Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž Ob-70/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BC iz [adresa], s boravištem na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tajani Martinović Kapetanović, odvjetnici u Kaštel Sućurcu, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-400/2024 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob- 400/2024 od 28. ožujka 2025. u točki IV. izreke, osim za iznos uzdržavanja od 250 eur sa zateznom kamatom, te u točki V. izreke u cijelosti.

II Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P Ob-400/2024 od 28. ožujka 2025. u točki IV. izreke za iznos uzdržavanja od 250 eur sa zateznom kamatom na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Tužiteljica je dužna u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 66 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tuženik odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Pobijanom je presudom izmijenjen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za mlt. dijete VC, rođ. **.**.2017., na način da će dijete stanovati s majkom, određeno je održavanje osobnih odnosa s ocem, kao i opseg izvršavanja roditeljske skrbi (točke I., II. i III. izreke). Tuženiku je naloženo da na ime uzdržavanja doprinosi 750 eur počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke (točka IV. izreke), te je obvezan platiti tužiteljici troškove postupka od 500 eur (točka V. izreke).

2. Protiv odluke sadržane u toč. IV. izreke žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se žalba uvaži i presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine. Tuženik je izjavio i dopunu žalbe pobijajući odluku o trošku iz toč. V. izreke.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu predložila njezino odbijanje budući je prvostupanjska presuda pravilna i utemeljena na zakonu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet ispitivanja u ovom žalbenom postupku je odluka o uzdržavanju zajedničkog mlt. djeteta budući je pobijana presuda u preostalim dijelovima postala pravomoćnom zbog izostanka žalbi stranaka.

6. Nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP kako se to neosnovano tvrdi u žalbi budući presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama u okviru ocjene svih izvedenih dokaza, a razlozi se odnose na potrebe djeteta i mogućnosti roditelja da doprinose njegovom uzdržavanju.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je doprinos za uzdržavanje određen u previsokom iznosu.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje kako je Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi određen doprinos za uzdržavanje u visini od 1.100,00 kn (146 eur) kojeg tuženik ne podmiruje posljednje dvije godine, a kako je odselio u Njemačku i sa djetetom se viđa jednom do dva puta godišnje, njegov doprinos ne postoji ni u drugim oblicima. Iz iskaza majke odnosno tužiteljice sud utvrđuje da je tuženik sklopio novi brak, da ima u vlasništvu stan u [adresa] kojeg iznajmljuje za 400 eur mjesečno, da tužiteljica ne zna visinu njegovih primanja osim da je zaposlen u ugostiteljstvu, međutim iz podataka objavljenih na društvenim mrežama zaključuje da tuženik ima iznadprosječni standard (putovanja na egzotične lokacije). Prema njezinim saznanjima tuženik nema druge djece, osim zajedničke kćeri. Tužiteljica je do svibnja 2024. s djetetom živjela kod tadašnjeg partnera, a nakon toga u iznajmljenom stanu uz mjesečnu najamninu od 500 eur, dok joj trošak režija iznosi 100-150 eur. Trošak hrane i kućanskih potrepština procjenjuje na 600-700 eur mjesečno, pri čemu znatna sredstva odlaze na potrebe djeteta koje boluje od težeg oblika atopijskog dermatitisa. Dio troškova liječenja podmiruje HZZO, dok jedan dio koji se odnosi na terapije posebnim uljima za tuširanje, mlijeka za tijelo te dodataka prehrani (vitamini, minerali) majka podmiruje iz svojih sredstava. Mlt. VC ima osam godina, učenica je prvog razreda osnovne škole. Po osnovi boravka u školi i obroka izdvoji 40 eur mjesečno, dok dijete posjećuje i logopeda za što mjesečno plaća 200 eur. Za razna socijalna druženja (dječji rođendani, kino, kazalište i ostala druženja) ima trošak od 50 eur mjesečno, a trošak školskog pribora i izleta da iznosi 30 eur mjesečno. Tužiteljica ima vlastiti obrt za uređenje interijera te zaradi oko 1.500 eur mjesečno, ali radi i dodatne poslove kao konobarica ili spremačica kako bi mogla podmiriti troškove života.

9. Na temelju tako izvedenih dokaza, a imajući u vidu da je tuženik bio pasivan tijekom postupka jer se nije odazvao pozivu za saslušanje, podnio odgovor na tužbu, niti se na ikoji način protivio tužbi i visini doprinosa za uzdržavanje odnosno doveo u sumnju istinitost iskaza majke, sud utvrđuje da potrebe djeteta iznose 1.135 eur mjesečno. Time su potrebe djeteta u odnosu na prethodno određeno uzdržavanje porasle, te imajući u vidu mogućnosti majke, životni standard tuženika, činjenicu da tuženik nije doprinosio za uzdržavanje djeteta, niti bio spreman na sporazum o uzdržavanju kojeg je majka pokušala postići dulje vremensko razdoblje, sud utvrđuje kako će biti u mogućnosti doprinositi povišeni iznos uzdržavanja u smislu čl. 307. Obiteljskog zakona (Narodne novine, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. – dalje ObZ).

10. Tuženik u žalbi u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra kako tužiteljica nije dostavila dokaze u vidu isprava koje bi potvrdile njezine tvrdnje iz stranačkog iskaza o povećanim potrebama djeteta (račune, potpunu medicinsku dokumentaciju i dokumentaciju HZZO) čime iznesene tvrdnje smatra paušalnim i nedostatnim za donošenje zakonite odluke. Imajući u vidu starosnu dob djeteta i odredbu čl. 314. Obz o minimalnom iznosu za uzdržavanje odgovarajući bi iznos doprinosa za uzdržavanje iznosio 229,60 eur. Jednako tako, tvrdi kako je sud prvog stupnja propustio provjeriti kolika su njegova primanja i imovno stanje, te je nekritički donio odluke samo na temelju iskaza majke. Navodi kako je otac još jednog mlt. djeteta, da ima obveze plaćanja kredita, stana, troškova života i režija i brojne druge obaveze koje sud nije istražio zbog čega je ocjena o iznadprosječnom standardu nepravilna.

11. Ovi se navodi ne prihvaćaju. Prije svega, tužiteljica je u spis predmeta dostavila opsežnu dokumentaciju o zdravstvenom stanju djeteta, račune za odjeću, lijekove i ostale potrepštine, te za logopeda. Dostavila je i opsežnu prepisku stranaka preko društvenih mreža istinitost koje tuženik nije osporio, niti to čini sada u žalbi i dostavila je tuženikove objave sa društvenih mreža iz kojih je razvidno da sa suprugom putuje na egzotične lokacije, što opravdava zaključak suda prvog stupnja o iznadprosječnom standardu oca koji je pravilno utemeljen na iskazu majke i prednje navedenim ispravama u spisu. Tuženik je tijekom postupka bio pasivan, nije osporavao tužbu i u tužbi navedene činjenice o potrebama djeteta i mogućnostima roditelja, nije se protivio visini uzdržavanja i nije pobijao stranački iskaz majke. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije naveo niti jednu tvrdnju o svom imovnom stanju i životnim okolnostima, a kamo li predložio dokaze, a niti sada u žalbi o tome ne navodi ništa (kolika su mu primanja i troškovi). Stoga je žalbena tvrdnja da je sud morao istraživati njegove mogućnosti pravno neutemeljena jer da bi to sud učinio mora imati podatke koje mu pruža stranka koja nastoji dokazati svoje tvrdnje u postupku. Iz svih tih razloga tuženik na pogrešan način tumači načelo tereta dokazivanja i načelo oficioznosti u ovoj vrsti postupaka koje je prvenstveno utemeljeno radi zaštite najboljeg interesa djeteta. Stoga nema govora da bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno.

12. Međutim na temelju je pravilno utvrđenog činjeničnog stanja materijalno pravo iz odredbi čl. 308. do 317. Obz dijelom pogrešno primijenjeno. Ovaj žalbeni sud u svemu prihvaća ocjenu suda prvog stupnja o povećanim potrebama djeteta zbog narušenog zdravstvenog stanja koje iziskuje dodatne troškove liječenja i povremenih hospitalizacija, međutim ostali su uobičajeni troškovi i troškovi školovanja za dijete u dobi od osam godina utvrđeni u previsokom iznosu. Uzimajući u obzir iskaz majke i svu dokumentaciju u spisu predmeta, te mogućnosti oba roditelja, ovaj sud smatra da bi za uzdržavanje mlt. B bio primjeren iznos od ukupno 800 eur mjesečno. Utoliko su bez osnove žalbeni navodi tuženika da je trebalo primijeniti minimalne iznose uzdržavanja a to prije svega jer tuženik ne ostvaruje minimalne prihode, već živi puno boljim standardom od prosjeka zbog čega će biti u stanju doprinositi mjesečni iznos od 500 eur. Pri tome se posebno vodilo računa o odredbi čl. 310. Obz kojom je propisano da je svakodnevna skrb o djetetu jednakovrijedna novčanom doprinosu za uzdržavanje roditelja s kojim dijete ne stanuje. Prema tome, tuženik ionako rijetko viđa dijete i nema onih uobičajenih troškova koji nastaju prilikom odvijanja osobnih odnosa, pa za ovaj sud nema dvojbe da iznos od 500 eur mjesečno predstavlja doprinos kojeg će tuženik moći i morati izdvajati za uzdržavanje svojeg djeteta kako bi mi omogućio rast i razvoj sukladno svom standardu, unatoč tvrdnji da je postao ocem još jednog djeteta. Potrebe mlt. djeteta su prioritetne potrebama roditelja i zakonska je dužnost svakog roditelja doprinositi u okviru vlastitih mogućnosti koje su u ovom postupku pravilno utvrđene.

13. Iz svih je navedenih razloga žalba tuženika djelomično odbijena i potvrđena odluka suda o doprinosu za uzdržavanje od 500 eur mjesečno, dok je u preostalom dijelu žalba usvojena i odbijen zahtjev radi uzdržavanja od 250 eur mjesečno, sve sukladno odredbama čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP.

14. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbi čl. 366. Obz, pri čemu je za reći da drugostupanjski sud kod odluke o trošku prema čl. 365. st. 2 ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, već samo u okviru prigovora stranke koji je ovdje izostao. Utoliko je odbijena dopuna žalbe i odluka je o troškovima postupka potvrđena sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 2. ZPP.

15. Budući je tuženik u žalbenom postupku ostvario uspjeh od 33% te imajući u vidu odredbu čl. 366. Obz u svezi sa odredbom čl. 166. ZPP i Tbr. 10/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23.) ovaj mu je sud za sastav žalbe priznao razmjernih 66 eur, dok je s viškom zahtjeva odbijen. Odbijen je i sa zahtjevom radi naknade troškova prvostupanjskog postupka jer do zaključenja glavne rasprave takav zahtjev nije postavio, a niti bi mu trošak po osnovi odvjetničke nagrade pripadao jer ga u toj fazi postupka odvjetnik nije zastupao.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar