REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1635/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Sršenu, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženice KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Duji Duplančiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1954/2024-3 od 5. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-159/2021-47 od 23. svibnja 2024., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1954/2024-3 od 5. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-159/2021-47 od 23. svibnja 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li sud odbiti izvođenje dokaza vještačenjem pozivom na članak 153. stavak 3. ZPP-a kada je rješenje o izvođenju vještačenja dostavljeno ranijem punomoćniku stranke-odvjetniku, koji nakon toga otkazuje punomoć stranci, a stranka kasnije tijekom postupka po novom punomoćniku-odvjetniku inzistira na provođenju tog dokaza i dostavi upute za plaćanje, a u spisu nema dokaza da je raniji punomoćnik obavijestio stranku?
2. Je li rok iz članka 153. stavak 3. ZPP-a prekluzivan rok?
3. Je li u situaciji kada je sud odredio vještačenje i sukladno dostavnoj naredbi spis predao sudskom vještaku, legitimno očekivanje stranke da će sud postupiti sukladno članku 153. stavak 4. ZPP-a?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer predlagateljica smatra da joj je zbog osobito teške povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno konvencijsko pravo na pristup sudu.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužiteljice nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužiteljice, treba reći da isto pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
6. Nadalje, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, ocijenjeno je kako isto pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, s obzirom da tužiteljica u ovom postupku nije tražila produljenje roka za uplatu predujma za vještačenje određenog rješenjem suda, niti uplatila potrebni predujam po isteku za to određenog roka. U odnosu na treće postavljeno pitanje, valja istaknuti kako tužiteljica polazi od pogrešne pretpostavke da je spis bio predan sudskom vještaku, što ne proizlazi iz stanja spisa.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17), te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je zbog pogrešne primjene procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pristup sudu, kao dio temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda dostatno obrazložena i da sadrži razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
