REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1917/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sessa člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u izvanparničnoj stvari predlagatelja: 1. GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. VŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv protustranke DŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zorislavu Krivačiću, odvjetniku u Bjelovaru, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 2. predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-31/2025-2 od 14. siječnja 2025. kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj R1-81/2023-40 od 23. listopada 2024., ispravljeno rješenjem istog suda i poslovnog broja od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije 2. predlagateljice.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„Protustranici DŽ se nalaže iz osnove naknade troškova izvanparničnog postupka i to troška očevida i vještačenja isplatiti predlagateljima: 1. HŽ i 2. VŽ, iznos od 434,29 eura u roku 8 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev predlagatelja odbija kao neosnovan.“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi 2. predlagateljica protiv onog dijela rješenja kojim nije usvojen zahtjev za naknadu troška od ukupno zatraženih do po odluci suda drugog zbog pitanja:
„1. Sukladno odredbi čl. 10. st. 2. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23; dalje ZIP) u vezi čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), da li se smatra da je postupak (razvrgnuća) pokrenut tek kada prijedlog kojim se pokreće postupak bude dostavljen protivnoj strani ili je postupak pokrenut sa danom podnošenja prijedloga za pokretanje konkretnog postupka?
2. sukladno odredbi čl. 32. st. 2. i 3. Zakona o izvanparničnom postupku (NN 59/23; dalje ZIP) u vezi čl. 154. st. 1. i 156. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 265/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), da li pravilna i zakonita odluka suda kojom se predlagatelju ne priznaju troškovi zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika na teret protivne strane?
3. Je li pravilna odluka suda kojom se predlagatelju djelomično dosuđuje predujmljeni trošak vještačenja koje je bilo nužno u postupku (u kojem je predlagatelj uspio sa svojim zahtjevom)?“,
za koja pitanja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Pitanja koja postavlja predlagateljica polaze od pretpostavke da se u ovoj stvari ima primijeniti Zakon o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj 59/23. – dalje: ZIP) koji je stupio na snagu 10. lipnja 2023.
6. Odredbom čl. 32. ZIP-a određeno je da će sud o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (st.1.), i da u postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti.(st. 2.)
7. Prema tome bez obzira koji se zakon u ovoj stvari ima primijeniti, pravna pravila Zakona o sudskom izvanparničnom postupku (Službene novine od 01. kolovoza 1934. godine, broj 175-XLV) ili ZIP, jasno je da odluka suda o troškovima postupka ovisi o specifičnim okolnostima svakog konkretnog postupka, pa se stoga po ocjeni ovog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu predlagatelj zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
8. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
9. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
10. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
