REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-245/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC.HR d.o.o., Split, Poljička cesta 29, OIB: 16364086764, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, protiv I. tuženice HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-421/2023-3 od 7. ožujka 2023., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Povrv-1998/2021-9 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-421/2023-3 od 7. ožujka 2023. u dijelu pod toč. II. i III. izreke, te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Nevenke Kekez iz Splita, poslovni broj Ovrv-3573/15 od 5. studenog 2015., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 11.549,06 kn/ 1.532,82 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2015. do isplate, te naknaditi troškove javnobilježničkog postupka u iznosu od 450,00 kn/ 59,73 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2015. do isplate (toč. I. izreke), te je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.300,00 kn/ 1.101.,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude do isplate (toč. II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke kojim je citirani platni nalog održan na snazi za iznos od 1.261,87 kn/ 167,48 EUR na ime glavnice i troškove javnobilježničkog postupka u iznosu od 450,00 kn/ 59,73 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), potom je presuda suda prvog stupnja preinačena u dijelu pod toč. I. izreke kojim je citirani platni nalog održan na snazi za iznos od 10.287,19 kn/ 1.365,34 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u tom je dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (toč. II. izreke), te je preinačena odluka o troškovima sadržana u toč. III. izreke presude suda prvog stupnja na način da je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.660,00 kn/ 220,31 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove presude do isplate (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2901/2023-2 od 27. rujna 2023. tužitelju je dopuštena revizija protiv toč. II. i III. presude drugostupanjskog suda zbog pravnih pitanja:
„Je li se ugovorna kazna može ugovoriti zbog izostanka pružanja usluge ugovorenog smještaja?
Je li iznajmljivač ujedno i potrošač na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te predložio preinačiti pobijanu presudu suda drugog stupnja.
5. Tuženici su u odgovoru na reviziju predložili odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu, uz naknadu troška sastavljanja odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom stupnju postupka je sporno može li se ugovorna kazna ugovoriti zbog izostanka pružanja usluge ugovorenog smještaja, te je li iznajmljivač ujedno i potrošač na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
9. Predmet spora je zahtjev radi isplate iznosa od 1.569,06 EUR (11.549,06 kn) na ime ugovorne kazne zbog povrede odredaba Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164 od 20. svibnja 2015., sklopljenog između tužitelja kao turističke agencije i prednika I.-III. tuženika, sada pok. MK, kao iznajmljivača.
10. Sud prvog stupnja u cijelosti je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, ocjenjujući kako je pok. prednik I.-III. tuženika odbijanjem prihvaćanja prethodno potvrđene rezervacije smještaja unutar ugovorenog roka opcije od 24 sata, a po osnovi Ugovora o rezervaciji tužitelja u terminu od 1. do 8. kolovoza 2015. za gosta DK u smještajnoj jedinici A-1164, obvezan snositi ugovornu kaznu sukladno odredbi čl. 18. Ugovora o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164 od 20. svibnja 2015.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je ugovorna kazna u konkretnom slučaju protivna odredbi čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO), te da tužitelj ima pravo samo na isplatu neprijepornog iznosa provizije od 167,48 EUR prema dostavljenom ugovoru o potvrdi rezervacije, budući da je pok. prednik I. -III. tuženika svojom krivnjom onemogućio realizaciju predmetne rezervacije. U obrazloženju pobijane presude sud drugog stupnja također je ukazao na potrebu primjene Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03), ističući kako se navedeni zakon nedvojbeno primjenjuje na ugovorne odnose iz pružanja usluga.
12. Tužitelj je u reviziji istaknuo kako je ugovorna kazna u konkretnom slučaju ugovorena zbog propusta u ispunjenju ugovorne odredbe o obvezi primanja gosta tužitelja kao agencije, te istaknuo kako iznajmljivač u predmetnom ugovornom odnosu ne predstavlja potrošača, već poslovnog partnera tužitelja.
13. Iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova u bitnom proizlazi:
- da su se pok. prednik I.-III. tuženika MK i njegova supruga, ovdje I. tuženica HK, bavili iznajmljivanjem apartmana u [adresa],
- da je između tužitelja kao turističke agencije i pok. prednika I. -III. tuženika MK kao iznajmljivača bio sklopljen Ugovor o smještaju u turističkim apartmanima br. 1164 od 20. svibnja 2015. (dalje: Ugovor),
- da je prema odredbama Ugovora tužitelj imao pravo prvenstva pri punjenju smještajnih kapaciteta prednika I.-III. tuženika kao iznajmljivača, odnosno nuditi gostima termin za koji je znao da je slobodan bez prethodnog usuglašavanja iznajmljivača, dok je iznajmljivač bio obvezan tužitelju dojaviti sve samostalno ostvarene rezervacije,
- da je tužitelj 29. srpnja 2015. sa I. tuženicom kao Ugovorom određenom kontakt osobom iznajmljivača usmeno dogovorio slanje predračuna gostima za termin od 1. do 8. kolovoza 2015. u smještajnoj jedinici br. 1164, nakon čega je iznajmljivač imao obvezu čuvanja termina 24 sata,
- da je tužitelj 30. srpnja 2015. obavijestio iznajmljivača o potvrdi rezervacije i dostavio Ugovor o rezervaciji br. 2015-1164-1 za određenog gosta, nakon čega je iznajmljivač istoga dana telefonskim putem obavijestio tužitelja da ne prihvaća navedenu rezervaciju jer je taj termin u međuvremenu prodao,
- da je odredbom čl. 18.2. Ugovora određeno kako će se, ukoliko u roku od 24 sata od slanja agencijske potvrde rezervacije agencija ne zaprimi potvrdu o iznajmljivačevom prihvatu iste, smatrati da iznajmljivač ne prihvaća potvrđenu mu rezervaciju, a time grubo krši odredbe Ugovora, te su stranke za taj slučaj dogovorile ugovornu kaznu (penale) zbog nepridržavanja odredbi Ugovora u iznosu ekvivalentnom dvostrukoj vrijednosti neprihvaćene rezervacije uvećane za pripadajući PDV.
14. Sud drugog stupnja ocijenio je kako je u predmetnom slučaju pok. prednik I. -III. tuženika odbio prihvatiti potvrđenu rezervaciju tužitelja i time svojom krivnjom onemogućio realizaciju navedene rezervacije. Međutim, suprotno ocjeni drugostupanjskog suda, ugovorna obveza koju je prednik I. -III. tuženika u konkretnom slučaju odbio izvršiti nije predstavljala novčanu obvezu za koju se, sukladno čl. 350. st. 3. ZOO, nije moglo ugovoriti novčanu kaznu, već obvezu na točno određeno činjenje- prihvat pravodobno potvrđene rezervacije, a time i pružanje usluge ugovorenog smještaja, za što je bilo moguće ugovoriti novčanu kaznu sukladno čl. 350. st. 1. ZOO, što ujedno predstavlja odgovor na prvo postavljeno pitanje.
15. Nadalje, valja ukazati kako je odredbom čl. 5. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 - dalje: ZZP), koji je bio na snazi na vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, propisano kako je potrošač u smislu tog zakona svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
16. Odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 38/06, 152/08, 43/09, 88/10, 50/12, 80/13, 30/14, 89/14 i 152/14 - dalje: ZUD) propisano je kako ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba- građanin kao iznajmljivač, pri čemu se ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu, sukladno čl. 28. st. 4. toč. 1. ZUD, smatraju usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik, do najviše 10 soba, odnosno 20 kreveta, u koji se broj ne ubrajaju pomoćni kreveti.
17. Slijedom navedenog, odgovor na drugo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, budući da je za ocjenu predstavlja li fizička osoba kao iznajmljivač potrošača u smislu odredbi ZZP najprije potrebno utvrditi sve okolnosti pod kojima takva osoba pruža usluge smještaja, odnosno radi li se o njegovoj trgovačkoj, poslovnoj, obrtničkoj ili profesionalnoj djelatnosti, ili pak samo o povremenoj aktivnosti koja prema svojoj učestalosti i opsegu obavljanja ne bi pripadala niti jednoj od navedenih djelatnosti.
18. Budući da su zbog pogrešnog pravnog pristupa u pobijanoj presudi drugostupanjskog suda izostali razlozi o opravdanosti primjene odredaba ZZP, dok je i zaključak drugostupanjskog suda o dopuštenosti ugovaranja ugovorne kazne u konkretnoj situaciji u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovog suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti presudu suda drugog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.
19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
