Poslovni broj Gž R-215/2024-11

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543 zastupanog po punomoćniku Edi Slivar odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-5/2023-55 od 29. ožujka 2024., 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-5/2023-55 od 29. ožujka 2024. u točkama I i III izreke.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 10. 833,39 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose kao u tom dijelu izreke te nadoknaditi tužitelju na ime troškova postupka iznos od 3.081,81 eur. Točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjev za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dok je točkom III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv usvajajućeg dijela te presude (točke I i III izreke) žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23:dalje -ZPP).

3. U žalbi u bitnome tvrdi da sud pogrešno tumači odredbe Granskog kolektivnog ugovora kojim da je određeno da se dodaci ne plaćaju na sate prekovremenog rada do travnja 2020. već da se ti dodaci s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi naplaćuju tek nakon travnja 2020. Poziva se na centralni obračun čija je primjena obvezna te na odluku Vrhovnog suda u predmetu Rev 281/2021 iz koje da bi proizlazilo pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja.

4. Predlaže uvoženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda pa tako ni povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nije proturječna, nema nedostataka i moguće ju je ispitati.

8. Pravilno je sud prvog stupnja kod donošenja pobijane presude primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu manje isplaćenih plaća za razdoblje od prosinca 2013. do prosinca 2018. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada na temelju odredbi članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13.: dalje-KU/2013.) i članka 55. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je sklopljen 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18:dalje-KU/2018.), i koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., a kojima je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, s time što je nesporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

10. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/2013. („Narodne novine“, broj 96/15: dalje-Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od osnovne plaće od 10%, a od 1. listopada 2015. od 12%, te od 1. rujna od 16%, a koja je odredba sadržajno ista kao i odredba članka 58. KU/2018.

11. Tužbeni zahtjev usmjeren je posljedično navedenom i na isplatu s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te privremene nesposobnosti za rad na temelju odredbi članka 36. stavka 2. KU/2013. i članka 34. stavka 2. KU/2018., te odredbi članka 59. stavka 1. KU/2012. i članka 58. stavka 1. tog KU iz 2017., odnosno iz 2018.

12. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja imaju primijeniti odredbe članka 36., 57. i 59.a KU/2013. i Dodatka I. te odredbe članka 34., 55. i 58. KU/2018., kao i odredba članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19:dalje-ZR)

13. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi:

- da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju kod tuženika obavljao poslove na radnom mjesta doktora specijaliste abdomenalne kirurgije,

- da tuženik nije tužitelju isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u utuženom razdoblju te za korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad za odrađene prekovremene sate,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka za računovodstvo i financije, Marina Rameše dipl. oec. iz Kastva.,

- da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i prekida rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate tužitelja sukladno obračunu vještak financijske struke iznosi 12. 393,94 eura što da je više od po tužitelju potraživanog iznosa od 10. 833,39 eur.

14. Na temelju članka 90. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17 – dalje ZR) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. U smislu odredbe članka 94. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nastavno, odredbom čl. 95. st. 3. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st. 5 istog članka da ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

15. Nastavno treba kazati da je KU/13 bio u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim, odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Novi KU/18, sukladno odredbi članka 75 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018., a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) (člankom 2.) ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022.

16. Valja se pozvati i na odredbu čl. 47. st. 1. KU (čl. 45 KU18) kojom je propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća.

17. Nastavno, prema odredbi čl. 51. st. 1. KU (čl. 49. st.1. KU18) osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima dok u smislu odredbe čl. 57. st. 1. KU (čl. 55. st.1. KU18) na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (do 2018.g. 16%, a od 2018.g. za 25%). Odredbom čl. 59. Kolektivnog ugovora propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno od 01.10.215.g. 12%. (Dodatak I KU od 01. listopada 2015.g.) dok je odredbom čl. 60. st. 2. KU propisano da nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanom, radnik ima pravo na jedan plaćeni dan. Prema odredbi čl. 54.st. 2. TKU, odnosno čl. 53. st 2. TKU/17 osnovna plaća se uvećava se za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

18. Struktura plaće zdravstvenih radnika određena je člankom 45. KU/18 koji propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

19. Iz sadržaja tih Ugovora jasno proizlazi da se njima ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodacima za iznimnu odgovornost doktora medicine od 12% i dodatka temeljem posebnih uvjeta rada od 16% za liječnike specijaliste.

20. Naprotiv, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda radnik pravo na ugovorene dodatke na plaću ostvaruje i za vrijeme prekovremenog rada uvažavajući činjenicu da uvećanje plaće na temelju posebnih uvjeta rada i po osnovu iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne ulazi u osnovnu plaću liječnika.

21. Sukladno tome pravilno utvrdio sud prvog stupnja da tužitelj ima pravo istodobno na isplatu navedenih dodataka i za redovni i za prekovremeni rad, a takvo utvrđenje opravdava i pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. a iz kojega proizlazi da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu“.

22. Iako je tek izričitom odredbom dodatka III kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 66/2020) propisano da se navedeni dodaci isplaćuju i na dio ostvarene plaće na temelju prekovremenog rada pogrešno smatra žalitelj da bi bio tužitelju pripadalo pravo na isplatu tih dodataka tek za nastavno razdoblje jer, kako je naprijed navedeno pravilno tumačenje odredbi KU- a/13 i KU/18 opravdava isplatu navedenih dodataka za cjelokupno sporno razdoblje.

23. Sukladno izloženom pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelju ostvaruje pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada i na uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene prekovremene sate jer postoje otežani uvjeti rada, i u redovnom i u prekovremenom radu.

24. Pravilno je prema obračunu vještaka financijske struke u dopuni nalaza i mišljenja prekovremene sati obračunao primjenom Zaključaka broj 148. prema kojemu mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu množenih s 8 sati, za razdoblje do 21. prosinca 2015. dok je za nastavno razdoblje pravilno primijenio zaključak br. 153. prema kojemu mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu množenih s 8 sati s obzirom na odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 33/1996., 96/2001., 13/2002., 112/2005., 59/2006., 55/2008., 74/2011., 130/2011.) i članka 1. stavka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 110/2019.).

25. Protivno žalbenim tvrdnjama, predmetno utvrđene ne odstupa od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Vrhovnog suda Rev 281-2021 na koje se poziva žalitelj.

25. Stoga valja zaključiti da je pravilno sud prvog stupnja tužitelju dosudio razliku u potraživanom iznosu od 10. 833,39 eur uz zakonske zatezne kamate po članku 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18:dalje-ZOO) tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne razlike bruto plaće do konačne isplate, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima naknade plaće.

26. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik ističe da je jedan od korisnika sustava COP (Centralnog obračuna plaće) koji unosi podatke u Centralni obračun plaće o mjesečnoj realizaciji rada na temelju evidencije o radnom vremenu, te da tuženik kao obveznik isplate plaće nije jedini odgovoran za obračun i isplatu plaće jer da tuženik plaću ne obračunava niti da može utjecati na obračun, valja odgovoriti da nisu od utjecaja za drugačiju odluku o tužbenom zahtjevu, budući, da je tuženik, kao poslodavac tužitelja u obvezi tužitelju na pravilan način obračunati i isplatiti plaću dok pitanje eventualne odgovornost za pravilnost obračuna plaće je irelevantna za drugačije odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužitelja.

27. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u točki 1. izreke ove presude.

28. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer tuženik sa žalbom nije uspio, te je, u skladu s odredbom članka 154. stavkom 1. i članka 166. stavak 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom 2. izreke ove presude.

29. Nepobijani dio točke II izreke presude ostaje neizmijenjen.

U Rijeci, 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća :

Tajana Polić