REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-942/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1. RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević iz Zadra, 2. OH pok. OH iz [adresa], osobno te kao nasljednik zk. vlasnice LH ud. OH, 3. GH pok. OH, iz [adresa] osobno, te kao nasljednik zk. vlasnice LH ud. OH, radi utvrđenja stečenog prava služnosti i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 351/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1949/19-49 od 29. studenoga 2023., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž – 351/2024-2 od 2. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1949/19-49 od 29. studenoga 2023.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Pobijana presuda temelji se na razlozima koji se odnose na pretpostavke stjecanja stvarne služnosti dosjelošću /temeljem zakona/, te temeljem pravnog posla s činjeničnim utvrđenjima: da - „...kako iz Ugovora o diobi od 16. ožujka 1999. proizlazi da su se stranke toga ugovora; tužitelj, I. tuženik i UH, sporazumjeli da imaju pravo služnosti prolaza i provoza u korist nekretnina u njihovu vlasništvu, a na teret čest. 365/1, predmetni Ugovor ne može biti pravni temelj za stjecanje prava služnosti na prijepornoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu I. tuženika....“, - „...pravilan (...) zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije stekao pravo služnosti dosjelošću, s obzirom i nakon izgradnje betonskog zida do svoje nekretnine dolazi istim javnim putem kao i prije izgradnje prijepornog zida, [adresa]...“, te – da u odnosu na širinu puta „...valja reći da se pravo služnosti prolaza stječe dosjelošću u opsegu u kojem se ta služnost obavlja. Kako iz rezultata dokaznog postupka i iskaza samog tužitelja proizlazi da prije izgradnje spornog betonskog zida tužitelj nije osobnim vozilom prolazio preko spornog dijela označenog plavom bojom, tužitelj nije mogao steći služnost prolaza dosjelošću na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k.o. u dijelu označenom slovima A-D-E-A- plavom bojom u nalazu vještaka geodeta JH od 20. srpnja 2021...“. U tom smislu, materijalnopravna pitanja kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u relevantnom se odnose na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Postupovnopravno pitanje iz prijedloga se iscrpljuje u isticanju postupovnopravnih povreda. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
