REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2130/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari 1. predlagatelja DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bradvica, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Bradvica, Marić, Wahl, Cesarec d.o.o., Zagreb, Miramarska 24 i 2. predlagatelja BAHOVEC d.o.o., Vrboska (Općina Jelsa), Vrboska 5, kojeg zastupa punomoćnik Damir Linta, odvjetnik u Zagrebu, Veslačka 15 b, protiv protustranke INTESA SANPAOLO HOLDING INTERNATIONAL S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburg, 28 Boulevard de Kockelscheuer, L-1821 Luksemburg, OIB: 26181849739, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/1, radi sudskog utvrđenja primjerenosti otpremnine manjinskim dioničarima, odlučujući o predlagateljevim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-111/2022 od 28. travnja 2025., 25. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se predlagateljeve žalbe, preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-111/2022 od 28. travnja 2025. u točkama I. i III. izreke i rješava:

1. Određuje se da primjerena otpremnina koju protustranka treba platiti predlagateljima iznosi 146,88 EUR po dionici.

2. Nalaže se protustranci da u roku od osam dana naknadi prvopredlagatelju troškove postupka u iznosu od 6.763,27 EUR.

II. Odbija se kao neosnovana prvopredlagateljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj R1-111/2022 od 28. travnja 2025. u točki II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio da je otpremnina isplaćena manjinskim dioničarima društva PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 u iznosu od 110,16 EUR po dionici primjerena (točka I. izreke); odbio je kao neosnovan zahtjev prvopredlagatelja DP za izuzeće Petre Blašković, vještakinje financijske struke iz društva Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb (točka II. izreke) te je predlagateljima naloženo naknaditi protustranci troškove postupka u iznosu od 8.950,25 EUR (točka III. izreke).

2. Predlagatelji kao prethodni manjinski dioničari društva Privredna banka Zagreb d.d. su podnijeli zahtjev za ispitivanje primjerenosti otpremnine, sukladno odredbama čl. 300.k u vezi s čl. 40. st. 2. i 3. i čl. 64. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD).

3. Prvostupanjski sud je zaključio da je iznos otpremnine od 110,16 EUR po dionici, koji je protustranka kao glavni dioničar isplatila predlagateljima u postupku istiskivanja njih kao manjinskih dioničara (tzv. squeez out) bio primjeren. Prvostupanjski sud je taj zaključak izveo iz rezultata knjigovodstveno-financijskog vještačenja kojeg je izradila Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb. Taj nalaz i mišljenje prvostupanjski sud je prihvatio, ocjenjujući ga stručnim, neovisnim, objektivnim i dovoljno obrazloženim. Prvostupanjski sud je ocijenio da je vještakinja argumentirano otklonila sve primjedbe predlagatelja te da ne postoji sumnja u pravilnost danog mišljenja.

4. Ujedno, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim zahtjev prvopredlagatelja za izuzeće imenovane vještakinje. Prvopredlagatelju je bila poznata osoba vještaka i on prijedlog za izuzeće nije podnio prije izvođenja dokaza vještačenjem. Također, prvostupanjski sud je ocijenio da okolnost da vještakinja ima jedan od poslovnih računa otvoren u Privrednoj banci Zagreb d.d., ne predstavlja razlog za izuzeće propisan u odredbi čl. 71. Zakona o parničnom postupku.

5. Prvopredlagatelj je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ga drugostupanjski sud ukine.

6. Prvopredlagatelj je u žalbi ponovio razloge koje je iznosio tijekom trajanja izvanparničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. On drži da je pobijano rješenje utemeljeno na nekritičkom prihvaćanju vještačkog nalaza i mišljenja, iako njime nisu otklonjene odlučne prigovorne tvrdnje prvopredlagatelja.

7. Prvopredlagatelj smatra da su u obrazloženju pobijanog rješenja izostali jasni i provjerljivi razlozi o tome zbog čega se za izračun primjerene otpremnine (ne)primjenjuje tzv. „diskont za nelikvidnost dionica“. On smatra da je primjena takvog diskonta od strane vještakinje bila pravno promašena i životno nelogična. Naime, po svojoj ekonomskoj definiciji diskont za nelikvidnost dionica reflektira dodatni rizik povezan s vlasništvom dionica koje nisu lako prenosive ili utržive na otvorenom tržištu. Prvopredlagatelj drži da je primjena diskonta primjenjiva samo kod tržišnih transakcija nastalih slobodnom voljom. Međutim, nije primjenjiva na institut istiskivanja manjinskih dioničara. Dionice manjinskih dioničara se prema stajalištu prvopredlagatelja ne mogu smatrati nelikvidnima, jer je upravo suprotno – kogentnim zakonskim odredbama – čl. 300.g ZTD-a, uspostavljena odgovornost glavnog dioničara, uz solidarno jamstvo banke kao najlikvidnije financijske institucije na isplatu primjene otpremnine dioničarima. Likvidnost dionice se procjenjuje upravo u trenutku donošenja odluke glavne skupštine o istiskivanju, a u tom trenutku se dionice moraju prenijeti na glavnog dioničara, pa je njihova likvidnost apsolutna. Također, prvopredlagatelj naglašava da je glavni dioničar taj koji je donio odluku o povlačenju dionica PBZ d.d. s uređenog tržišta - Zagrebačke burze u svibnju 2021., na koju odluku manjinski dioničari nisu imali utjecaja. Zato se njih ne smije penalizirati primjenom diskonta za nelikvidnost.

8. Prvopredlagatelj drži da vještakinja nije u potpunosti odgovorila na dobiveni sudski zadatak zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Zadatak vještakinje u ovom postupku je bio provjeriti ispravnost načina na koji su društvo PricewaterhouseCoopers d.o.o. (skraćeno PwC), kao vanjski stručnjak kojeg je angažirao glavni dioničar (protustranka), prilikom podnošenja pisanog izvješća glavnoj skupštini društva u kojoj je bio dužan izložiti primjerenost iznosa otpremnine, te društvo Galić Tax Consulting d.o.o. kao revizora kojeg je imenovao sud radi ispitivanja primjerenosti ponuđene otpremnine u izvanparničnom postupku koji se vodio na zahtjev glavnog dioničara, došli do svog izračuna.

9. Izračun PwC-a i BP bazirao se pretežno na metodi procjene vrijednosti društva pomoću diskontiranih novčanih tokova (DCF metoda). Da bi vještakinja Petra Blašković u ovom postupku mogla provjeriti ispravnost njihova izračuna, ona je prema prvopredlagateljevom mišljenju trebala primijeniti istovjetnu metodu.

10. Prvopredlagatelj drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ne priznavši manjinskom dioničaru pravo na tzv. „premiju za uvećanje vrijednosti“ prilikom izračuna primjerenosti otpremnine. Sukladno uspostavljenoj sudskoj praksi u postupcima ispitivanja primjerenosti otpremnine, okolnost da se manjinske dioničare protivno njihovoj volji lišava dionica od kojih bi oni u budućnosti imali koristi, ima za posljedicu da se prilikom izračuna primjerene otpremnine premija za uvećanje vrijednosti uračunava kao dodatak na cijenu dionice. Zato manjinske dioničare, prema stajalištu prvopredlagatelja, treba obeštetiti i za izgubljene buduće koristi. Zbog toga zakonodavac umjesto izričaja cijena dionice koristi izraz primjerena otpremnina, jer se transakcija odvija mimo volje sudionika. Zato je postupak istiskivanja po svojoj prirodi najsličniji postupku izvlaštenja. Prvopredlagatelj se pozvao na odluku ovog suda poslovni broj Pž-3276/2017 od 19. srpnja 2017. (istiskivanje manjinskih dioničara u društvu Siemens d.d., Zagreb).

11. Konačno, prvopredlagatelj smatra da se neobjektivnost izrađenog nalaza i mišljenja očituje u okolnosti da je vještakinja Petra Blašković primjenom različite metode procjene vrijednosti društva PBZ d.d. (upotrijebljena je tržišna metoda usporedivih poduzeća tzv. peer grupa) došla do gotovo identičnog iznosa primjerene otpremnine do kojeg su došli i vještaci PwC i BP primjenjujući posve različitu metodu, što prvopredlagatelj drži nemogućim.

12. Prvopredlagatelj smatra da je prilikom procjene vrijednosti društva PBZ d.d. trebalo uzeti u obzir ostvarene rezultate konsolidirane grupe iz prošlih razdoblja, a ne projekcije uprave koje su podložene promjenama uslijed nepredviđenih događaja. S obzirom na protek vremena, prvopredlagatelj smatra da je trebalo uzeti u obzir stvarno ostvarene rezultate koji značajno odstupaju (na više), od konzervativnih procjena uprave PBZ d.d.

13. Prvopredlagatelj smatra da je neovisno o uspjehu u glavnoj stvari, pogrešna odluka o troškovima postupka, jer je pravilno trebalo uzeti da je riječ o neprocjenjivom izvanparničnom postupku.

14. Drugopredlagatelj je također podnio žalbu protiv pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Drugopredlagatelj smatra da je u obrazloženju rješenja izostalo stajalište o tome što se smatra primjerenom otpremninom te odgovara li iznos koji je isplaćen manjinskim dioničarima tom standardu. Drugopredlagatelj ističe da relevantni Zakon o trgovačkim društvima ne izjednačava primjerenu otpremninu s tržišnom cijenom ili fer vrijednosti dionice. Smatra da glavni dioničar preuzimanjem manjinskog paketa dobiva 100% udjela u temeljnom kapitalu društva PBZ d.d., što za njega predstavlja znatnu korist koju mora nadoknaditi manjinskim dioničarima.

16. Drugopredlagatelj drži da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da manjinski dioničari imaju od dionica isključivo imovinska prava zbog čega je posljedično pogrešno primjerenu otpremninu ocjenjivao kao obeštećenje za njihovo imovinsko pravo. Upozorava na to da međunarodni standardi procjene vrijednosti, koje je primijenila vještakinja Petra Blašković, ne sadržavaju pojam primjerene otpremnine pa se taj pojam ne može izjednačiti s fer vrijednošću dionice. On osporava pravilnost primjene diskonta za nelikvidnost dionica, s obzirom na to da su dionice teže utržive uslijed odluke glavnog dioničara. Također, drži da je paket dionica na koji otpada 100% temeljnog kapitala koji je stekao glavni dioničar, postao bolje utrživ pa je on time dobio veću vrijednost od one koju je morao isplatiti manjinskim dioničarima. Zaključno, drugopredlagatelj smatra da je vještakinja imala pogrešan stručni pristup i da je koristila pogrešne metode procjene što je prvostupanjski sud nekritički prihvatio.

17. Žalba predlagatelja je osnovana.

18. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23; dalje: ZPP), u vezi s paragrafom 21. pravnih pravila Zakona o vanparničnom postupku („Službene novine” Kraljevine Jugoslavije broj 175/34) koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje sukladno odredbi čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine” broj 73/91), u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

19. Predmet ovog postupka je sudsko ispitivanje primjerenosti visine otpremnine (čl. 300.k st. 1. ZTD-a). Zahtjev je podnesen u zakonskom roku (čl. 300.k st. 2. ZTD-a).

20. Odredbom čl. 300.h st. 2. ZTD-a propisano je da je glavni dioničar dužan glavnoj skupštini društva podnijeti pisano izvješće i u njemu (osim iznošenja pretpostavki za prijenos dionica) obrazložiti primjerenost otpremnine koju mora isplatiti u novcu, kako bi se to razmotrilo na glavnoj skupštini, a dioničarima omogućilo da se na vrijeme s tim izvješćem upoznaju.

21. Glavni dioničar određuje iznos otpremnine u novcu koji treba isplatiti manjinskim dioničarima i pritom mora uzeti u obzir prilike društva u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine. On mora predati upravi društva izjavu banke kojom ona solidarno jamči da će glavni dioničar manjinskim dioničarima isplatiti otpremninu uvećanu za pripadajuće kamate bez odgađanja po upisu odluke glavne skupštine o prijenosu dionica u sudski registar (čl. 300.g ZTD-a).

22. Dakle, obveznik isplate otpremnine manjinskim dioničarima je glavni dioničar, a njegova obveza isplate otpremnine dospijeva nakon što se odluka glavne skupštine o prijenosu dionica manjinskih dioničara upiše u sudski registar.

23. Manjinski dioničari koji nisu zadovoljni iznosom otpremnine zbog toga ne mogu pobijati tužbom odluku glavne skupštine o prijenosu dionica (tu odluku mogu pobijati iz drugih razloga). Međutim, oni mogu zahtijevati da sud svojom odlukom ispita primjerenost otpremnine i to u izvanparničnom postupku, sukladno odredbi čl. 300.k ZTD-a. Zakon o trgovačkim društvima na taj način štiti manjinske dioničare u postupku prijenosa dionica, a u pogledu primjerenosti otpremnine koju glavni dioničar mora isplatiti u novcu, od moguće zlouporabe od strane glavnog dioničara.

24. U ovom slučaju, predlagatelji (manjinski dioničari društva Privredna banka Zagreb d.d.) nisu bili zadovoljni iznosom otpremnine. Zato su od prvostupanjskog suda i tražili ispitivanje njene primjerenosti.

25. Nakon ispitivanja primjerenosti otpremnine uz pomoć Petre Blašković, vještakinje knjigovodstveno-financijske struke zaposlene u Centru za financijska ispitivanja d.o.o., (pisani nalaz i mišljenje list 709. -741 spisa) prvostupanjski sud je utvrdio da je iznos otpremnine od 110,16 EUR po dionici primjeren. Sud je tijekom postupka ovlašten kritički cijeniti sadržaj svih dokaza, pa tako i nalaze i mišljenje sudskih vještaka, neovisno što ne raspolaže posebnim znanjima (čl. 250. ZPP-a).

26. Predlagatelji su na nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković imali primjedbe koje ponavljaju i u svojim žalbama protiv pobijane odluke. Međutim, na sve te primjedbe/prigovore, vještakinja se detaljno izjasnila u pisanom nalazu i mišljenju te usmeno na održanom ročištu od 16. prosinca 2024., te ih je prema mišljenju ovoga suda uspješno otklonila.

27. U pisanom nalazu i mišljenju vještakinja je vrlo detaljno, opširno i stručno obrazložila na koji način je procijenila iznos fer vrijednosti po dionici. Jednako tako, obrazložila je i metode kojima se koristila te je pojasnila okolnosti koje je uzela u obzir prilikom procjene.

28. U odnosu na izbor metode procjene vrijednosti poduzeća, vještakinja Petra Blašković je objasnila da je DCF metoda (metoda diskontiranja novčanih tokova) najprikladnija metoda za procjenu vrijednosti poduzeća kada se dionicama ne trguje na burzi. Tu metodu su nesporno u pretežnoj mjeri primijenili i prethodno angažirani revizori – društva PwC d.o.o., koje je angažirao glavni dioničar i Galić Tax Consulting d.o.o. koje je angažirao sud radi ispitivanja primjerenosti otpremnine. Iako vještakinja Petra Blašković nije primijenila istovjetnu metodu (kako će dalje biti pojašnjeno u nastavku obrazloženja), ona se kritički osvrnula na pravilnost izračuna od strane prethodno navedenih revizora poslovanja društva. Time je ispunila zadaću koju joj je prvostupanjski sud dodijelio.

29. DCF metoda procjene vrijednosti poduzeća uvažava pretpostavku budućeg dugoročnog poslovanja društva, jer se temelji na budućim očekivanim novčanim tijekovima društva (stopa rasta, stabilnost rezultata i slično). Takvu buduću imovinu društva potrebno je diskontirati (umanjiti) na vrijednost u trenutku obavljanja procjene, odnosno umanjiti za trošak kapitala. Odredba čl. 300.k ZTD-a nalaže da se prilike društva promatraju u trenutku donošenja odluke glavne skupštine o istiskivanju, što se dogodilo 25. veljače 2022. Za izračun stope diskontiranja kao relevantni parametri uzeti su nerizična kamatna stopa, beta koeficijent i premija rizika na vlasničku glavnicu.

30. Vještakinja Blašković se osvrnula na predlagateljeve primjedbe o korištenju pogrešnih parametara za ocjenu diskontne stope i njihove primjedbe je ocijenila neosnovanima. Naprotiv, pojasnila je da se nerizična kamatna stopa računa zavisno o gospodarstvu unutar kojeg se generiraju novčani tokovi, a PBZ Grupa pretežno posluje na području Republike Hrvatske. Zato za vrijednosti nerizične stope nisu mogli biti uzeti desetogodišnji prinos na trezorske zapise SAD-a. Također, u vrijeme donošenja odluke glavne skupštine društva PBZ d.d. od 22. veljače 2022., desetogodišnji prinos na obveznicu izdavatelja Ministarstvo financija Republike Hrvatske je iznosio 2,472%. Taj prinos je koristio revizor Galić Tax Consulting d.o.o. u svojoj procjeni, dok je PwC koristio nerizičnu stopu od 0,3% što je išlo u korist manjinskim dioničarima. Također, niti predlagateljeve primjedbe na korišteni beta koeficijent nisu bile opravdane, jer je medijalni beta koeficijent za europske banke iznosio 1,05 što je više od koeficijenata koji su korišteni od strane revizora PwC d.d. i Galić Tax Consulting d.d. Primjena nižeg beta koeficijenta ide u prilog manjinskim dioničarima, jer snižava trošak kapitala i u konačnici dovodi do veće procjene vrijednosti. Zato je vještakinja ocijenila da je izračun troška kapitala od strane revizora strukovno i metodološki korektno izveden.

31. Također, vještakinja Blašković je iznijela razloge zbog kojih je smatrala da je u ovom predmetu provjeru primjerenosti otpremnine korisno obaviti drugačijom metodom, odnosno izradom alternativnog vještačenja. Kao manjkavosti DCF metode vještakinja je navela da ona ovisi o subjektivnim procjenama rezultata poslovanja od strane uprave društva. Kako je uprava nerijetko pod kontrolom glavnog dioničara to može imati za posljedicu motivaciju da projicira manje optimistične scenarije. Također, procjene rezultata su neizvjesnije u izvanrednim prilikama poput epidemije COVID-a i uvođenja eura kao službene valute.

32. S obzirom na protek vremena od održavanja izvanredne glavne skupštine na kojoj je donesena odluka o istiskivanju manjinskih dioničara i novostvorenu mogućnost korištenja stvarnih podataka s tržišta za usporediva društva pomoću kojih je moguće anticipirati stanja na burzi, vještakinja je usporedivosti radi, dala prednost primjeni metodi tržišnog pristupa (metoda usporednih poduzeća/peer grupa). Ta metoda uvažava stvarne transakcije koje su se odvijale u istom sektoru u kojem posluje PBZ d.d. kao društvo koje se procjenjuje. Kao usporediva poduzeća vještakinja je uzela u obzir kreditne institucije (banke) s uređenih tržišta Slovenije, Mađarske, Češke, Slovačke, Poljske, Rumunjske i Austrije kao i Zagrebačku banku d.d. kao najsličniju financijsku instituciju s domaćeg tržišta. Pri tome se vještakinja koncentrirala na pokazatelje koji su uobičajeni pri vrednovanju financijskih subjekata. A to su pokazatelji P/B (odnos cijene i knjigovodstvene vrijednosti dionice) P/S (odnos cijene i prihoda po dionici) i odnos P/E (odnos cijene i zarade po dionici). Temeljem medijalnih vrijednosti dan je izračun vrijednosti dionice PBZ d.d.

33. Ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski sud, prihvaća i dio nalaza i mišljenja vještakinje prema kojem je sukladno pravilima struke (međunarodni standardi procjene poduzeća) kod određivanja fer vrijednosti dionice potrebno primijeniti diskont za nelikvidnost, odnosno uzeti u obzir okolnost da dionice ne kotiraju na uređenom tržištu kapitala. Pri tome nije odlučno što je odluku o povlačenju dionica PBZ d.d. s uređenog tržišta u svibnju 2021. glasovanjem donio glavni dioničar, jer prava dioničara (i upravljačko i imovinsko pravo) ovise o nominalnom iznosu, odnosno broju dionica koje drži (jer prema različitom iznosu odnosno broju dionica član društva različito doprinosi djelatnosti društva). Zbog toga su upravljačka prava manjinskih dioničara bitno sužena.

34. Kraj nesporne činjenice da su dionice PBZ d.d. povučene sa Zagrebačke burze, ovaj sud smatra životno uvjerljivim da se time vrijednost cjelokupnog poduzeća smanjuje. Naime, uvrštavanje i kotiranje dionica na uređenom tržištu podliježe strogoj zakonskoj regulativi predviđenoj Zakonom o tržištu kapitala kao i nadzoru Hrvatske agencije za nadzor financijskih tržišta. To dovodi do veće transparentnosti i pouzdanosti poslovanja društva, povećava broj potencijalnih ulagača i samim time povećava vrijednost takvih društava kapitala.

35. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ne postoji sumnja u pravilnost izrađenog vještačkog nalaza i mišljenja, mišljenje je ovog suda da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije pravilno odredio iznos primjerene otpremnine.

36. Naime, osnovane su predlagateljeve žalbene tvrdnje da se ekonomski izričaj fer vrijednosti dionice po svome sadržaju ne može poistovjetiti s pravnim standardom primjerene otpremnine, kako je propisan u odredbi čl. 300.f st. 1. ZTD-a. Iz rezultata provedenog vještačenja izvodi se zaključak da fer vrijednost dionice predstavlja razmjerni dio vrijednosti samog poduzeća koji otpada na dionicu, sve u vrijeme održavanja glavne skupštine na kojoj se donosi odluka o istiskivanju manjinskih dioničara, a koji razmjer se određuje prema nominalnoj vrijednosti same dionice prema ukupnom iznosu temeljnog kapitala, odnosno brojem dionice prema ukupnom broju izdanih dionica. Drugim riječima, ona odražava tržišnu vrijednost dionice.

37. Nasuprot tome, riječ otpremnina već po svom jezičnom značenju podrazumijeva da se povrh naknade za dobivenu vrijednost treba dati još i dodatna nagrada. Ovaj sud pri tome prihvaća predlagateljevo stajalište da je korist glavnog dioničara prilikom stjecanja 100% udjela u temeljnom kapitalu društva PBZ d.d. veća od iznosa tržišne vrijednosti dionica koje drže manjinski dioničari.

38. U tom kontekstu, vještakinja je na održanom ročištu od 16. prosinca 2024. pojasnila da pravila ekonomske struke (međunarodni standardi procjene vrijednosti društava) prepoznaju tzv. dodatak za kontrolni paket, kao novčanu protuvrijednost za upravljačka prava koja dolaze s većinskim udjelom. Drugim riječima, kupac koji želi steći većinski paket dionica plaća cijenu iznad tržišne vrijednosti dionica, zato jer time stječe dodatna prava. Iako ovdje glavni dioničar već ima većinski paket dionica, i za njega stjecanje 100% udjela u temeljnom kapitalu društva Privredna banka Zagreb d.d. također predstavlja dodatnu vrijednost koji nije moguće egzaktno novčano kvantificirati (primjerice, uprava više ne mora obavještavati manjinske dioničare o stvarima društva i dopuštati im uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva, upućivati im poziv za sudjelovanje na glavnim skupštinama, oni ne mogu pokretati parnice radi pobijanja/ poništenja odluka glavne skupštine i dr.).

39. Također, ovaj sud je imao na umu i to da u postupcima preuzimanja dioničkog društva, koji se provode po pravilima propisanima u Zakonu o preuzimanju dioničkih društva („Narodne novine“ broj: 109/07, 36/09, 108/12, 90/13, 99/13 i 148/13) dioničar koji prijeđe kontrolni/dodatni/konačni prag mora objaviti ponudu za preuzimanje dionica po cijeni koja je u pravilu viša od prosječne tržišne cijene – odnosno najvišu cijenu po kojoj je sam stekao dionice ciljnog društva u razdoblju od posljednje godine dana, prije nastanka obveze objave ponude. Tek u slučaju da je dionice stjecao po nižoj cijeni, vrijedi prosječna tržišna cijena u posljednja tri mjeseca, pod dodatnim uvjetima.

40. Takvi postupci preuzimanja bi po prirodi stvari trebali prethoditi postupku istiskivanja manjinskih dioničara reguliranog odredbama Zakona o trgovačkim društvima, do kojeg dolaze u trenutku kada glavni dioničar već ima barem 95% udjela u temeljnom kapitalu društva. Dakle, ako je prethodno trebao ponuditi više od prosječne tržišne cijene, tumačenjem po sličnosti i za stjecanje preostalog paketa na koji otpada najviše 5% temeljnog kapitala društva trebao bi platiti više od prosječne tržišne cijene po dionici.

41. Zbog svih prethodno izloženih razloga, uzimajući u obzir i praksu ovoga suda zauzetu u drugim istovjetnim postupcima koji su se vodili radi utvrđivanja primjerene otpremnine, a u kojim se primjenjivala tzv. premija na cijenu (suštinski riječ je o jedno te istoj vrsti dodatka, neovisno o nazivu), a koja se određuje u rasponu od 25-43% (npr. odluka ovoga suda poslovni broj Pž-3276/2017 od 19. srpnja 2017.) te uzimajući u obzir da je utvrđeno da predlagateljima pripada pravo na novčanu svotu, ali se visina svote ne može egzaktno utvrditi, ovaj sud je primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a ocijenio da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo utvrđenu fer vrijednost po dionici od 110,16 EUR uvećati za 30% kako bi se dobio iznos primjerene otpremnine za manjinske dioničare. Zato je ovaj sud, suprotno od prvostupanjskog suda, odredio iznos primjerene otpremnine u iznosu od 146,88 EUR po dionici. Odatle i odluka iz točke I.1. izreke (čl. 380. t. 3. u vezi s čl. 373. t. 3. ZPP-a).

42. S obzirom na to da su predlagatelji osiguranja ostvarili uspjeh u ovom postupku, trebalo im je odrediti pravo na naknadu troškova postupka (čl. 300.k st. 3. ZTD-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a). Kao vrijednost predmeta spor uzeta je razlika između iznosa primjerene otpremnine koju je utvrdio ovaj sud i one koju je protustranka isplatila manjinskim dioničarima u postupku istiskivanja, sve pomnoženo s brojem dionica koje drže predlagatelji. Zato za prvopredlagatelja vrijednost predmeta spora iznosi 55.814,4 EUR (1.520 dionica x 36,72 EUR razlike).

43. Ovaj sud je kao opravdane ocijenio prvopredlagateljeve troškove zastupanja po odvjetniku i to za sastav zahtjeva od 25. svibnja 2022. iznos od 100,00 EUR, primjenom Tbr. 16. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u vezi s Tbr. 7. t. 1, u granicama predlagateljeva zahtjeva (čl. 2. ZPP-a). Zatim za sastav podnesaka od 2. ožujka 2022., 4. travnja 2022., 13. lipnja 2022. i 2. srpnja 2022., svaki po 50,00 EUR primjenom Tbr. 16. t. 4. Tarife. Za zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2025. iznos od 100,00 EUR primjenom Tbr. 17. u vezi s Tbr. 9. t. 1., u granicama predlagateljeva zahtjeva (čl. 2. ZPP-a). Prvopredlagatelju je ukupno priznat iznos troškova od 400,00 EUR što uvećano za pripadajući iznos PDV-a od 25% iznos od 100,00 EUR iznosi 500,00 EUR. Tome treba pribrojiti iznos plaćenih troškova za izradu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke u iznosu od 6.250,00 EUR. Kao i za trošak sudske pristoje za zahtjev u iznosu od 13,27 EUR sukladno Tbr. 4. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23). Prvopredlagatelju je priznat ukupan iznos troškova od 6.763,27 EUR. Zato je odlučeno kao u točki I.2. izreke (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

44. Drugopredlagatelj nije postavio zahtjev za nadoknadu troškova niti u zasebnom troškovniku niti u pojedinim podnescima pa o njemu ovaj sud nije niti odlučivao.

45. Ovaj sud dijeli mišljenje prvostupanjskog suda da okolnost da vještakinja (preciznije društvo u kojem je ona član) ima otvoren poslovni račun u banci PBZ d.d. ne dovodi u sumnju njenu nepristranost, u smislu odredbe čl. 71. t. 7. ZPP-a. Svako društvo koje posluje u Republici Hrvatskoj, sukladno pozitivnim propisima mora imati otvoren poslovni račun u banci. U Republici Hrvatskoj pet banaka drži 75% tržišta (što je, između ostalog, utvrđeno nalazom i mišljenjem vještakinje). Samim time postoje veliki izgledi da vještakinja (odnosno društvo u kojem je ona član) odabere Privrednu banku Zagreb d.d. Osim toga, takva okolnost ne utječe na vještakinjin položaj neovisnosti, jer je ona u poziciji izdavanja naloga banci pod istim uvjetima kao i bilo koji drugi klijent banke, a ne obrnuto. Prvopredlagatelj u svojoj žalbi nije iznio bilo kakve razloge zbog čega drži da odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev za izuzeće nije pravilna i zakonita. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 25. lipnja 2025.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac