REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2543/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Nerežišća, OIB: 44288790358, Nerežišća, Trg sv. Petra 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. u Splitu, Bihaćka 2A, protiv tuženika Transport beton Lubina d.o.o., OIB: 34717506330, Nerežišća, Industrijska 54, kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, Užarska 28, radi predaje nekretnine u posjed i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1896/2024-2 od 10. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-59/2022-34 od 8. ožujka 2024., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pravno pitanje odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1896/2024-2 od 10. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-59/2022-34 od 8. ožujka 2024., s time da je u prijedlogu naznačio pravno pitanje koje glasi:
"1. Može li sud u parničnom postupku donositi zaključak o odlučnoj činjenici, da je posjed stvari «nesporan», u situaciji kada je tvrdnja tužitelja o tuženikovom posjedu osporena, kada sud nije proveo dokaz kojim bi se utvrdio faktični posjed tuženika, a zbog samog pozivanja tuženika na pravo na posjed te stvari?
odnosno ....
da li se zbog činjenice da se tuženik poziva na svoje pravo na posjed, tužitelj kao vlasnik nekretnine oslobađa tereta dokazivanja tuženikovog posjedovanja nekretnine iz čl. 162. st. 1. ZV, odnosno da li se pozivanje tuženika na pravo na posjed nekretnine može smatrati tuženikovim priznanjem da isti doista nekretninu i posjeduje?".
2. Naime, tuženik navodi da je citirano pitanje važno pravno pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te radi važnosti pitanja za ovaj spor, a prijedlog je utemeljio i na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer tvrdi da je drugostupanjska presuda zahvaćena osobito teškim povredama odredaba parničnog postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava uslijed čega mu je u drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i to pravo na pošteno suđenje i pravo na pristup sudu, te pravo na obrazloženu sudsku odluku.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To iz razloga jer tuženik pitanjem kako ga je formulirao u prijedlogu za dopuštenje revizije u stvari još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom te istim u stvari pokušava osporiti činjenična utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima, a sve ovo svakako nije razlog za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
6. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP ocjena je ovog suda da navodima iz prijedloga, tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to kako tvrdi pravo na pošteno suđenje, pravo na pristup sudu i pravo na obrazloženu sudsku odluku. Naime, prema ocjeni ovoga suda u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravo sudjeluje u postupku. Nadalje, u pobijanoj odluci odgovoreno je na sve žalbene navode tuženika od odlučnog značenja, pobijana presuda je detaljno obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da mu je onemogućen pristup sudu. Prema tome, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
