Poslovni broj: Usž-2580/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda u Osijeku, OIB: 18683136487, Osijek, Županijska ulica 4, radi povrata instrumenata osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I-712/2022-11 od 23. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 5 Us I-712/2022-11 od 23. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da se naloži tuženiku Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu u Osijeku iz Osijeka, Županijska ulica 4 da vrati prvotužitelju jamcu platcu ĐO bjanko zadužnicu na iznos od 500,000,00 kn (petstotisuća kuna), koja je ovjerena od javnog bilježnika dana 24. kolovoza 2021. te da se naloži istom tuženiku da davatelju osiguranja TO izda brisovno očitovanje, odnosno izvrši brisanje založnog prava upisanog 22. rujna 2021. rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Zemljišno- knjižnog odjela, poslovni broj: Z 16517/2021, temeljem Ugovora o založnom pravu OV- 3657/2021 od 21. rujna 2021. na nekretninama u vlasništvu TO, koje založno pravo je upisano u korist Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek u iznosu od 433.102,46 kn.
2. Protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu u kojoj ističu da nisu povukli tužbeni zahtjev na utvrđenje prestanka upravnog ugovora, te kako isto ne proizlazi iz sudskog spisa, stoga smatraju da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o točci 1. tužbenog zahtjeva. Isto tako, nejasno je temeljem čega prvostupanjski sud smatra kako sredstva osiguranja mogu egzistirati za ugovor koji je prestao, odnosno za ugovor koji više ne proizvodi pravne učinke. Ističu da je ugovor prestao smrću dužnika te kako ne postoji pravna osnova za potraživanje vjerovnika, ovdje tuženika, prema tužiteljima. Stoga, ukoliko porezni dug egzistira, tuženik je dužan postupiti po zakonskim odredbama Općeg poreznog zakona kojima se regulira dospjeli dug po smrti poreznog obveznika, a što ni u kojem slučaju nije aktiviranje sredstava osiguranja ugovora koji je prestao. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu tužitelja i pritom preinači presudu na način da u cijelosti usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je smrću poreznog dužnika prestao upravni ugovor, čime je prestao ugovoreni način i rok izmirenja. Ističe da dug nije prestao te da je u cijelosti dospio i isti se ima namiriti iz danih sredstava osiguranja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji dana 24. siječnja 2022. sukladno odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) podnijeli prigovor tuženiku smatrajući da im se njegovim postupanjem odnosno odbijanjem vraćanja instrumenata osiguranja po upravnom ugovoru o namirenju poreznog duga klasa: 415-02/21-10/317, urbroj: 513-07-14- 0703/013-21-6 od 6. listopada 2021. vrijeđaju prava i pravni interesi.
6. Naime, odredbom članka 156. ZUP-a propisano je da osoba koja smatra da joj drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje povrijeđeno pravo obveza ili pravni interes može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. Tuženik nije postupio po članku 122. stavku 3. ZUP-a prema kojem čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljenog prigovora. Odredbom članka 122. stavak 4. ZUP-a propisano je da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Kako u konkretnom slučaju nema drugostupanjskog tijela tužitelji su pravnu zaštitu i prema ocjeni ovoga Suda opravdano zatražio pokretanjem upravnog spora. Dakle, kako čelnik tijela nije odlučio rješenjem o prigovoru niti je to učinio u ponovljenom podnesku tužitelja od 31. ožujka 2022., a predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o upravnim sporovima je i ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu, pravilno je pokrenut upravni spor.
7. Prvostupanjski sud je u postupku održao raspravu dana 25. travnja 2023. na kojoj raspravi su na zapisnik tužitelji izjavili da ostaju kod navoda iz tužbe te postavljaju svoj tužbeni zahtjev na način da traže od suda da naloži Poreznoj upravi vraćanje sredstava osiguranja po upravnom ugovoru o namirenju poreznog duga sklopljenog 6. listopada 2021. Navedeni zapisnik su potpisali i prvo i drugo tužitelj ĐO i TO, a za tuženika NO službena osoba tuženika.
8. Stoga nije osnovan prigovor iz žalbe da tužitelji nisu odustali od dijela tužbenog zahtjeva kojim traže utvrđenje prestanka upravnog ugovora.
9. Što se tiče ostalih prigovora valja istaći da među strankama nije sporno kako je porezni obveznik HO **.**.2021. sa Ministarstvom financija, Poreznom upravom, Područnim uredom u Osijeku, zaključio upravni ugovor o namirenju poreznog duga, a čiji potpisnici su i oba tužitelja u svojstvu jamca platca i davatelja osiguranja. Isto tako nije sporno da je porezni obveznik preminuo **.**.2022.. Sporno je među strankama je li postoji obveza tuženika da u slučaju smrti poreznog obveznika postupi po zahtjevu za povratom sredstva osiguranja iz članka 6. predmetnog upravnog ugovora.
10. Prema ocjeni i ovoga Suda pravilno prvostupanjski sud navodi da je isključivi smisao i svrha upravnog ugovora po Općem poreznom zakonu („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – dalje: OPZ) namirenje dospjelog poreznog duga na način da se taj nesporni porezni dug plati (najčešće) u ratama kroz najviše dvije godine. Za takvu mogućnost OPZ propisuje i obvezna sredstva osiguranja koja Poreznoj upravi jamče da će predmetni dug u konačnici biti plaćen. Točno je kako to tvrde tužitelji da je u članku 11. navedenog upravnog ugovora određeno da stranke suglasno utvrđuju da ovaj ugovor prestaje podmirivanjem duga u cijelosti prije isteka roka, istekom roka na koji je sklopljen, smrću dužnika, pravomoćnim rješenjem trgovačkog suda o otvaranju stečajnog postupka te pravomoćnim rješenjem o otvaranju predstečajnog postupka. Stoga je nesporno da smrću dužnika prestaju vrijediti ugovoreni načini i rokovi namirenja poreznog duga, dok predmetni porezni dug i dalje egzistira, odnosno ne prestaje. Jednako tako osobe koje su u postupku sklapanja upravnog ugovora jamčili svojom imovinom odnosno ugovorom o dobrovoljnom založnom pravu i bjanko zadužnicom obvezale su se navedenim sredstvima osiguranja podmiriti predmetni porezni dug ukoliko ga porezni obveznik ne podmiri. Stoga dana sredstva osiguranja i dalje imaju pravni učinak u odnosu na preostali neplaćeni dio duga. Smrću dužnika nije prestao dug, već je prestao vrijediti ugovoren način i rokovi namirenja poreznog duga.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelji pobijaju prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
