REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1400/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Vučković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2221/2021-3 od 8. ožujka 2023., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5490/2019-20 od 4. ožujka 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5490/2019-24 od 6. srpnja 2021., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2221/2021-3 od 8. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5490/2019-20 od 4. ožujka 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5490/2019-24 od 6. srpnja 2021. u dijelu pod toč. I. izreke, te sudi:
1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5490/2019-20 od 4. ožujka 2021., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5490/2019-24 od 6. srpnja 2021., u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od iznos od 253,65 EUR/ 1.911,13 kn sa zateznim kamatama:
- na iznos od 0,54 EUR/ 4,10 kn tekućim od 16. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 3,24 EUR/ 24,45 kn tekućim od 16. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 4,05 EUR/ 30,58 kn tekućim od 16. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 4,86 EUR/ 36, 68 kn tekućim od 16. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 6,84 EUR/ 51,60 kn tekućim od 16. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 6,95 EUR/ 52,42 kn tekućim od 16. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,57 EUR/ 57,09 kn tekućim od 16. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 219,55 EUR/ 1.654,21 kn tekućim od 16. ožujka 2010. do isplate.
2. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova žalbenog postupka.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici KĐ trošak revizijskog postupka u iznosu od 200,77 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.573,90 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. I. izreke), te isplatiti iznos od 18.798,04 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. II. izreke), kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.191,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2021. do isplate (toč. III. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja ujedno je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 12. ožujka 2020.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja osim u dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 253,65 EUR/ 1.911,13 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznose kako su pobliže označeni u izreci, te u dijelu tijeka zateznih kamata prije 15. u mjesecu na iznose kako su pobliže označeni u izreci (toč. I. izreke), dok je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 253,65 EUR/ 1.911,13 kn sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 0,54 EUR/ 4,10 kn tekućim od 16. veljače 2008. do isplate,
- na iznos od 3,24 EUR/ 24,45 kn tekućim od 16. ožujka 2008. do isplate,
- na iznos od 4,05 EUR/ 30,58 kn tekućim od 16. listopada 2010. do isplate,
- na iznos od 4,86 EUR/ 36, 68 kn tekućim od 16. studenog 2010. do isplate,
- na iznos od 6,84 EUR/ 51,60 kn tekućim od 16. prosinca 2010. do isplate,
- na iznos od 6,95 EUR/ 52,42 kn tekućim od 16. siječnja 2010. do isplate,
- na iznos od 7,57 EUR/ 57,09 kn tekućim od 16. veljače 2009. do isplate,
- na iznos od 219,55 EUR/ 1.654,21 kn tekućim od 16. ožujka 2010. do isplate, te u dijelu tijeka zateznih kamata prije 15. u mjesecu na iznos od 0,02 EUR/ 0,17 kn za mjesec prosinac 2007., na iznos od 0,99 EUR/ 7,50 kn za mjesec veljaču 2008., na iznos od 0,57 EUR/ 4,36 kn za mjesec ožujak 2008. i na iznos od 0,14 EUR/ 1,09 kn za mjesec studeni 2010., te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke), tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 22,89 EUR/ 172,50 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 263,30 EUR/ 1.983,89 kn, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1795/2024-2 od 12. lipnja 2024. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Ima li povećani zahtjev karakter novog zahtjeva u pogledu pitanja zastare?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući ukinuti pobijanu presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno ima li povećani zahtjev karakter novog zahtjeva u pogledu pitanja zastare, odnosno je li zastara za dio tužbenog zahtjeva koji je povećan prekinuta već podnošenjem tužbe u ovom predmetu ili tek u trenutku preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.
9. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa koje je tužiteljica podmirila tuženiku na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu švicarski franak (CHF). Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi podnesenoj 10. lipnja 2019. potraživala isplatu iznosa od ukupno 24.132,91 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je podneskom od 17. ožujka 2020., nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, potraživala isplatu iznosa od 24.388,72 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
10. Odlučujući o tuženikovom prigovoru zastare, sud prvog stupnja utvrdio je kako je tijek zastare predmetnih potraživanja prekinut podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 1401/2012, te započeo iznova teći od 14. lipnja 2014. Stoga je ocijenio kako do podnošenja tužbe u ovom predmetu (10. lipnja 2019.) nije protekao zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), te je tuženikov prigovor zastare u cijelosti ocijenio neosnovanim.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je nakon 13. lipnja 2019. nastupila zastara za sva pojedina mjesečna potraživanja po osnovi ništetne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, slijedom čega je tuženikov prigovor zastare ocijenio osnovanim u odnosu na povećani dio svih pojedinih mjesečnih potraživanja s osnova preplaćene kamate koja su podneskom tužiteljice od 17. ožujka 2020. povećana u odnosu na prvotno podnesenu tužbu (veljaču i ožujak 2008., listopad, studeni i prosinac 2010., te siječanj, veljaču i ožujak 2010.).
12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede prekida tijeka zastare u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-184/2024-2 od 5. lipnja 2024. i broj Rev-422/2024-2 od 27. kolovoza 2024., a koje glasi:
„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da je tijek zastare za potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa uslijed primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prekinut već podnošenjem tužbe u ovom predmetu (10. lipnja 2019.), a ne u trenutku preinačenja tužbe povećanjem pojedinih već utuženih iznosa iz iste činjenične osnove (kako je tužiteljica učinila podneskom od 17. ožujka 2020.). Iz navedenih razloga, ocijenjeno je kako u konkretnom slučaju za povećane dijelove zahtjeva tužiteljice nije protekao propisani petogodišnji zastarni rok, a kako je pravilno ocijenio sud prvog stupnja.
14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu pod toč. II. izreke kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 253,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te odlučiti kao u toč. I. izreke.
15. S obzirom da je nakon preinačenja pobijane odluke suda drugog stupnja tuženik uspio sa žalbom samo u pogledu sporednog zahtjeva (tijeka zateznih kamata na dio dosuđenog iznosa), to je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP valjalo preinačiti odluku sadržanu u toč. III. izreke pobijane presude i u cijelosti odbiti zahtjev tuženika radi naknade troška žalbenog postupka.
16. U odnosu na troškove revizijskog postupka, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, tužiteljici je valjalo dosuditi trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 75,00 EUR i trošak sastavljanja revizije u iznosu od 75,00 EUR, sve sukladno Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 187,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno čini iznos od 200,77 EUR, te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
