Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-143/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja EE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; II-tužiteljice TE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; III- tužiteljice AE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Kliničke bolnice Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, 10000 Zagreb, OIB: 32206148371, zastupane po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbama stranka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 29 Pr-12582/2020-33 od 27. srpnja 2023., 25. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 29 Pr-12582/2020-33 od 27. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti prvotužitelju EE iznos od 3. 113,54 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 779,75 eur sa zateznim kamatama. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti drugotužiteljici TE iznos od 2. 012,16 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke, izuzev iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 779,75 eur sa zateznim kamatama. Točkom III izreke naloženo je tuženiku isplatiti trećetužiteljici ĆE iznos od 2. 353,94 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose kako je utvrđeno tim dijelom izreke, izuzev iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu te nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 779,75 eur sa zateznim kamatama dok je točkom IV odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv usvajajućeg dijela te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23: dalje -ZPP) dok se protiv sadržajno odbijajućeg dijela troškova postupka iz točke I, II i III izreke žale tužitelji zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 2. i 3. ZPP-a.
3. Tuženik u podnesenoj žalbi tvrdi da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Tvrdi da je sporno tumačenje kolektivnog ugovora a sukladno tome i visina osnovice te plaće. Tvrdi da osnovica u utuženom razdoblju treba iznositi 5. 108,84 kn i da sporazum o osnovici plaće u javnim službama iz 2006. i Dodatak tom sporazumu iz 2009. i 2011. nisu temelji za utvrđivanje osnovice.
3. Tužitelji u odvojenim žalbama potpuno istog sadržaja tvrde da nije bilo ekonomično ni svrhovito spajanje postupka jer da tužitelji nisu dobili kvalitetu zastupanja kakvu bi dobili da se odvojeno raspravljalo. Tvrde i da su podnesci slani odvojeno unatoč spajanju pa da im je trebalo priznati svakome svoj trošak posebno trošak sastav podneska kojim su uredili tužbeni zahtjev. Nastavno ističu da im pripada cjelokupan trošak pristupa punomoćnika na ročišta. Tvrde da je podnesak od 28. veljače 2022. bio nužan za vođenje parnice i da im ga treba priznati.
4. Predlažu uvaženje žalbi.
5. Tuženik je dostavio odgovor na žalbe tužitelja kojim osporava žalbene navode.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda pa tako ni povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i moguće ju je ispitati.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika i da mu je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.
9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se Sporazum, Dodatak Sporazumu i Izmjene Sporazuma imaju smatrati dopunom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Sporazum je sklopljen 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske s jedne strane i osam sindikata javnih službi s druge strane. Iste ugovorne strane su sklopile Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavak 4. ugovorile da Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio tog kolektivnog ugovora, slijedom čega su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
10. Iz citiranih odredbi Izmjena Sporazuma vidljivo je da su ugovorne strane ugovorile povrat osnovice na iznos od 5.415,37 kn bruto, nakon porasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto što je propisano člankom III; 2. usklađivanje pariteta osnovice, za koje je predviđeno da će započeti nakon isteka 6 mjeseci od povrata osnovice i u kojemu će se utvrditi paritet plaća u javnim službama s plaćama u privredi, kao osnova za daljnje povećanje osnovice – što je propisano člankom IV.; 3. odgodu usklađivanja osnovice u slučaju pada međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad u prethodnoj godini, što je propisano člankom VII.
11. Uvjet za vraćanje osnovice je porast međugodišnjeg realnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, prosječno dva ili više posto. Prosječni porast BDP-a u dva uzastopna tromjesečja u 2015. od 2% utvrđen je temeljem javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku, čime je ispunjen uvjet za povrat osnovice iz članka III Izmjena Sporazuma, na razinu od 5.415,37 kn bruto.
12. Nadalje, iste ugovorne strane, sklopile su i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 115/10, u dalje: TKU/10) u kojemu su u članku 51. stavak 4. ugovorile da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.
13. Pored toga, ugovorne strane su člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovorile da zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Prema tome, iz sadržaja citiranih ugovornih odredbi može se zaključiti da su ugovorne strane potpisom TKU/07, TKU-/10 i TKU- /12 jasno i nedvosmisleno izrazile svoju volju da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema parametrima, koji su pobliže definirani u Sporazumu, odnosno Dodatku Sporazumu o osnovici, pri čemu valja dodati da strane kolektivnog ugovora nisu dužne u samom kolektivnom ugovoru navesti apsolutni iznos osnovice za obračun plaće, već osnovicu mogu odrediti i propisivanjem kriterija za njezino utvrđenje. Isto tako ugovorne strane su ovlaštene u kolektivnom ugovoru pozvati se na kriterije, koji su utvrđeni u nekom drugom propisu ili ugovoru pa tako i u Sporazumu, kojeg će iste sklopiti naknadno ili su ga sklopile prije sklapanja samog kolektivnog ugovora.
14. Budući da je u svakom kolektivnom ugovoru, koji su ugovorne strane sklapale, jasno izražena njihova volja da se osnovica plaće utvrđuje prema kriterijima koji su određeni u Sporazumu i Dodatku Sporazumu, može se smatrati da isti predstavljaju dopunu TKU-a, kojom su ugovorne strane TKU-a detaljno utanačile određeni segment, koji je bio predmetom kolektivnog pregovaranja.
15. Sukladno tome pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu potraživanih iznosa na ime razlike plaće tužitelja jer su u utuženom razdoblju bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto dok stranke postupka na matematički izračun nisu imale primjedbi i svi žalbeni navodi tuženice glede osnovanosti glavne tražbine su neosnovani.
16. Stoga su svi žalbeni navodi tuženika kojima se pobija osnovanost glavne tražbine neosnovani.
17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanost i visinu troškova tužitelja, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja pravilno su tužiteljima koje je zastupao isti odvjetnik nakon spajanja postupka dosuđeni troškovi postupka za svaku poduzetu radnju, prema vrijednosti najviše postavljenog tužbenog zahtjeva. Činjenica da je punomoćnik tužitelja i u nastavku postupka (nakon spajanja) dostavljao po tri podneska (za svakog tužitelj zaseban podnesak) ne opravdava zahtjev za dosudu troškova postupka za svakog tužitelja jer se punomoćnik tužitelja nakon spajanja postupka za sve tužitelje trebao očitovati jednim podneskom i opravdan je trošak sastava jednog podneska, a tužiteljima se priznaje sastav opravdanih troškova postupka (članak 155. ZPP-a).
18. Nisu opravdane ni žalbene tvrdnje da ne bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za spajanjem postupka jer u konkretnom predmetu u kojemu više tužitelja vodi postupaka radi ovdje tuženika koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ispunjenje su pretpostavke za spajanje tog postupka, u smislu odredbe članak 313. ZPP-a. Osim toga dispozitivno je pravo suda da odluči u takvoj situaciji hoće li spojiti postupak.
19. Pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 28. veljače 2022. jer su tim podneskom, a kako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, ponavljani navodi iz tužbe pa trošak sastav takvog podneska nije opravdan.
20. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi stranaka su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
21. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), a odbijen je i zahtjev za sastav odgovora na žalbu jer taj trošak nije opravdan (članak 155. ZPP-a).
U Rijeci 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tajana Polić
