Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-431/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2025. poslovni broj Ovrv- 19703/2025-2., 25. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2025. poslovni broj Ovrv- 19703/2025-2.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Nalaže se ovršeniku: CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju: Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, naknadi troškove postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom u iznosu od 46,88 eura (slovima: četrdesetšest eura i osamdesetosam centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koja teče:

- na iznos od 31,25 eura, od 4. veljače 2025. do isplate,

- na iznos od 15,63 eura, od 17. veljače 2025. do isplate, sve u roku od 8 (osam) dana.."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje OZ). Žalbenim navodima osporava pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i da ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Poziva se na sudsku praksu, odnosno odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška sastava žalbe, a podredno ukinuti isto i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode ovrhovoditelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe 354. st. 2. u vezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se primjenjuje prema odredbi čl. 21. OZ-a.

6. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 155. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a pravilno naložio ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 46,88 eura, obzirom da se radi o troškovima ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 14. OZ-a, što potvrđuje i zaključak s održanog sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (broj Su-IV-148/2018), kao i trošak na ime sastava zahtjeva prvostupanjskom sudu.

7. Tako je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ br.138/23, u daljem tekstu: Tarifa) dosudio ovrhovoditelju trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 12,50 eura (Tbr. 11. toč. 10. Tarife u vezi s Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 4. Tarife) i trošak sastava zahtjeva za naplatu, odnosno dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 11. toč. 6. Tarife), a sve uz pripadajući PDV od 25%, što sveukupno iznosi 46,88 eura.

8. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova ovršnog postupka na ime troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura, pozivom na odredbu čl. 283. st. 1. i 4. OZ-a.

9. Odredbom čl. 283. st. 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a st. 4. istog članka propisano je da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

10. Vezano za žalbene navode ovrhovoditelja, ističe se da je točno da se, sukladno odredbi čl. 36. st. 2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga punomoćniku stranke priznaje trošak, točno je i da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno takav trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju, bez obzira tko je pribavio istu i na koji način. Međutim, nije prihvatljiv pravni stav ovrhovoditelja da bi se taj trošak, predviđen Tarifom, morao i priznati stranci bez obzira jesu li stranka ili njezin punomoćnik imali traj trošak ili ne.

10.1. U odnosu na sudsku praksu na koju se poziva ovrhovoditelj - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023, pravilno prvostupanjski sud navodi da se isto odnosi na zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave, a ne na zahtjev za naplatu na temelju vjerodostojne isprave.

10.2. I po stavu ovog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti nije nužan trošak, a navedeno proizlazi i iz novije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-418/2024-2 od 3. prosinca 2024., također proizlazi da se trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate treba priznati ovrhovoditelju koji je istu dostavio uz presudu (ovršnu ispravu), što upućuje na to da ju je on za potrebe tog postupka i pribavio.

11. Stoga zatraženi trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio javni bilježnik, nije ovrhovoditelju ni nastao, jer javni bilježnik istu dostavlja po službenoj dužnosti ovrhovoditelju. Potvrda pravomoćnosti i ovršnosti je potrebna da bi ovrhovoditelj mogao prisilno ostvariti svoju tražbinu, ali da bi se trošak njegove pribave priznao, on mora i nastati. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj nije dokazao da mu je taj trošak doista i nastao.

12. Naime, postojanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti samo po sebi ne znači da je ovrhovoditelju nastao i trošak njezine pribave, niti to proizlazi iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se ovrhovoditelj poziva.

13. Vezano uz naprijed navedeno, bitno je napomenuti da su, sukladno čl. 10. st. 1. ZPP-a, koji se supsidijarno primjenjuje u ovom postupku prema čl. 21. st. 1. OZ-a, stranke dužne provesti postupak uz što manje troškova. Izmjene i dopune OZ-a u kojima je i donijeta odredba čl. 283. st. 1. OZ-a idu za tim da se smanje troškovi ovrhe i da se nastoji da trošak provedbe ovrhe bude manji od glavnice i kamata.

14. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 14. st. 4. OZ-a. Ovrhovoditelju ovaj trošak nije priznat, jer nije uspio sa žalbom.

15. Na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 25. lipnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić