

- da je presudom Upravnog suda u Splitu broj US I RS-179/18-19 od 25. travnja 2019. poništeno i rješenje grada [adresa] i predmet vraćen na ponovni postupak ( iz razloga jer je rješenje donijelo samo predstavničko tijelo jednog osnivača a na donošenje takvog rješenja ovlašteno je predstavničko tijelo suosnivača grada [adresa] i općine Proložac

- da 2. tuženik i 3. tuženik do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nisu dokazali da je njihovo predstavničko tijelo donijelo novo rješenje o razrješenju tužitelja

- da je presudom Visokog upravnog suda Usž-48437/19-3 od 3 lipnja 2020. poništena prvostupanjska presuda Upravnog suda u Splitu pod brojem US I RS 61/19-16 od 9. rujna 2019. u dijelu u kojem se predmet vraća na ponovni postupak slijedom čega sud zaključuje da ponovnog postupka nema,

- da je presudom Županijskog suda u Rijeci br. Gž R-724/2020-2 od 26. studenog 2020. odbijena kao neosnovana žalba tuženika Dječjeg vrtića Imotski i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-873/2019 od 28. svibnja 2020. u točki 1 izreke kojom je suđeno da se poništava tuženikova (1. tuženika) Obavijest o prestanku Ugovora o radu od 21. kolovoza 2018. pri čemu sud zaključuje da radni odnos tužitelja kod prvotuženika i dalje traje a da njegov status do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari nije promijenjen.

11. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj nezakonito razriješen s dužnosti ravnatelja 1. tuženika, da ima pravo na isplatu naknade plaće za utuženi mjesec listopad 2018. Sud je utvrdio da tužiteljeva bruto plaća za prethodno razdoblje prema priloženim obračunskim ispravama plaće iznosi 13.122,06 kn bruto, pa je zbog tih razloga primjenom odredbe članka 92. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/140 127/17 dalje ZR) prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 3 i čl.155 ZPP-a pri čemu je odbio dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška koji se odnosi na putni trošak ( trošak goriva) i odsustvo njegovog pomoćnika iz pisarnice u [adresa] uz obrazloženje da je tužitelj imao mogućnost angažirati punomoćnika odvjetnika u sjedištu suda (Splitu) i na taj način izbjeći troškove putovanja njegovog punomoćnika iz [adresa] u [adresa].

12.Opisana činjenična utvrđenja kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud jer proizlaze iz stanja u spisu, posebno priloženih i citiranih presuda Upravnog suda u Splitu, zatim presude ovoga suda br. Gž R-724/2020 kao i presude prvostupanjskog suda br. Pr-873/2019, a ova utvrđenja žalbenim navodima 2. i 3. tuženika nisu ničim dovedena u sumnju.

13.Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. u vezi čl.365. st.2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

14. Drugotuženik i trećetuženik u žalbi neosnovano ističu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koje se u skladu sa stanjem u spisu te rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, činjenična utvrđenje suda u skladu su sa sadržajem odluka (presuda Upravnog suda u Splitu i Visokog upravnog suda), razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

15. Tuženici u žalbi nadalje ističu postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.1. u vezi čl. 12.st.1. i čl.213. st.1. točke 1. ZPP- a te navode da je sud trebao odrediti prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog završetka postupaka koji se vode pri Upravnom sudu u Splitu br. US I RS-179/18 i br. US I RS-61/19 a u kojim postupcima da se još uvijek odlučuje je li razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika zakonito.

16. Opisani žalbeni razlog nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilno, nakon donošenja ukidanog rješenja u ovoj pravnoj stvari, na ročištu od 14. travnja 2022. na kojem je glavnu raspravu zaključio, prethodno odbio prijedlog tuženika za prekid postupka, pri čemu je sud u obrazloženju presude obrazložio razloge zbog kojih taj prijedlog nije prihvatio. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno uvidom u citirane presude Upravnog suda u Splitu, zatim presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-4843/19 od 3. lipnja 2020. pravilno zaključio da pravomoćna odluka o tužiteljevom razrješenju s dužnosti ravnatelja 1 tuženika nije donesena, odnosno da je tužitelj dokazao da su odluke tuženika o razrješenju poništene pri čemu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usž-4843/19 od 3. lipnja 2020. proizlazi da je poništen dio prvostupanjske presude Upravnog suda u Splitu kojim se predmet vraća na ponovni postupak, slijedom čega je sud pravilno zaključio da ponovnog postupka i nema. Osim toga prvostupanjski sud je pravilno, uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci br. GžR-724/2020-2 od 26. studenog 2020. utvrdio, a koja je donijeta u predmetu prvostupanjskog suda br. Pr-873/2019 radi poništenja obavijesti 1. tuženika o prestanu Ugovora o radu tužitelju od 21. kolovoza 2018. a u kojem postupku je taj tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen kao osnovan.

17.U takvim okolnostima žalbeni navoda tuženika nisu osnovani, pri čemu tuženici na održanoj glavnoj raspravi kao ni sada u žalbi ne navode da je u odnosu na pitanje razrješenja tužitelja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika donesena nova odluka, koja je postala pravomoćna.

18.Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

19.Tuženici 2. i 3. kao suosnivači 1. tuženika su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl.59. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ br.76/93- dalje ZU) jer prema citiranoj zakonskoj odredbi ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obveze, pri čemu prema stajalištu ovog suda iz navedene zakonske odredbe ne proizlazi isključenje odgovornosti osnivača ustanove za njezine obveze prema radnicima ustanove (tako i Vrhovni sud RH u odluci br. Revr-390/2014 od 17.svibnja 2017.).

20.Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je razrješenje tužitelja s dužnosti ravnatelja 1. tuženika bio nezakonito za što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude, u skladu s dokumentacijom u spisu odnosno priloženim presudama Upravnog suda u Splitu pravilno utvrdio da su odluke 2. i 3. tuženika o razrješenju tužitelja nezakonite, odnosno da ti tuženici novu zakonitu odluku o razrješenju tužitelja nisu donijeli.

21.Prema stanju u spisu, tužitelj je bio na dužnost ravnatelja 1. tuženika izabran na mandat od 4 godine koji je prema redovnom tijeku stvari istekao 17. ožujka 2019. U takvim okolnostima te kad se uzme u obzir da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda br. Pr-873/2019 od 28 svibnja 2020. poništena obavijest 1. tuženika o prestanku Ugovora o radu tužitelja od 21. kolovoza 2018, tužitelj je dokazao da je bio nezakonito razriješen s dužnosti ravnatelja 1. tuženika, slijedom čega tužitelj ima pravo na naknadu plaće za utuženi mjesec listopad 2018. u smislu odredbe čl.95. st.3. ZR.

22.Visinu tužiteljeve plaće za listopad 2018. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u iznosu od 13.122,06 kn bruto, prema obračunskim ispravama plaće za prethodno razdoblje slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja pravilno prihvaćen kao osnovan.

23.Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154 st. 3 (sada st.5.) i čl.155 ZPP-a.

24.Tužitelj u žalbi neosnovano ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odbijajući dio odluke o naknadi parničnog troška, jer i prema shvaćanju ovog suda, tužiteljev punomoćnik koji ima sjedište u [adresa] nema pravo na naknadu troškova putovanja i za odsustvo iz pisarnice na ročišta održana pri prvostupanjskom sudu jer je tužitelj s obzirom na veliki broj registriranih odvjetnika i odvjetničkih ureda u sjedištu suda ( gradu Splitu ) imao mogućnost angažirati punomoćnika odvjetnika iz Splita, pa u takvoj situaciji, kada to tužitelj nije učinio, troškovi putovanja i izbivanja iz pisarnice njegovog punomoćnika padaju na tužiteljev teret.

25.Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368 st.1 i čl.166 st. 1 ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

26.Prvostupanjska presuda u odnosu na 1. tuženika kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. lipanj 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić