Poslovni broj: Usž-2021/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ličko-senjske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu iz Gospića, Dr. Franje Tuđmana 4, OIB: 40774389207, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1083/2024-7 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1083/2024-7 od 21. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika od 7. lipnja 2024., kojim je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općine Plitvička jezera, Jedinstvenog upravnog odjela, klasa: UP/I-410-02/24-02/24, urbroj: 2125-11-02-03/03-24-1 od 5. ožujka 2024., kojim je tužiteljici za nekretninu koja se nalazi na adresi [adresa], utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2024. u iznosu od 553,28 eura.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud pogrešno u presudi ističe da se radi o porezu na kuću za odmor za 2024., budući da se radi o porezu na kuću za odmor za 2023. Osporava sve navode vezane za podatke uz potrošnju vode i struje. Smatra da je jasno da je račun za vodu u ljetnim mjesecima veći, budući da u ljetnim mjesecima troši više vode za zalijevanje vrta i okućnice, a u ostalim mjesecima potrošnja je minimalna budući da tužiteljica živi sama. Za račun za električnu energiju, tužiteljica navodi da nema odstupanja u iznosima što ne može niti biti pošto su računi izdavani za period od šest mjeseci na uvijek isti iznos. Također, napominje da je usporedbom obračuna potrošnje električne energije za stan u [adresa] za 2023. godinu i obračuna potrošnje električne energije za kuću u [adresa] vidljivo da je potrošnja bila veća za cca 200,00 eura u kući za odmor, koju tako neosnovano nazivaju tuženik i prvostupanjsko tijelo. Ističe da sud u točci 18. osporene presude navodi da u prilog tome da se ne radi o nekretnini koja služi za stalno stanovanje i koja predstavlja težište tužiteljičinih životnih interesa, upućuje i okolnost što tužiteljica ne dostavlja dokaz o tome da na području Općine Plitvička jezera ima odabranog liječnika opće prakse kao i činjenica što joj se pošta dostavlja na adresu u [adresa]. Ističe da joj se odabrani liječnik opće prakse nalazi u Zagrebu, pošto je nepobitno da je zdravstvena zaštita, pogotovo za ljude njenih godina, u Zagrebu bolja nego u ostatku Republike Hrvatske. Navodi da joj pošta dolazi u Zagrebu, budući da joj u Zagrebu žive odrasla djeca koja imaju punomoć za podizanje pismena i ostalih pošiljaka. Predlaže da Visoki upravni sud preinači prvostupanjsku presudu odnosno da je vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Među strankama je ostalo sporno je li nekretnina tužiteljice na adresi [adresa] kuća za odmor, budući da tužiteljica i nadalje tvrdi da predmetnu nekretninu koristi više od 183 dana godišnje te da tu ima stvarno prebivalište.
6. Odredbom članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16., 101/17., 114/22. i 114/23. – dalje: Zakon) bilo je propisano da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
7. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, kao i u samom upravnom sporu, utvrđeno je da se sporna kuća za odmor u navedenom spornom razdoblju koristila samo povremeno, odnosno sezonski. Navedeno prvenstveno proizlazi s obzirom na ostvarenu režijsku potrošnju vode na predmetnoj nekretnini, koja je evidentirana kao povećanje potrošnje u ljetnim mjesecima, dok je u preostalom razdoblju zabilježena mala ili nikakva potrošnja vode. Što se tiče potrošnje električne energije iz dostavljenih računa HEP Elektra d.o.o., vidljivo je da se usluga isporuke električne energije obračunava dva puta godišnje pa iz istih nije moguće utvrditi kolika je mjesečna potrošnja. Stoga ni navod iz žalbe da je potrošnja električne energije za kuću u [adresa] bila veća za cca 200,00 eura u odnosu na potrošnju električne energije za stan u [adresa], nije osnovan. Osim toga, u dokaz da se radi o nekretnini koja služi za povremeni ili sezonski boravak je i činjenica da tužiteljica ima odabranog liječnika opće prakse u Zagrebu, da je vlasnica stana u [adresa] te da na navedenoj adresi stana u [adresa] prima i poštu.
8. Iz navedenog proizlazi da je težište tužiteljičinih životnih interesa stan u [adresa] na kojem tužiteljica ima prijavljeno i prebivalište.
9. Pored takvog stanja stvari, prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo.
10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju osporene presude dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama. Isto tako je odgovorio na sve prigovore tužiteljice te obrazložio presudu sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu. ZUS). Osim toga, valja istači da nije točno da se radi o porezu na kuću za odmor, kako to pogrešno smatra tužiteljica, za 2023. godinu, već se radi o porezu na kuću za odmor za 2024., kako to pravilno proizlazi iz prvostupanjske presude.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 25. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
