Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-1619/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sopjancu, odvjetniku u Dubrovniku, Vukovarska 36, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-42/2019-24 od 22. srpnja 2021., u sjednici vijeća 25.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-42/2019-24 od 22.srpnja 2021. u točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za nadoknadu troška.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-42/2019-24 od 22.srpnja 2021. u točki I. izreke, u točki II. izreke u dosuđujućem dijelu te u točki III. izreke.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, u točki I izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.681,40 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose specificirane u toj točki izreke od dospijeća do isplate, u točki II. izreke mu je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.962,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 22. srpnja 2021. do isplate, a u preostalom dijelu je zahtjev odbijen, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška.

2. Protiv presude su žalbu podnijele obje stranke, tužitelj protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točki drugoj izreke u odbijajućem dijelu, pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik je žalbu protiv presude podnio zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).

3.Tužitelj u žalbi navodi da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za nadoknadu parničnog troška koji se odnosi na sudjelovanje na konferencijama i sastancima te nagradu za sastav podneska od 3. listopada 2019. Stajalište suda glede prava na naknadu za sastav podneska koji je predan na ročištu da je suprotan tumačenju Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore pa kako se tim podneskom očitovao na navode iz odgovora na tužbu, smatra da se na takav podnesak primjenjuje odredba Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( 142/12, 103/14, 118/14,107/15- dalje Tarifa). Također smatra da je i za podnesak od 18. svibnja 2021. pogrešno obračunata nagrada prema Tbr. 8. točka 3. Tarife, umjesto prema Tbr. 8. točka 1. Tarife, budući da taj podnesak zapravo predstavlja očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka.

4.Predlaže u pobijanom dijelu rješenje o parničnom trošku preinačiti i naložiti tuženiku da mu naknadi daljnji trošak postupka te troškove žalbenog postupka.

5.Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne postupovne povrede iz čl.354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Naime, smatra da je sud prvog stupnja ocjenjujući da je tužitelj u prijepornom razdoblju svakog dana tijekom višednevnih plovidbi ostvarivao šesnaest sati rada, zanemario dokumentaciju u spisu iz koje proizlazi da rad tužitelja nije bio organiziran na navedeni način, pri čemu su zanemareni radni nalozi i pripadajuća izvješća o radu te obračunske liste plaća, na temelju kojih isprava se jedino može utvrditi jesu li u prijepornom razdoblju ostvareni prekovremeni sati rada tužitelja. Osim toga da je donesena presuda u koliziji i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izneseno u rješenju broj Rev- 50/12 od 11. siječnja 2017. , prema kojem shvaćanju se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, imajući u vidu radno mjesto tužitelja i naloge koji su mu izdani. Tvrdi da se u ovom predmetu sud nije upustio u ocjenu karaktera rada tužitelja, zbog čega nije cijenio ni činjenicu isplaćenih naknada po osnovi smjenskog rada ili rada u turnusu. Također da nije uvažio specifičnosti radnog mjesta tužitelja i relevantne odredbe Zakona o policiji, kao ni relevantne odredbe kolektivnog ugovora koje se odnose na pasivno dežurstvo, koje se ostvaruje i za sate u kojima stvarno nije radio, ali zbog okolnosti posla za vrijeme terenskog rada nije smio ili nije mogao napustiti prostorije odnosno prijevozno sredstvo u kojima je smješten. Prema stajalištu tuženika tužitelju su pravilno obračunati svi dodaci na plaću, dakle dodaci za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, rad u smjenama te u turnusu kao i dodaci za pasivno dežurstvo i terenski rad, zbog čega smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

6.Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

7.Žalbe nisu osnovane.

8. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo ocijenivši da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće koja je obuhvaćena tužbom. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl.365. st.2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu uvećanog dijela plaće koju je tužitelj ostvario kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje MUPRH) Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik u razdoblju od siječnja 2014. do prosinca 2018.

10. Na temelju provedenih dokaza su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je rad tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije u prijepornom razdoblju bio organiziran na način da je upućivan na višednevnu plovidbu brodom,

- da je tuženik za rad na brodu donosio radne naloge u kojima su bili pobliže definirani početak i završetak plovidbe, mjesto obavljanja poslova (pr. akvatorij Prevlaka- Molunat), radno vrijeme, da je tuženik vodio evidenciju rada tužitelja, a tužitelj je nakon obavljenog radnog naloga morao podnijeti detaljno izvješće o obavljenoj službi za svaki dan proveden na plovilu,

- da je tužitelju obračunata i isplaćena plaća za vrijeme evidentirane satnice aktivnog radnog vremena, kao i vremena koje je proveo na radu po nalogu poslodavca izvan redovne satnice, dok mu je za preostalo razdoblje priznata naknada za pasivno dežurstvo,

- da je tužitelj u vremenu višednevnih plovidbi boravio na brodu 24 sata, te da zbog naravi posla nije smio napuštati brod,

- da tužitelj smatra da mu pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, s obzirom na činjenicu da je poslove svog radnog mjesta obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena,

- da iz priloženih isprava proizlazi da je tužitelj obavljao poslove za aktivnog vremena prema određenoj satnici, ali povremeno i izvan određene satnice, odnosno tijekom intervencija,

- da se u radnim nalozima navode poslovi nadzora državne granice, međunarodnog prometa trgovačkih brodova, praćenja stanja migracije stranih državljana, traganja za počiniteljima kaznenih djela, nadzora nad cestovnim prometom…,

- da članovi posade broda narečene poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice aktivnog radnog vremena, već ih vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe,

- da se u nalozima navode i radnje koje je potrebno izvršiti prije početka aktivnog vremena (pr. punjenje tankova pogonskim gorivom) te nakon završetka radnog vremena (pr. provjera stanja motora, pisanje izvješća i dostava rukovoditelju),

- da iz iskaza svjedoka, članova posade broda, proizlazi da osim poslova evidentiranih u satnici redovnog radnog vremena, obavljaju još niz dodatnih poslova, primjerice vode računa o vezu broda, o vremenskim uvjetima, o čistoći broda, provjeravaju stanje strojeva i ostalih brodskih uređaja, održavaju komunikaciju…,

- da članovi posade broda prije svake plovidbe, odnosno prije početka aktivnog radnog vremena moraju pripremiti sve što je potrebno za plovidbu, jednako kao što obavljaju niz radnji nakon završetka službe, da kroz cijelo vrijeme od 24 sata moraju pratiti sustave veza, radare i pratiti službene veze MUP-a te da boravak na plovilu zahtijeva cjelodnevnu aktivnost radi održavanja sigurnosti plovila i članova posade tako da efektivni rad ne traje samo osam sati dnevno,

- da iz nalaza vještaka proizlazi da tužitelju nije ispaćena plaća za prijeporno razdoblje prema stvarno odrađenom radu tužitelja, budući da proizlazi da je efektivno radio još barem dodatna četiri sata, uz minimalno trajanje dnevnog odmora od osam sati,

- da je nalaz izrađen na temelju evidencije tuženika o radu tužitelja, radnih naloga i obračunskih lista za isto razdoblje.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužitelju, osim plaće koja mu je isplaćena za aktivno osmosatno radno vrijeme, pripada plaća i za prekovremeni rad, pri čemu je uzeto u obzir da minimalno trajanje dnevnog odmora iznosi osam sati, za koje vrijeme tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće.

12. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Jelene Ćurlica, sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelju pripada pravo na isplatu uvećane plaće po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje u bruto iznosu 48.681,40 kuna pa obvezuje tuženika na isplatu tog iznosa tužitelju sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja u nazočnom slučaju primjenjuje propise koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i to Zakon o radu iz 2009. ( „Narodne novine“ broj 149/09 i 61/11- ZR/09) te Zakon o radu iz 2014.( „Narodne novine“ broj 93/14,127/17,98/19-dalje ZR/14), kao i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. („Narodne novine“ br.104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16 -dalje KU/13 ) , odnosno Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2017. („Narodne novine“ broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, -dalje KU/17). Tako ocjenjuje da svaki rad koji prelazi puno radno vrijeme koje ne smije biti duže od 40 sati tjedno, predstavlja prekovremeni rad pa tužitelju za taj rad pripada pravo na plaću uvećanu za sve dodatke po osnovi prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom. Kako je u postupku utvrđeno da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta i nakon osmosatnog radnog vremena koje je evidentirano u radnim nalozima, prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja i nalaže tuženiku isplatiti mu daljnji iznos od 48.681,40 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom. Pri tome ocjenjuje da okolnost što su tužitelju za to vremensko razdoblje isplaćeni dodaci po osnovi smjenskog rada i rada u turnusu ne isključuje pravo tužitelja na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, kako je propisano čl.44.st.2. KU/13 te čl.38.st.2. KU/17.

13. Sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo pri ocjeni da tužitelju pripada pravo na isplatu uvećane plaće za rad koji se ima smatrati prekovremenim radom.

14. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se u nazočnom slučaju primjenjuju mjerodavne odredbe ZR-a o radnom vremenu. Tako je čl. 60. ZR/14 radno vrijeme definirano kao ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koji odredi poslodavac (st.1.). Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac ( st. 2.). Vrijeme pripravnosti i visina naknade se uređuje ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom (st. 3.). Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom neovisno o tome obavlja ih li u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik ( st. 4). Prema čl. 61. st. 1. ZR/14 puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno. S obzirom na specifičnosti poslova policijskih službenika, treba navesti da je prema čl. 33. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) policijski službenik dužan i izvan radnog vremena odazvati se pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća (st.1.), te poslove je dužan obavljati po nalogu nadređenog rukovoditelja duže od punog radnog vremena (st. 2.), a u tim slučajevima mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru (st. 3.). Pravo na uvećanje osnovne plaće za rad noću, za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom je u prijepornom razdoblju bilo propisano i čl. 44. KU/13 te čl. 38.KU/17.

15. S obzirom na utvrđenje da je tužitelj kao policijski službenik kontinuirano višednevno boravio na brodu 24 sata dnevno, u skladu s radnim nalozima poslodavca, tijekom kojeg boravka nije imao mogućnost napuštanja broda, da je osim evidentiranih sati aktivnog radnog vremena obavljao poslove prije početka i nakon završetka aktivnog radnog vremena te da je koristio odmor osam sati dnevno, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da prekovremeni rad predstavlja vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu dulje od 40 sati tjedno redovnog rada, umanjeno za osam sati dnevnog odmora. Takvo stajalište je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka (primjerice Rev-708/2019 od 17. veljače 2021., Rev-3114/2018 od 8. ožujka 2022.).

16. Stoga primjenom narečenih odredbi KU/13 i KU/17 kojima je u prijepornom razdoblju bilo regulirano pravo službenika na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane i neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, te rad subotom i nedjeljom, kao i mjerodavnih odredbi Zakona o policiji i Zakona o radu, tužitelju pripada pravo na razliku plaće u iznosu koji je utvrđen vještačenjem, kako je to pravilno utvrđeno u pobijanoj presudi.

17. Na žalbene navode tuženika treba odgovoriti da je pasivno dežurstvo definirano člankom 57. KU/13 i čl. 51. KU/17, međutim, o tome bi se radilo da je tužitelj u svoje slobodno vrijeme bio u situaciji da ne može napuštati prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, pa se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra pasivnim dežurstvom. U nazočnom slučaju je tužitelj, izvan aktivnog redovnog radnog vremena, provodio vrijeme na brodu obavljajući razne poslove svog radnog mjesta, što se ne može smatrati slobodnim vremenom, a posljedično tome ni pasivnim dežurstvom.

18. Pravno shvaćanje koje je izraženo u pobijanoj presudi je sukladno pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH izrazio u više svojih odluka pa tuženik bez osnove u žalbi osporava i nadalje pravo tužitelja na isplatu uvećane plaće za utuženo razdoblje.

19. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu potvrditi primjenom čl.368. st. 1. ZPP-a.

20. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja istaći da je odluka o parničnom trošku donesena pravilnom primjenom čl.154.st.1. i čl.155. ZPP-a i mjerodavnih odredbi Tarife. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da tužitelju na pripada pravo na nagradu odvjetnika za sudjelovanje na konferencijama i sastancima te nagradu za sastav podneska od 3. listopada 2019., pri čemu je sud prvog stupnja u odnosu na to pitanje naveo uvjerljive, argumentirane razloge . Pravilno je obračunat i trošak koji se odnosi na nagradu za sastav podneska od 18. svibnja 2021, budući da se ne radi o podnesku koji predstavlja očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, već o podnesku kojim je specificiran tužbeni zahtjev pa kako je tužitelju priznat trošak koji se odnosi na nagradu za sastav tužbe od 26. srpnja 2017. u punom iznosu, prema Tbr. 7. točka 1. Tarife, podnesak kojim je specificiran zahtjev nakon nalaza i mišljenja vještaka predstavlja podnesak za kojeg odvjetniku pripada pravo na nagradu prema Tbr.8. točka 3. Tarife ( kategorija „ostalih podnesaka“), kako je to pravilno obračunao sud prvog stupnja.

21. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke, u odbijajućem dijelu, potvrditi primjenom čl.368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara