REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1777/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Osijeku, protiv I. tuženice ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku, II. tuženika CN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Radoš Radičević, odvjetnica u Osijeku i III. tuženika JN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Mijoč, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, te po protutužbi I. tuženice protiv tužiteljica radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i I. tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3525/2020-6 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2460/2010-123 od 26. veljače 2020. ispravljena rješenjem poslovni broj P-2460/2010-127 od 1. srpnja 2020., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
II. Odbija se prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog I. tuženice za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3525/2020-6 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2460/2010- 123 od 26. veljače 2020. ispravljena rješenjem poslovni broj P-2460/2010-127 od 1. srpnja 2020. u dijelu pod toč. II. i III. izreke, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Prvotuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3525/2020-6 od 28. prosinca 2023., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-2460/2010-123 od 26. veljače 2020. ispravljena rješenjem poslovni broj P-2460/2010-127 od 1. srpnja 2020. u dijelu pod toč. VI. i toč. II. izreke zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
3. Na prijedloge nije odgovoreno.
U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije:
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Postavljenim pitanjima tužiteljica problematizira pravne dosege Sporazuma o načinu otplate duga smatrajući da su stranke nagodbom riješile svoja međusobna potraživanja i pri tomu polazi od pogrešne pretpostavke koja nema uporište u stanju spisa. Naime, u pobijanoj odluci utvrđeno je da nije došlo do obnove obveze iz ugovora o zajmu i da 1. tuženica Sporazumom o načinu otplate duga nije prihvatila obvezu da otplaćuje kredit koji je tužiteljica iskoristila za kupnju stana već je prihvatila da dug prema tužiteljici plati u ratama tako da otplaćuje anuitete kredita tužiteljice do visine ukupnog duga, a ne ukupni iznos kredita i troškove vezane za podizanje kredita.
6. Stoga ni odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-579/2007, Revr- 1748/2000, Rev-614/2005 i Rev-2199/2015 kao i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7038/2003, na koje se poziva podnositeljica kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.
7. Slijedom navedenog ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a odbijen prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.
U odnosu na prijedlog I. tuženice za dopuštenje revizije:
8. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
9. U odnosu na postavljena pitanja naznačena pod 1., 2. i 4. valja poći od činjeničnih utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja) da se I. tuženica s tužiteljicom Sporazumom o načinu otplate duga sporazumjela da plaćanjem anuiteta kredita otplati i dug II. tuženika te je na taj način I. tuženica pristupila dugu II. tuženika (čl. 451. ZOO/91), a za koji sporazum je II. tuženik kao supružnik I. tuženice znao i složio se s tim Sporazumom o načinu otplate i njegovog duga prema tužiteljici te je obveza isplate glavnice i kamata duga utemeljena upravo na Sporazumu o načinu otplate duga i pristupanju dugu po tom Sporazumu, a ne na ugovoru o zajmu i pristupanju dugu po osnovi ugovora o zajmu, koji je u postupku utvrđen ništetnim.
10. Samim tim odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-808/15-2 od 30. kolovoza 2016., Rev-x-622/12-2 od 11. studenoga 2014., Rev-2169/2018-2 od 5. siječnja 2022., Rev-697/2018-2 od 15. srpnja 2021., Rev-360/06-2 od 28. lipnja 2006., Rev-2871/2018-3 od 5. svibnja 2018., Rev-2563/2014-2 od 13. lipnja 2018., Rev-x- 961/14-2 od 26. siječnja 2016. i Rev-2781/11-2 od 16. lipnja 2015., kojim se obrazlaže važnost postavljenih pitanja ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenih pitanja.
11. U odnosu na pitanje naznačeno pod 4., u kojem I. tuženica iznosi tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredba parničnoga postupka iz čl. 352. st. 2. toč. 11. ZPP- a, iz kojih potom izvlači zaključke o navodno počinjenim povredama temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), jer da pobijana odluka ne sadrži relevantne i dostatne razloge koji bi mogli opravdati ocjenu drugostupanjskog suda da jednostrana izjava I. tuženice predstavlja ugovor o pristupanju dugu II. tuženika pa posljedično tome osporava i utvrđenje suda o tome da se I. tuženica s tužiteljicom Sporazumom o načinu otplate duga sporazumjela da plaćanjem anuiteta kredita otplati i dug II. tuženika te je na taj način I. tuženica pristupila dugu svog supružnika II. tuženika, a što je II. tuženik znao i složio se s tim, što sve upućuje na zaključak da se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
12. Kada bi se navedeno pitanje sagledalo i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, ocjena je ovoga suda da I. tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
13. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja, shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj odluci te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da predlagateljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Činjenica da što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja od predlagateljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku, jer u okolnostima navoda koji su u prijedlogu za dopuštenje revizije iznijeti, ne postoje okolnosti iz kojih bi to proizlazilo.
14. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
