REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1819/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sessa člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DAVID TRADE d.o.o., OIB 04810005494, Doboj, Dobojskih brigada 34, BiH, kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, OIB 15536465631, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Mažuranićeva 11, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, OIB 66612581026, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Pisarnica Osijek I, radi naknade štete (v.p.s. 19.323,47 EUR / 145.592,66 kn), odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije stranaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2356/2023-2 od 30. listopada 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022- 40 od 16. lipnja 2023., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbijaju se prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika u dijelu u kojem se odnosi na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.210,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.112,48 EUR / 121.399,48 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.
Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.328,38 EUR, a u točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.159,30 EUR.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022-40 od 16. lipnja 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.987,83 EUR.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-211/2022- 40 od 16. lipnja 2023. u točki II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.124,65 EUR te u točkama III. i IV. izreke i sudi:
1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.124,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“.
3.1. Protiv dijela presude suda drugog stupnja u kojoj tužitelj nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„Da li oštećeniku, odnosno tužitelju, pripada pravo na naknadu izgubljene zarade za cjelokupni vremenski period od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa sve do potpune naknade štete od strane štetnika, odnosno tuženika?
Da li tužitelju koji popravlja svoje vozilo u BiH pripada pravo na uvećanje cijena za iznos PDV-a koji se plaća u državi BiH, prema zakonskim propisima države BiH?
Da li tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka za sudske radnje koje su nastale do sniženja tužbenog zahtjeva za iznos tražbine koja je bila utužena, a koja je nakon tužbe plaćena, te da li tužitelju pripadaju troškovi parničnog postupka za troškove vještačenja u cijelosti, ako su isti bili u interesu tužitelja i tuženika, te da li tužitelju pripadaju svi troškovi parničnog postupka, ako su tuženi osporavali osnov tužbenog zahtjeva.“,
za koja pitanja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3.2. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije uspio u sporu prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i tuženik zbog pitanja.
„Je li sukladno odredbi čl. 1089 st. 3 ZOO-a pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom, te da li u slučaju kada oštećenik tvrdi da ga je šteta onemogućila u obavljanju prijevozničke djelatnosti i da zbog toga trpi štetu u vidu izmakle dobiti, oštećenik tijekom postupka mora dokazati kako osnov (u čemu se sastoji ta šteta) i visinu takve štete a sudovi u obrazloženju odluka moraju o tome navesti odgovarajuće razloge ?
Je li za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi dovoljno postojanje mogućnosti ostvarenja dobitka (vožnja kamiona koji se nalazi na popravku) ili je potrebno da oštećenik zaista imao namjeru ostvariti takvu imovinsku korist i vjerojatnost ostvarenja koristi – po redovnom tijeku stvari (npr. nalog za obavljanje prijevoza) te navedeno dokazati?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
3.3. Istovremeno podnosi i zahtjev za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedloge nije odgovoreno.
5. Prijedlozi su nedopušteni.
6. Glede pitanja zbog kojih stranke podnose prijedlog za dopuštenje revizije prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja se postavljaju u prijedlogu zapravo se problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjena žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
Posebno glede pitanja tužitelja radi odluke o troškovima postupka iz obrazloženja presude suda prvog stupnja slijedi da su mu troškovi vještačenja priznati u iznosu u kojem su i učinjeni pa stoga o odgovoru na pitanje koje postavlja u prijedlogu ne ovisi odluka u sporu jer ne korespondira sa utvrđenjima suda.
7.1. Time postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
7.2. Stoga odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
8.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
8.2. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženiku nije osigurano pravično suđenje, ili da bi mu bila ugrožena druga ustavna prava na jednakost pred zakonima te tako nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
