REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1408/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRERA SISTEMI d.o.o., Zagreb, Drage Gervaisa 8, OIB 34323236274, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Petričević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LUKOIL CROATIA d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 84740716328, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja ugovora o zakupu i ispunjenja ugovornih obveza, podredno utvrđenja nepostojanja ugovora o zakupu i povrata stečenog bez pravne osnove, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2109/2023-2 od 26. studenog 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1709/2021-26 od 26. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu postavljenih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog u dijelu u kojem je podnesen radi povrede ustavnih i konvencijskih prava.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda i rješenje suda prvog stupnja kojima su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi za utvrđenje da su ugovor o zakupu od 25. veljače 2010. i aneks od 1. lipnja 2011. valjani i na snazi na temelju ugovora o prijenosu prava i obveza zakupnog odnosa broj 10-S-2/15 od 12. lipnja 2015. te kao takvi obvezuju tuženika kao zakupodavca (točka I. izreke), zatim za preuzimanje pologa osnovanog kod Javnog bilježnika Kristijana Hukelja iz Zagreba, 10. lipnja 2021. pod brojem OU-542/21-2 (točka II. izreke), za isplatu iznosa od 2.248,70 kuna (točka III. izreke), za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja tako da tuženik ponovno omogući tužitelju isporuku električne energije na obračunskom mjestu [broj brojila električne energije] na adresi [adresa], te nesmetano poslovanje u samoposlužnoj autopraonici do isteka zakupnog odnosa 11. srpnja 2026. u skladu s ugovorom o zakupu od 25. veljače 2010., aneksa od 1. lipnja 2011. i ugovora o prijenosu prava i obveza zakupnog odnosa broj 10-S-2015 od 12. lipnja 2015 (točka IV. izreke), za isplatu iznosa od 309.453,11 kn sa zateznim kamatama od 14. lipnja 2021. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora (točka V. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (točka VI. izreke), te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 35.625,00 kuna u roku od 15 dana (točka VII. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 20.625,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka VIII. izreke).
Rješenjem donesenim pod istim poslovnim brojem odbačena je tužba kao nedopuštena u dijelu kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje da ugovor o zakupu od 25. veljače 2010. i njegov aneks od 1. lipnja 2011. nisu valjani i nisu na snazi na temelju ugovora o prijenosu prava i obveza zakupnog odnosa broj 10-S-2/15 od 12. lipnja 2015. te da kao takvi ne obvezuju tuženika kao zakupodavca (točka I. izreke), te odbijen kao neosnovan prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine za prestanak smetanja tužitelja u obavljanju poslovne djelatnosti na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], što se očitovalo u davanju naloga za isključenje isporuke električne energije prema istoj, nalogom tuženiku da zatraži od HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. uključenje isporuke električne energije te zabranom tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima se onemogućava isporuka električne energije prema navedenoj nekretnini, uz prijetnju izricanja novčane kazne (točka II. izreke).
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog ukupno 11. pitanja za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP).
3. Istovremeno podnosi i prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog je odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Prema sadržaju odluka sudova nižeg stupnja slijedi da su tužitelj i tuženik dana 15.06.2015.g. sklopili Ugovor o pristupanju dugu poslovni broj 10-S-2015, temeljem kojeg Ugovora je društvo Brera sistemi d.o.o. kao solidarni dužnik pristupilo dugu društva Brera d.o.o. prema Lukoil Croatia d.o.o., proizašlog iz rečenog Ugovora. Dana 12.06.2015.g. Brera sistemi d.o.o. i Brera d.o.o. su, bez sudjelovanja Lukoil Croatia d.o.o., sklopili Ugovor o prijenosu prava i obveza iz zakupnog odnosa pod istim brojem 10-S-2015, kojim Ugovorom su uzajamnim dogovorom utvrdili kako će LUKOIL Croatia d.o.o. pristati na prijenos Ugovora sklopljenog dana 25.02.2010.g. između Brera d.o.o. i Lukoil Croatia d.o.o. s Brera d.o.o. na Brera sistemi d.o.o. s trajanjem od 10 godina (do 25.02.2020.g.). Istim Ugovorom su Brera i Brera sistemi, bez Lukoil Croatia utvrdili kako će Lukoil Croatia prihvatiti prijenos predmetnog Ugovora s Brera d.o.o. na Brera sistemi d.o.o. te su ujedno produljili vrijeme trajanja preuzetog Ugovora do 11.07.2026.g. Pri tome, društvo Lukoil Croatia d.o.o. nije bilo niti strana rečenog Ugovora, a time niti potpisnik predmetnog Ugovora. Prema tome, Brera d.o.o. i Brera sistemi d.o.o., društva istih osnivača su utvrdila „obveze“ za Lukoil Croatia, bez da je Lukoil bio strana i potpisnik predmetnog Ugovora.
7. Na temeljima naprijed navedenih i opisanih Ugovora, tužitelj je pokrenuo spor, predmet kojeg spora je u bitnome utvrđenje da su Ugovor o zakupu od 25.02.2010.g. i njegov aneks od 01.06.2011.g. valjani i na snazi na temelju Ugovora o prijenosu prava i obveza zakupnog odnosa od 12.06.2015.g., koji Ugovor su sklopili Brera d.o.o. i Brera sistemi d.o.o., produljivši rok Ugovora od 25.02.2010.g. do 11.07.2026.g., preuzevši na taj način obveze u ime Lukoil Croatia, koje nije bilo strana Ugovora niti potpisnik Ugovora.
Sva pitanja koja je tužitelj postavio kao pravna pitanja, tražeći dopuštenje revizije u bitnome su u funkciji naprijed navedenog i opisanog pitanja da li Lukoil Croatia obvezuje Ugovor o prijenosu prava s Brera d.o.o. na Brera sistemi d.o.o. pod istim uvjetima, uz produljenje roka koje produljenje roka su utvrdili između sebe Brera i Brera sistemi, iako isti Ugovor društvo Lukoil Croatia d.o.o. nije potpisalo, niti je bilo strana predmetnog Ugovora.
8. Stoga, uzimajući u obzir bitne okolnosti ovog spora prema ocjeni ovog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelj zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
9. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse te time postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
10. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
11. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje ili da mu je povrijeđeno pravo na ravnopravnost pred zakonom čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
12. Odluka o troškovima postupka donesena je u smislu odredbe čl. 155. i 166. ZPP- a jer je ocjenjeno da se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
