Poslovni broj: Usž-1661/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Vukovarska 33, OIB: 26859615942, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-509/2024-9 od 23. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-509/2024-9 od 23. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-509/2024-9 od 23. prosinca 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: NK- UP/II-114-04/23-02/84, urbroj: 511-01-158-24-6 od 4. siječnja 2024., rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Osijek, klasa: NK-UP/I-114-04/22-02/223, urbroj: 511-01-158-23-13 od 29. ožujka 2023. te je odbijen tužbeni zahtjev za obustavom disciplinskog postupka protiv policijskog službenika – tužitelja.

Rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra kako se bitna povreda odredba upravnog spora sukladno članku 126. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24. – dalje: ZUS) očituje u tome što sud, iako posebno upozoren na činjenicu održavanja rasprave, istu ne uvažava, već donosi presudu rješavanjem upravnog spora bez rasprave na temelju činjenica koje nisu pravilno utvrđene i na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi kako zbog činjenice što prvostupanjski i drugostupanjski disciplinski sud u rješenjima neobjektivno i pristrano utvrđuju neprijeporne činjenicae i dokaze, tužitelj je u tužbi zatražio od suda da se saslušaju svjedoci, prije svega svjedok VŽ – načelnik PP Omiš, na kojeg se odnosi navodno nedolično ponašanje tužitelja te svjedoci koji su u Policijskoj postaji Omiš direktno zaduženi za procesuiranje prometnih prekršaja, a zbog čega se tereti tužitelja. Ističe kako se sukladno članku 114. točka 4. ZUS-a presuda može temeljiti samo na činjenicama i dokazima o kojima je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, a naročito na odlučujućim činjenicama i dokazima zbog čega je tužitelj i tražio održavanje rasprave, što je sud propustio sazvati. Tužitelj ističe kako sud nije uzeo u obzir svjedočenje krunskog svjedoka VŽ, kao što nije uzeo u obzir ni iskaze svjedoka koji su neposredno zaduženi za poslove prometne referade u PP Omiš. Također nije uzeo u obzir niti iskaz svjedoka koji su direktni sudionici počinjenog prekršaja, i to vozača CŽ, koja je sankcionirana mjerom upozorenja te PŽ i TŽ, suvozače u osobom vozilu, kojim je počinjen prometni prekršaj. Smatra nelogičnim i neživotnim da bi tužitelj u cilju svog navodnog nesankcioniranja za prometni prekršaj dostavio podatke supruge CŽ VŽ, imajući u vidu da i tužitelj u tom trenutku ispunjava uvjete za izdavanje mjere upozorenja. Nesaslušavanjem predloženih svjedoka počinjena je povreda odredbi ZUS-a, kao i ustavnog prava definiranog u članku 29. Ustava, te je počinjena povreda članka 6. prava na pravično suđenje definirano Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a tužitelju nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu na način da se neposredno očituje o svim činjenicama koje su odlučne za donošenje presude. Nadalje, navodi kako je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je disciplinski sud pristrano i neobjektivno protumačio komunikaciju dvoje policijskih službenika za koju je neprijeporno utvrđeno da ne sadrži nikakva traženja niti spominjanja bilo kakvog pogodovanja u bilo kojem obliku. I sam disciplinski sud je zaključio da je to odnos prijateljski, bez nuđenja i traženja, bez subordinacije, što je potvrđeno i u njihovim iskazima. Navodi kako je nedvojbeno utvrđeno da se u trenutku počinjenog prekršaja u osobnom automobilu nalaze četiri osobe. Slanjem whatsapp poruka i obavijesti o počinjenom prekršaju prema VŽ, ne traži ga ništa nego ga se pita u smislu dostavljanja imena vozača na taj dan, obzirom da u navedenom periodu nije siguran tko je navedenog dana vozilom upravljao. Time što je utvrđeno da je navedenog dana vozilom upravljala CŽ i da je ista sankcionirana od strane Povjerenstva PP Omiš mjerom upozorenja, jasno pokazuje da VŽ u svojstvu načelnika PP Omiš apsolutno ničim nije pomogao tužitelju, niti je tužitelj na bilo koji način utjecao niti mogao utjecati na odluku PP Omiš, Povjerenstva za prometne prekršaje. U dopunjenoj tužbi tužitelj naglašava da nedolično ponašanje koje se odvija unutar zatvorenog kruga osoba policijskih službenika i nije dostupno većem broju osoba, ne može štetiti ugledu policijske službe. Ovakvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi, poslovni broj: Usž-1777/2023-2 od 9. svibnja 2024. Slijedom navedenog, predlaže poništiti pobijanu presudu, poništiti rješenje tuženika, kao i rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Osijek. Potražuje i trošak sastava žalbe.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu tužitelja ostao kod svih svojih navoda iznijetih tijekom upravnog spora te smatra da je presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporenog rješenja na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjen zakon. Također ukazuje kako je neosnovan tužbeni navod da je u Upravni sud u Splitu presudu donio bez rasprave na temelju činjenica koje nisu pravilne utvrđene i na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, i to stoga što je nesporno da je Upravni sud u Splitu strankama u sporu tijekom usmene rasprave omogućio razmjenu podnesaka i izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima, koja su predmet spora te je sud nakon čitanja cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu i odgovora na tužbu, donio odluku ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnom odnosu. Sukladno navedenom, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. ZUS-a. To stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora te nakon održane usmene rasprave 29. studenog 2024., na kojoj su bili prisutni tužitelj osobno i njegov opunomoćenik Željko Ostoja, odvjetnik u Omišu, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavak 3. ZUS-a.

7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj nakon provedenog disciplinskog postupka oglašen odgovornim što je 15. svibnja 2020. kao voditelj Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije u Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj putem internetske aplikacije whatsapp, tadašnjeg načelnika Policijske postaje Omiš, VŽ, izvijestio kako je od postaje kojom rukovodi zaprimio obavijest o počinjenom prekršaju od 1. veljače 2020., kojom se tražila dostava podataka o vozaču koji je prema izvješću o počinjenom prekršaju 1. veljače 2020. u 15:12 sati u Lokvi Rogoznici vozilom, registarske oznake [registarska oznaka], počinio prekršaj prekoračenja dopuštene brzine iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je predviđena novčana kazna od 1.000,00 kuna, navodeći u porukama koje je VŽ uputio: "Tako ti je kada te tvoji kažnjavaju", "To je kada smo išli k tebi, ja i dva profešura", "Nemoj zaboraviti u ponedjeljak da ne prođu rokovi", kako bi otklonio svoju prekršajnu odgovornost, a na opisani način je tužitelj s namjerom potaknuo VŽ da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlasti i prekorači granice svojih ovlasti, kako bi tužitelj izbjegao plaćanje izrečene novčane kazne od 1.000,00 kuna, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, opisanu u članku 96. točka 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije te mu se temeljem članka 110. stavak 2. točka 1. Zakona o policiji izriče disciplinska kazna – novčana kazna u visini 20% od posljednje plaće za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca.

8. Iz činjeničnog stanja spisa predmeta proizlazi da je iz uvida u whatsapp komunikaciju razvidno da je tužitelj slanjem fotografija i poruka poticao VŽ da iznađe način kojim bi se otklonila njegova prekršajna odgovornost, jer iako nesporno nije precizirao koje radnji bi trebao izvršiti VŽ, niti je konkretizirao ili imenovao osobe za koje bi se eventualno mogla izvršiti provjera podataka vezanih uz izdavanje mjere upozorenja, ako se uzme u obzir poruka "Nemoj zaboraviti u ponedjeljak da ne prođu rokovi", a da su rokovi vezani jedino uz dostavu podataka o vozaču, nesporno je da je očekivao da iznađe način rješavanja predmetnog prekršaja. Također nesporno je utvrđeno da je VŽ nakon dobivenih poruka istog dana izvršio provjeru podataka u informacijskom sustavu MUP-a za CŽ i ČŽ te nakon što je utvrdio da CŽ ispunjava uvjete za izdavanje mjere upozorenja, stručna referentica za prekršajni postupak je ispunila obrazac za dostavu podataka o vozaču na ime CŽ, kao da je ona 1. veljače 2020. upravljala vozilom i počinila prekršaj, nakon čega joj je izdano pisano upozorenje.

9. Iz osporavane presude razvidno je da je prvostupanjski sud detaljno analizirao provedene dokaze, ocijenio je iskaze svih pojedinih svjedoka saslušanih tijekom upravnog postupka, analiziran je dopis Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja od 3. lipnja 2022. te je svoju odluku donio prema slobodnom uvjerenju i na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja. Stoga, ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje, a poglavito stoga što tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10. U skladu s odredbom članka 49. stavak 4. ZUS-a pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka VŽ i ĐŽ, obzirom da su ti svjedoci dali valjane izjave na zapisnik pred zamoljenim Prvostupanjskim disciplinskim sudom u Splitu, a kojem saslušanju je bio prisutan njegov branitelj, pa je ukoliko je smatrao potrebnim, svjedocima mogao postavljati pitanja. Pravilno su odbijeni prijedlozi i za saslušanjem ostalih predloženih svjedoka, obzirom je sud dao dostatne razloga za takvu svoju odluku. Suprotno navodima tužitelja, odbijanjem predloženih dokaznih prijedloga tužitelju nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje, kao niti odredba članka 6. ZUS-a i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda, obzirom da je načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost snošenja i dokazivanja činjenica, ali na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku. Ovo načelo ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već je obveza nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu.

11. Ovaj Sud nalazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, obzirom da je u obrazloženju presude sud izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrđivao, ako ih je utvrđivao dokazivanjem koje je dokaze izvodio i kako ih je ocijenio.

12. Nije osnovano niti pozivanje tužitelja na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi, poslovni broj: Usž-1777/2023-2 od 8. svibnja 2024., jer se u konkretnom predmetu radilo o drugačijem činjeničnom stanju te neprimjerenom ponašanju policijskog službenika u zatvorenom prostoru u nazočnosti ograničenog broja ljudi, a što ovdje nije slučaj, obzirom da su sa tužiteljevim ponašanjem upoznati i drugi policijski službenici, kao i djelatnici DORH-a, a čime je teško nanesena šteta ugledu policije. Nedoličnim ponašanjem policijskog službenika smatra se svako ponašanje koje je društveno neprihvatljivo i kojim se narušava, što vlastiti ugled ili ugled službe u cjelini, dok je inkriminiranim postupanjem tužitelj postupao na način koji nije doličan policijskim službenicima.

13. Tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, poglavito stoga što se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred tuženikom i pred prvostupanjskim upravnim sudom, pa je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu.

13. Obzirom da tužitelj nije uspio sa svojom žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanša Turić