Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1155/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, pravnoj stvari tužiteljice ZNH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1363/2022 od 2. travnja 2025., 25. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1363/2022. od 2. travnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje nadležno postupanje.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I Ovaj sud se oglašava apsolutno nenadležnim za suđenje.
II Tužba se odbacuje."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine rješenje suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U žalbi tužiteljica u bitnom navodi da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. listopada 2021. radi naknade štete odnosno razlike između tržišne i zaštićene najamnine za mjesec listopad 2018., da se pobijano rješenje temelji na odredbama Zakona koji u vrijeme podnošenja tužbe nije bio na snazi, stoga da se isti ne može primijeniti u ovome postupku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 339,77 eura ( str.102-104 spisa) po osnovi naknade štete zbog nerazmjernog i nepravičnog ograničenja vlasničkih prava tužiteljice na stanu u [adresa], II kat i potkrovlje, koji se sastoji od kuhinje, nužnika, i dvije sobe, ukupne površine 52,10 m2, a koji iznos čini razliku između zaštićene najamnine i primjerene najamnine za istu nekretninu za mjesec travanj 2019.
6. Nije sporno da se tužiteljica prije pokretanja predmetne parnice obratila 5. veljače 2021. tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, koji je tuženica otklonila dopisom od 5. svibnja 2021.
7. Iz stanja spisa koji je ovome sudu dostavljen na nadležno postupanje proizlazi utvrđenim:
- da je tužiteljica 4. travnja 2022., ( a ne kako to pogrešno tužiteljica navodi u žalbi 4.listopada 2021.), kao vlasnica stana u [adresa], II kat i potkrovlje, koji se sastoji od kuhinje, nužnika, i dvije sobe, ukupne površine 52,10 m2, a koji stan je koristio zaštićeni najmoprimac ZN, podnijela prvostupanjskom sudu tužbu radi naknade štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine za mjesec travanj 2019. (a ne kako to pogrešno u žalbi navodi tužiteljica za mjesec listopad 2018.), u iznosu od 2.560,00 Kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom,
- da je zaštićeni najmoprimac ZN iselio iz predmetnog stana 30. kolovoza 2019. (str.125 spisa)
- da je tužiteljica prodala predmetni stan 4. ožujka 2020. (str.146 spisa).
8. Polazeći od prednje navedenoga sud prvog stupnja zaključuje da sud nije nadležan za odlučivanje smatrajući da o zahtjevu tužiteljice kao vlasnika predmetnog stana za isplatu naknade štete u visini razlike između tržišne i zaštićene najamnine odlučuje Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH, u upravnom postupku, a sukladno odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine br. 36/2024.), te pozivom na odredbu čl. 15. st. 1. i. 2. i čl. 16. st. 1. i. 2. ZPP-a zaključuje da o zahtjevu u sporu nije nadležan sud, te odbacuje tužbu.
9. Osnovano žaliteljica, po shvaćanju ovog suda, ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.3.ZPP-a .
10. Člankom 15. st. 1. ZPP-a određeno je da sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li nadležan i u kojem je sastavu nadležan. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da to ocjenjivanje nadležnosti obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate. Odredbom čl.16. ZPP-a sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti,pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužba u prednje navedenoj pravnoj stvari podnesena 4.travnja 2022., a Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine br. 36/2024.), na primjenu kojega se prvostupanjski sud poziva u pobijanoj odluci, stupio je na snagu 2.travnja 2024., dakle nakon podnošenja tužbe,a istim je propisano da 1. siječnja 2025. prestaje važiti glava XIII. ZNS-a, te prestaje status zaštićenog najmoprimca osobama koje su to pravo stekle na temelju ZNS-a. Dakle ,prijelaznim i završnim odredbama spomenutog Zakona nije propisana njegova retroaktivna primjena na postupke koji su započeti prije njegova stupanja na snagu.
11.1.Svrha i cilj donošenja spomenutog Zakona je, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, nastojanje da se isprave posljedice nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanog reformom stambenog zakonodavstva iz 1996. na štetu vlasnika stanova, a istodobno, provedbom Zakona i Programa mjera omogućit će zaštićenim najmoprimcima ostvarenje prava na dom.
12. Stoga, polazeći od odredbe čl. 2 st. 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva:12027/10. i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018. koji je stupio na snagu 2.travnja 2024.,a kojom je propisano da se isti primjenjuje na stanove u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima na dan njegova stupanja na snagu (2. travnja 2024.) stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava, pogrešan je pravni stav i zaključak prvostupanjskog suda kojim ocjenu o sudskoj nenadležnosti zasniva na činjenici da je Zakonom o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018. i dr., odredbom čl. 54. st. 1. propisano da o zahtjevima vlasnika za isplatu naknade odlučuje Ministarstvo u upravnom postupku, zanemarujući pri tome činjenicu da prijelaznim i završnim odredbama istog nije propisana retroaktivna primjena spomenutog Zakona na postupke koji su pokrenuti prije njegova stupanja na snagu, zanemarujući predmet spora , stranke postupka, kao i činjenicu da je zaštićeni najmoprimac 30. kolovoza 2019. iselio iz predmetne nekretnine što potvrđuje Zapisnik o primopredaji nekretnine (str. 125 spisa), činjenicu da je tužiteljica predmetnu nekretninu prodala (4.ožujka 2020. str. 146 spisa) ,te činjenicu da je u ovom postupku tužena Republika Hrvatska.
13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će se rukovoditi pravnim shvaćanjem ovoga suda, razmotriti da za ocjenu sudske nadležnosti nije od značaja Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva:12027/10. i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018. jer je tuženik radi isplate razlike između tržišne i zaštićene najamnine Republika Hrvatska a ne zaštićeni najmoprimci. Nakon što prvostupanjski sud raspravi sva sporna pitanja, o osnovanosti zahtjeva tužitelja odlučit će meritornom odlukom.
14. Stoga je slijedom navedenoga temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Osijek, 25. lipnja 2025.
Sutkinja
Jasna Bratek
