Poslovni broj: Usž-3070/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Transport Marinka Bratovenski S.P., Republika Slovenija, Rogaška Slatina, Zgornje Negonje 5 i NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik, odvjetnik Gordan Preglej, Zagreb, Nova cesta 82, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1621/2023-6 od 21. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1621/2023-6 od 21. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbije je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/23-01/38, urbroj: 513-04-23-2 od 28. veljače 2023. i za naknadu troška upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/22-18/599, urbroj: 513-02-3005/14-22-9 od 2. prosinca 2022. Tim rješenjem tužitelji i PZ, EZ te SZ solidarno su obvezni na plaćanje iznosa od 4.318.920,00 kn/573.219,19 eura na ime trošarine na duhanske prerađevine – usitnjeni duhan u listu, na trošarinsku osnovicu od 5.022,00 kg jer je dana 29. srpnja 2022. nadzorom utvrđeno da se sa istim nezakonito postupalo, suprotno odredbama Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18., 121/19. i 144/21. – dalje: ZOT).
3. Protiv označene presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističu da činjenica je li neka osoba znala ili morala znati za nezakonito postupanje je činjenica na kojoj se temelji utvrđivanje porezne obveze, a koju činjenicu je porezno tijelo dužno dokazati sukladno članku 88. stavku 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 144/22.), a ne tužitelji. Nadalje ističu da im se stavlja na teret da su sudjelovali u nezakonitom postupanju isključivo iz razloga jer je duhan prevožen vozilom u njihovom vlasništvu, no ta činjenica ne znači da su tužitelji sudjelovali u nezakonitom postupanju jer ne postoji niti jedan dokaz da su tužitelji bili upoznati s činjenicom prijevoza duhana vozilom u njihovom vlasništvu. Isto tako, ne postoji niti jedan dokaz da su tužitelji s namjerom ili krajnjom nepažnjom dopustili nezakoniti prijevoz duhana vozilom u njihovom vlasništvu pa prema tome ne može postojati niti njihova odgovornost za nezakonito postupanje u ovom predmetu. Navode da jedina odlučna činjenica utvrđena tijekom postupka je okolnost da je predmetna roba prevožena po CMR-u broj 65730 od 27. srpnja 2022., a koji je međunarodni teretni list pratio pošiljku. Na listu je kao pošiljatelj navedeno trgovačko društvo M-Mobile d.o.o., a kao primatelj Atkila d.o.o. Sveta Nedelja, dok se kao roba navodi 11 paleta granulata, težine 6.800,00 grama i navedeni CMR je ovjeren pečatom pošiljatelja M-Mobile d.o.o. Nadalje ističu kako, suprotno zaključku tuženika i prvostupanjskog suda, činjenica što tužitelji nisu koristili svoje pravo na stavljanje primjedbi ili pobijanje navedenih zapisnika i potvrda ni po čemu ne predstavlja njihovo priznanje činjeničnog stanja utvrđenog u njima. Također, činjenica što tužitelji nisu na traženje prvostupanjskog tijela dali tražene podatke, također ne može upućivati na zaključak o njihovom nezakonitom postupanju jer tužitelji takvim podacima niti ne raspolažu niti su dužni raspolagati takvim podacima. Tuženik činjenicu što tužitelji nisu aktivno sudjelovali u prethodnom upravnom postupku interpretira na način da su time oni u potpunosti priznali činjenično stanje. Navode da tužitelji kao trgovačko društvo i odgovorna osoba u njemu imaju saznanja samo o korištenju vozila u svom vlasništvu u svrhe poslovanja društva te nemaju saznanja o tome je li se pojedino njihovo vozilo koristilo u nedopuštene svrhe. Ističu da takve okolnosti ne mogu dokazivati jer o tome nemaju nikakvih informacija, a radi se o negativnoj činjenici koju tužitelji nisu dužni dokazati. Nadalje ističu da se osporenom presudom tužiteljima stavlja na teret to što vozač SZ na tovarnom listu nije ovjerio napomenu da nije vidio robu pa iz toga prvostupanjsko tijelo zaključuje da pregled nije obavljen u skladu s pravilima struke i da vozač SZ nije dokazao da nije znao što se utovara u vozilo, a što je bio dužan dokazati s obzirom da nije na teretnom listu ovjerio napomenu da nije vidio robu. Ističu da nije jasno na koji način bi tužitelji bili odgovorni za propuste vozača vozila i na koji bi način te okolnosti upućivale na njihovu krivnju i odgovornost u ovom predmetu. Navode kako činjenica što su policijski službenici na licu mjesta utvrdili da se iz vozila širi intenzivan miris duhana, uopće ne može predstavljati okolnost na temelju koje se može utvrditi odgovornost tužitelja. Navode da čak i da su tužitelji angažirani za predmetni prijevoz robe od strane pošiljatelja M-Mobile d.o.o., taj bi posao prijevoza u odnosu na ovdje tužitelja kao prijevoznika ispunjavao sve sastojke ugovora o prijevozu iz članka 661. Zakona o obveznim odnosima. Zaključno ističu kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje koje nije pravilno, budući da tužitelji nisu imali saznanja o prijevozu predmetnog duhana u vozilu u njihovom vlasništvu. Tužitelji iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te poništi rješenja tuženika i da obveže tuženika da tužiteljima nadoknadi troškove upravnog spora uvećane za trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu kojim je osporena žalbom, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud održao raspravu, čime je u skladu s člankom 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je 29. srpnja 2022. u mjestu Jagnjić Dol, na adresi [adresa] od strane policijskih službenika uočeno parkirano teretno vozilo Mercedes-benz Atego, slovenskih registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojem je nađeno više kartonskih kutija iz kojih se širio intenzivni miris duhana, o čemu je sastavljen zapisnik o provedenom nadzoru kojeg su tužitelji bez primjedbi potpisali.
9. Razmatrajući podatke spisa predmeta ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi bez utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari. Naime, u provedenom postupku je utvrđeno, kako to i pravilno navodi prvostupanjski sud, da su tužitelji nezakonito postupali s predmetnim duhanom, budući da nisu dokazali pravilnost posjedovanja niti raspolaganja trošarinskim proizvodima, slijedom čega su utvrđeni trošarinski obveznicima te su obvezani na solidarno plaćanje trošarine. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju opisano činjenično stanje upućuje na zaključak da su tužitelji bili upoznati i znali tko je naručio i platio predmetni duhan, tko je naručio i organizirao prijevoz istog u Republiku Hrvatsku te gdje treba isporučiti i istovariti duhan. Prvostupanjski sud je prihvatio zaključak tuženika da iz odredbi ZOT- a proizlazi da je prijevoznik bio dužan prije namjeravanog prijevoza, a najkasnije 24 sata prije unosa ili otpreme u ili iz Republike Hrvatske, odnosno prijevoza preko teritorija Republike Hrvatske podnijeti obavijest trošarinskom uredu za vezu i to popunjavanjem obrasca O-Najava kretanja, a što je prijevoznik propustio učiniti. Uz navedeno se napominje da su tužitelji imali mogućnost izjasniti se o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom poreznog nadzora, što su propustili učiniti, iako je sukladno članku 88. točki 2. OPZ-a teret dokazivanja da tužitelji nisu bili upoznati s činjenicom kako se predmetnim vozilom prevozio predmetni duhan bio upravo na tužiteljima. Polazeći od navedenog utvrđenog činjeničnog stanja u predmetnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, prvostupanjski je sud imao osnove za zaključak da je u tom postupku nesporno utvrđeno da su tužitelji u čijem je vlasništvu predmetno vozilo nezakonito prevozili djelomično usitnjeni duhan u listu te su zajedno s ostalim trošarinskim obveznicima iz prvostupanjskog rješenja zakonito obvezani na solidarno plaćanje trošarine. Prvostupanjski je sud utemeljeno ocijenio neosnovanim i prigovor tužitelja kojeg ističu i u žalbi kako nisu imali saznanja o prijevozu predmetne trošarinske robe u vozilu u njihovom vlasništvu, budući da to ničim nisu dokazali.
10. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, tim više što tužitelji u žalbi iznose istovjetne prigovore kao i u tužbi, na koje je prvostupanjski sud odgovorio, i s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
11. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
12. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
