Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sucu Jasmini Crnić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika NC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1035/2024-2 od 21. veljače 2025., dana 25. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1035/2024-2 od 21. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I Nalaže se ovršeniku NC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] platiti ovrhovoditelju A1 Hrvatska društvo s ograničenom odgovornošću za usluge javnih telekomunikacija, OIB: 29524210204, troškove ovršnog postupka u iznosu od 46,88 eura (četrdesetšest eura i osamdesetosam centi) zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Odbija se ovrhovoditelj sa dijelom zahtjeva za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu 62,50 eura (šezdesetdva eura i pedeset centi), kao neosnovan."

2. Protiv točke II. izreke tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači tako da ovrhovoditelju dosudi i daljnji trošak postupka u cijelosti, a podredno, da ga ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Ujedno traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U odnosu na pobijani dio rješenja sud u obrazloženju navodi da je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti pozivom na odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22, dalje: OZ), jer je člankom 283. st. 1. OZ propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.), a zbog čega taj trošak ovrhovoditelja nije bio potreban za provođenje ovrhe.

6. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovrhovoditelja, sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo, kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

7. Prema članku 14. stavak 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

8. Ovrhovoditelj je u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura pozivom na Tbr. 36. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje: Tarifa), koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

9. Odredba članka 283. OZ propisuje da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi, koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.). Isto tako Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" br. 9/21., 18/22., 154/22.) u članku 5. propisuje način utvrđivanja naknade za radnje javnog bilježnika koje, između ostalog, uključuju i radnju izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

10. Kako iz citirane odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ, proizlazi da javni bilježnik izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju bez zahtjeva ovrhovoditelja, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da je javni bilježnik upravo na taj način postupio, a da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, jer taj trošak nije imao. Naime, sama činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana u Tbr. 36. st. 2. Tarife nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.

11. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023 tvrdeći da iz te odluke proizlazi da ovrhovoditelju pripada pravo na zatraženi trošak pribave potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti. U konkretnom slučaju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj Rev-74/2023. nije primjenjiva. U navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno izraženo je shvaćanje da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na zahtjev ovrhovoditelja (jer se radilo o sudskoj odluci), dok u ovom postupku citirana zakonska regulativa iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ isključuje zahtjev ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj u žalbi niti ne tvrdi da je za izdavanje potvrde bio potreban njegov zahtjev.

12. Iz obrazloženih razloga žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja u pobijanoj točki II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ.

U Šibeniku, 25. lipnja 2025.

SUDAC

Jasmina Crnić