Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-473/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Maji Skorić, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Zagoršćak & Partneri d.o.o., u Osijeku, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, pod brojem P-214/2025 od dana 25. travnja 2025. godine, dana 25. lipnja 2025. godine
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku pod brojem P-214/2025 od dana 25. travnja 2025. godine, tako da isto glasi: 1. Prihvaća se prigovor tuženika, te se Općinski sud u Osijeku oglašava mjesno nenadležnim za donošenje odluke u predmetu pod brojem P-214/2025.
2. Predmet će po pravomoćnosti rješenja biti ustupljen mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
II. O parničnom trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neutemeljen prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti tog suda.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući ga uvodno zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) a u bitnom, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 70. ZPP, ističući da se prvostupanjski sud trebao oglasiti nenadležnim s obzirom na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu kojom je među strankama ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda, te istaknuo da je glede mjesne nadležnosti Općinskog suda u Osijeku, mjerodavna odredba članka 59. ZPP, uz zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 528-50-4195061 (dalje: Ugovor) te za isplatu iznosa na ime preplaćenih iznosa povrata kredita po osnovi promjenjive kamatne stope s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
6. U ovom predmetu prvostupanjski je sud već bio donio rješenje pod brojem P- 2830/2019 od dana 9. ožujka 2022. godine (list 44-46 spisa) kojim je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, a koje je po žalbi tuženika bilo bilo ukinuto rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod brojem Gž-390/2022-2 od dana 2. svibnja 2022. godine (list 57-59 spisa) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer u postupku nije utvrđeno da li postoji poslovnica tuženika na području nadležnosti Općinskog suda u Osijeku i da li je upisana u sudski registar kao podružnica tuženika, jer bi, i u slučaju ništetnosti odredbe članka 12. Ugovora, glede nadležnosti prema sjedištu kreditora, mjesna nadležnost Općinskog suda u Osijeku bila utemeljena na odredbi članka 59. ZPP samo ukoliko je Ugovor sklopljen u poslovnici na području nadležnosti tog suda i ako je ista upisana u sudski registar kao podružnica tuženika.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u nastavku postupka ostao kod istaknutog prigovora mjesne nenadležnosti, a tužitelj se u podnesku od dana 29. svibnja 2024. godine očitovao da je Ugovor o kreditu zaključen u poslovnoj jedinici u [adresa], te da eventualne okolnosti što je u registru upisano samo sjedište pravne osobe tuženika, a nije upisana podružnica, nije odlučno za primjenu odredbe članka 59. ZPP, jer da se termin podružnica ne može poistovjetiti s pojmom poslovne jedinice koja da je širi pojam, a tuženik da i nadalje ima poslovnu jedinicu u [adresa].
8. U ponovnom postupku, prvostupanjski je sud, ponovno odbio prigovor tuženika sa obrazloženjem odluke koje je u cijelosti istovjetno obrazloženju iz ranije donesenog rješenja.
9. Stoga, u odnosu na pitanje mjesne nadležnosti suda u predmetom sporu koji se vodi između potrošača i trgovca, pravne osobe, prvostupanjski sud treba ponovno uputiti na to da kada se radi o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena nadležnost suda mjesta sjedišta tuženika – Općinskog građanskog suda u Zagrebu, sukladno odredbi članka 46. i članka 48. stavak 1. ZPP, mjesno nadležan je sud sjedišta pravne osobe tuženika.
10. Ovo stoga, jer je:
- odredbom članka 70. stavka 1. ZPP propisano da se, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan,
- odredbom članka 46. ZPP propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan,
- odredbom članka 48. stavak 1. ZPP propisano da je za suđenje protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima registrirano sjedište, a tuženikovo sjedište je u Zagrebu.
11. Također, u odnosu na primjenu članka 59. ZPP, potrebno je ponoviti da je odredbom članka 59. ZPP propisano da bi za suđenje protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, nadležan (izberivo), pored suda općemjesne nadležnosti, bio sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.
12. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjivanje nadležnosti vrši na temelju navoda u tužbi i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak 2. ZPP, a do situacije da potrošač tuži na području svojeg prebivališta može dakle doći tek incidentalno, u situacijama kada trgovac ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište – što ovdje nije slučaj, ili, kada poslovna jedinica, odnosno podružnica trgovca ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište, a u postupku nije sporno da se sjedište tuženika nalazi u Zagrebu, što uostalom proizlazi i iz podataka e-spisa.
13. U konkretnom slučaju, među strankama je dakle ugovoreno upravo ono što bi se na pitanje nadležnosti primjenjivalo na temelju odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, pa bi i kod ocjene nepoštene odredbe o mjesnoj nadležnosti, dakle, kada se ista ne bi primijenila, sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP, nadležan bio isti sud čija je nadležnost prorogirana sporazumom stranaka.
13.1. U tom pravcu, a imajući u vidu da se prvostupanjski sud poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.), treba reći da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen dana 19. lipnja 2007. godine i da je tada na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 i dr.), te da niti jedna postupovna odredba tog zakona, kao ni Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i dr.) koji je stupio na snagu u kolovozu 2007. godine, a onda ni Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.), ne sadrži odredbe kojima se uređuje mjesna nadležnost za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) u sudu mjesta prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja, te se tužitelj poziva na odredbe koje se odnose na pitanje nepoštenosti i ništetnosti odredbi u potrošačkom ugovoru o nadležnost, a koje ne ovlašćuju stranke niti sud da, bez sporazuma u tom smislu, za tužbe koje potrošač podnosi protiv trgovca (pravne osobe) uspostave nadležnost suda prebivališta/boravišta potrošača kao tužitelja.
14. Naime, u tom pravcu treba imati u vidu da se ne bi radilo niti o sporu iz članka 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09 i dr.), jer se isti odnosi na sporove o ništetnosti ugovora i o posljedicama ništetnosti Ugovora o kreditu koji je sklopio vjerovnik, odnosno, kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno, za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju – a što ovdje nije slučaj.
15. Isto tako, treba imati u vidu da Uredba (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. godine o (sudskoj) nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci SL 2014., L 160, str. 40. i SL 2016., L 202, str. 57., dalje: Uredba Bruxelles I. bis) ne uređuje mjesnu nadležnost u nacionalnim predmetima bez prekograničnog elementa.
16. Slijedom navedenog, do situacije da potrošač tuži na području svojeg prebivališta može dakle doći tek incidentalno, u situacijama kada trgovac ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište – što ovdje nije slučaj, ili, kada poslovna jedinica, odnosno podružnica trgovca ima sjedište na području suda na kojem potrošač ima prebivalište ili boravište.
17. U odnosu na tumačenje članka 59. ZPP, posebno glede postojanja poslovne jedinice, odnosno podružnice tuženika upisane u sudskom registru u vrijeme podnošenja tužbe – ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravno stanovište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u rješenju Gr1-516/2007-2 od 14. prosinca 2007. godine, kao i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Gr1-293/2021 od 28. srpnja 2021. godine, dok iz javno dostupnog izvatka iz sudskog registra (jednako i dostupnih podataka e-spisa vezanih za pretragu registra) proizlazi da je dana 3. svibnja 2011. godine donesena Odluka uprave tuženika kojom je ukinuta podružnica 005 Podružnica Osijek te da tuženik nema drugu registriranu Podružnicu, a kako tužitelj u podnesku od 29. svibnja 2024. godine potvrđuje činjenicu da nema upisa podružnice, odnosno poslovne jedinice tuženika u sudskom registru, odnosno da je u registru isključivo upisano sjedište tuženika u Zagrebu, to je utemeljena tvrdnja tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda.
18. Slijedom navedenog, žalbu tuženika trebalo je uvažiti, pobijano rješenje preinačiti, te prihvatiti prigovor mjesne nenadležnosti, jer je za postupanje mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, te riješiti kao u izreci (članak 380. točka 3. ZPP).
19. Odluka o trošku žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 164. stavak 4. ZPP.
U Šibeniku, 25. lipnja 2025. godine
S U D A C
Maja Skorić
