Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-535/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Štefičić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici u odvjetničkom društvu u Zagrebu Ćurković i Šanjug d.o.o, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4318/2019-61 od 16. travnja 2024., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4318/2019 od 8. ožujka travnja 2021 kojim je sud dopustio preinaku tužbe se preinačuje tako da se ne dopušta preinaka tužbe kao u podnesku tužitelja od 12. ožujka 2021. u dijelu koji glasi:

"II. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 8. st. 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između korisnika kredita, tužitelja MM i tuženika Addiko Bank d.d., (ranije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47), kao davatelja kredita, koji dio glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ... EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2013. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4318/2019-61 od 16. travnja 2024.:

a) potvrđuje:

- u točki I. izreke.

b) ukida:

- u točki II. i III. izreke.

c) preinačuje:

- u točki IV. izreke tako da taj dio sad glasi:

" Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.755,03 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 208,59 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-4318/2019-61 od 16. travnja 2024. suđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju MM iznos od 13.824,51 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 0,01 EUR od 31. kolovoza 2007. pa do isplate,

- 1,98 EUR od 30. rujna 2007. pa do isplate,

- 0,10 EUR od 31. listopada 2007. pa do isplate,

- 1,73 EUR od 30. studenog 2007. pa do isplate,

- 1,13 EUR od 31. prosinca 2007. pa do isplate,

- 1,51 EUR od 31. siječanja 2008. pa do isplate,

- 31,89 EUR od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- 34,57 EUR od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- 28,95 EUR od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- 56,19 EUR od 30. lipnja 2008. pa do isplate,

- 25,44 EUR od 31. srpnja 2008. pa do isplate,

- 2,20 EUR od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- 98,17 EUR od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- 89,37 EUR od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- 28,64 EUR od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- 134,90 EUR od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- 53,46 EUR od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- 94,45 EUR od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- 46,44 EUR od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- 48,20 EUR od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 48,05 EUR od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- 95,88 EUR od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- 52,31 EUR od 31. prosinca 2009. pa do isplate

- 29,98 EUR od 28. veljače 2010. pa do isplate,

- 141,86 EUR od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- 59,46 EUR od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- 61,38 EUR od 31. svibnja 2010. pa do isplate,

- 78,00 EUR od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

- 159,61 EUR od 31. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 81,42 EUR od 30. rujna 2010. pa do isplate,

- 163,48 EUR od 30. studenog 2010. pa do isplate,

- 99,64 EUR od 31. prosinca 2010. pa do isplate,

- 88,74 EUR od 31. siječnja 2011. pa do isplate,

- 92,94 EUR od 28. veljače 2011. pa do isplate,

- 88,07 EUR od 31. ožujka 2011. pa do isplate,

- 88,96 EUR od 30. travnja 2011. pa do isplate,

- 109,55 EUR od 31. svibnja 2011. pa do isplate,

- 111,56 EUR od 30. lipnja 2011. pa do isplate,

- 248,69 EUR od 31. kolovoz 2011. pa do isplate,

- 110,25 EUR od 30. rujna 2011. pa do isplate,

- 101,91 EUR od 31. studenog 2011. pa do isplate,

- 80,53 EUR od 30. studenog 2011. pa do isplate,

- 125,94 EUR od 31. prosinca 2011. pa do isplate,

- 109,69 EUR od 31. siječnja 2012. pa do isplate,

- 110,14 EUR od 29. veljače 2012. pa do isplate,

- 107,42 EUR od 31. ožujka 2012. pa do isplate,

- 109,26 EUR od 30. travnja 2012. pa do isplate,

- 110,51 EUR od 31. svibnja 2012. pa do isplate,

- 108,40 EUR od 30. lipnja 2012. pa do isplate,

- 108,95 EUR od 31. srpnja 2012. pa do isplate,

- 107,37 EUR od 31. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 144,62 EUR od 31. listopada 2012. pa do isplate,

- 29,97 EUR od 30. studenog 2012. pa do isplate,

- 246,78 EUR od 31. prosinca 2012. pa do isplate,

- 107,46 EUR od 31. siječnja 2013. pa do isplate,

- 120,36 EUR od 28. veljače 2013. pa do isplate,

- 9.206,01 EUR od 29. travnja 2013. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj:

066-167/2007, sklopljenog između korisnika kredita, tužitelja MM i tuženika Addiko Bank d.d., (ranije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., Zagreb, Koturaška 47), kao davatelja kredita, koji dio glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d."

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 785,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2013. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.818,53 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. travnja 2024. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i onih kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, kao i zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi sadržane u članku 8.2 Ugovora o kreditu br.:

066-167/2007 od 19. lipnja 2007. (dalje: Ugovor) i isplata iznosa kojeg je tuženik na ime te odredbe primio sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 12. ožujka 2021. specificirao potraživanje za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i onih kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak, a ujedno je preinačio tužbu tako da je istaknuo i zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi i te je potraživao isplatu iznosa kojeg je tuženik na ime te odredbe primio. Tuženik se navedenoj preinaci protivio, a predmetnu preinaku je prvostupanjski sud rješenjem od 8. travnja 2021. dopustio kako navodi u obrazloženju pobijane odluke jer je tek vještačenjem utvrđeno da je tuženik ovu naknadu naplatio tužitelju, a što se bez izvođenja tog dokaza tužitelj nije mogao utvrditi.

6.1. Preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim financijskim vještačenjem utvrđene nove činjenice bila bi po shvaćanju ovog suda iznimka predviđena u članku 190. stavak 2. ZPP-a te bi bila dopuštena. Međutim, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznosio niti jedan navod odnosno razlog o ništetnosti ugovorne odredbe o izlaznoj naknadi, a za iznošenje tih navoda nema zapreke jer i samo taj zahtjev za utvrđenje mogao biti predmet tužbenog zahtjeva odnosno spora. Tužitelj je imao mogućnost iznositi odgovarajuće navode o ništetnosti izlazne naknade te prije zaključenja prethodnog postupka postaviti zahtjev za utvrđenje ništetnositi izlazne naknade, a po provedenom vještačenju postaviti i zahtjev za isplatu iznosa kojeg je primio na ime te odredbe. Slijedom navedenog rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe je djelomično preinačeno jer uvjet iz članka 190 stavak 2. ZPP-a nije ostvaren u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ulazne naknade i isplate iznosa kojeg je tuženik primio na ime te ugovorne odredbe zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a u vezi članka 380. točke 3. ZPP.

7. Nesporno je da su stranke zaključile Ugovor radi adaptacije stana kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti iznos od 44.300,00 CHF, te da je ugovoreno da se odobreni kredit otplaćuje u 180 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

7. Dakle, među strankama nije bila sporna činjenica sklapanja ugovora, a sporno je pitanje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je li tužiteljev zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove zastario i može li se tražiti vraćanje stečenog s obzirom da je ugovor ispunjen.

8. Prvostupanjski je sud zaključak da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak donio pozivajući se na odluke sudova koji su u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa odlučivali o zaštiti potrošača po pitanju dviju ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a to su one o promjenjivoj kamatnoj stopi te one o valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, među kojima i tužena, sklapale s potrošačima, što je i tužitelj, u određenim, konkretnim vremenskim razdobljima.

9. Riječ je o presudi Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je, u odnosu na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, postala pravomoćnom odlukom Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a bila je predmetom ispitivanja po izvanrednom pravnom lijeku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u predmetu pod br. Revt-249/14, u kojem je odluka donesena 9. travnja 2015., dok je u odnosu na pitanje valutne klauzule u švicarcima odluka postala pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a također je bila predmetom preispitivanja Vrhovnog suda RH u predmetu Rev-2221/18.

9.1. Navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da su više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom trajanja ugovora promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke bez da je s potrošačem pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koje utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Nadalje je pravomoćno utvrđeno da je više banaka, među kojima i tuženik, u određenim razdobljima, u koje spada i vrijeme sklapanja ugovora, povrijedili kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koji je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03,- dalje u tekstu: ZZP/03) te kasnije protivno odredbama članka 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07,75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, - dalje u tekstu: ZZP/07).

10. Prvostupanjski je sud pozivanje na utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivne tužbe utemeljio na odredbi članka 502. c ZPP-a kojom je propisano pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu štete i isplatu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa onih grupacija kojima te osobe pripadaju, a u kojem slučaju je sud pri odlučivanju o pojedinačnom postupku za naknadu štete vezan za pravna utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi te članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19-dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Prvostupanjski je sud tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara novčane tražbine koju tužitelj potražuje kao pravnu posljedicu utvrđenja ništetnim dijelova odredaba predmetnog ugovora o kreditu s osnove jednostrane promjene kamatne stope, počela teći od 13. lipnja 2014. i nastupila 13. lipnja 2019., a obzirom da je tužba podnesena 5. lipnja 2019. to nije je osnovan tuženikov prigovor zastare za potraživanja s osnova promjene kamatne stope. U odnosu na valutnu klauzulu vezanu za CHF prvostupanjski je sud i taj tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim navodeći da je zastara počela teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u predmetu broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

12. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da je više plaćano s obzirom na povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, kao i u odnosu na uvećanu kamatnu stopu u odnosu na onu početnu i to ukupno 104.106,80 kn/13.824,51 EUR, pa je u skladu s vještačenjem za taj iznos prihvatio tužbeni zahtjev jer on predstavlja korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit na osnovu razlike u tečaju koju je tuženik ostvario zbog ništetne odredbe Ugovora, a za koju ništetnost je sam tuženik kriv.

13. Prvostupanjski sud je na temelju prednjih utvrđenja prihvatio zahtjev tužitelja pozivajući se pri tom na članak 323., 1111. i članak 1115. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- dalje u tekstu: ZOO/05).

14. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda kao i postupak koji je prethodio bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a.

15. Ocjenjujući važnije žalbene razloge treba istaknuti sljedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).

15.1 Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika prvostupanjski je sud osnovano svoja utvrđenja o ništetnost valutne klauzule vezane za CHF utemeljio na pravnim utvrđenjima iz presuda na koje se pozvao i to stoga jer se na njih pozivao i tužitelj, a sve to u skladu s odredbom članka 502 c. ZPP-a. Navodi tuženika da ni činjenično stanje nije utvrđeno, odnosno da je sud automatizmom primijenio zaključak iz postupka kolektivne zaštite zanemarivši pri tom da se radi o apstraktnim i preventivnim odlukama donesenim na generalnoj razini, nisu osnovani, jer je nepoštenost, a time i ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF utvrđena i u ovom pojedinačnom slučaju.

15.2. Tuženik je u ovom postupku mogao dokazivati da je informirao tužitelja o svim rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno vezivanja glavnice kredita za valutu CHF pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli vezano za švicarske franke koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje navodima žalbe. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako mu prilikom sklapanja Ugovora nisu ništa rekli o samoj valuti CHF te da je Ugovor već unaprijed bio pripremljen, a službenik banke, kojeg je kao svjedoka predložio tuženik, iskazao je da nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama te izmjenama istih, a te odredbe tužitelju u banci nisu bile razjašnjene. Tuženik nije tvrdio niti dokazao postojanje okolnosti zbog kojih bi predmetni ugovorni odnos bio različit od onih kojima se bavio sud u postupku po kolektivnoj tužbi.

15.3. Prvostupanjski sud je opravdano odbio dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu. Naime, suprotno tvrdnjama tuženice javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije ovlašten tumačiti pojedine odredbe Ugovora jer i sam nije dovoljno upućen u sve aspekte ugovornih odredbi, već je isti tom prilikom dužan objasniti strankama učinak solemnizirane isprave.

15.4. Pravna mogućnost ugovaranja valutne klauzule postoji, međutim to ne znači da u konkretnom ugovoru ta odredba ne može biti ništetna, o čemu je raspravljano i odlučeno u parnicama povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa. U konkretnom slučaju sporne odredbe su nepoštene pa time i ništetne kako je to propisano posebnim zakonom a to je Zakon o zaštiti potrošača koji je u odnosu na ovu materiju lex specialis.

16. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP jer je prvostupanjski sud neosnovano i neobrazloženo odbio sve njegove prigovore na nalaz i mišljenje izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka Vještačenja Lobaš d.o.o. odnosno vještaka Đura Lobaša te da imenovani vještak nije otklonio istaknute prigovore. Iz spisa proizlazi kako je vještak prilikom saslušanja odgovorio na primjedbe koje su se odnosile na način izrade nalaza i mišljenja dodatno pojašnjavajući gdje se u nalazu nalaze formule koje su korištene za izračun pojedinih iznosa i kako je došao do izračuna preplaćenih iznosa. Vještačenje je izrađeno u skladu sa zadaćom kojom mu je prvostupanjski sud zadao raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2021., a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje, zajedno s izrađenim dopunama, kao jasan obrazložen i neproturječan. Tuženik nije onemogućen u raspravljanju niti zbog toga što je prvostupanjski sud odbio provesti po njegovu prijedlogu financijsko vještačenje po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je važila za kunske kredite jer se preplata tužitelja određuje s obzirom na početnu ugovorenu kamatnu stopi i početni valutni tečaj u CHF, a sve sukladno presudama iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Suprotno žalbenim navodima vještak je u nalazu i mišljenju uračunao trošak zateznih kamata.

17. Tuženik u žalbi ponavlja prigovor da je tužitelju trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita. U odnosu na taj prigovor potrebno je reći kako nije potrebno uzeti u obzir negativne tečajne razlike te se ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine koje glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

18. Kod vraćanja stečenog bez osnove zatezne kamate trebaju se platiti od dana stjecanja (članak 1115. ZOO-a) jer je tuženik nepošten stjecatelj budući da njegovo nepoštenje proizlazi iz činjenice da je on sastavio Ugovor koji sadržava nepoštene a time i ništetne odredbe, a što predstavlja osnovu restitucijskog zahtjeva.

19. Protivno navodima tuženika i tužitelja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio tuženikov prigovor zastare. Po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojima je utvrđena ništetnost. U konkretnom slučaju zastara za povrat preplaćenih iznosa s osnova kamatne stope je počela teći 13. lipnja 2014., a s osnova valutne klauzule 14. lipnja 2018., tako da do podnošenja tužbe u ovom predmetu (5. lipnja 2029.) za potraživane s osnova valutne klauzule nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO.

20. Međutim osnovano žalitelj ukazuje kako je prilikom donošenja odluke o trošku pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora za sve radnje uzeo onu koja je određena nakon specifikacije tužbenog zahtjeva. Naime, kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva podneskom od 12. ožujka 2021. vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva. ( VSRH Rev 589/2021 od 11. listopada 2022.) Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. dalje: Tarifa) priznati su troškovi sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (100 bodova), trošak sastav podnesaka od 7. siječnja 2020., 26. lipnja 2020. (2x100 bodova), 12. ožujka 2021. i 18. svibnja 2021. svaki po 200 bodova, sve po Tbr. 8. toč. 1 , trošak sastava podnesaka od 27. lipnja 2019. i 11. rujna 2020., oba po Tbr. 8. toč. 3. (2x25 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 8. lipnja 2020., 7. rujna 2020. (2x100 bodova), 8. travnja 2021., 23. rujna 2021., 15. lipnja 2022., 13. rujna 2022., 6. veljače 2023., 13. rujna 2023., 8. veljače 2024. i 14. ožujka 2024., sve po Tbr. 9. toč. 1. (8x200 bodova), kao i trošak zastupanja na ročištu od 18. siječnja 2021. po Tbr. 9. toč. 5. (25 bodova), a što iznosi 5.150,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 1.287,50 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 265,44 EUR, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR pa tuženik treba tužitelju naknaditi 6.755,03 EUR zbog čega je u ovom dijelu pobijanu presudu na temelju članka 373. točke 3. ZPP-a valjalo preinačiti i odlučiti kao u točki II. c) izreke ove drugostupanjske odluke. Ujedno se ukazuje žalitelju da prema Tbr. 52. 2. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je upravo navedena Tarifa Narodne Novine 138/23.

21.Tuženik je po shvaćanju ovog suda sa žalbom uspio u omjeru od 25 %, pa mu je tužitelj razmjerno tom uspjehu dužan naknaditi trošak u iznosu od 208,59 EUR, koji se odnosi na trošak sastava žalbe i uvećanje po osnovi PDV-a (Tbr. 7 i 10/5 OT, Tbr. 46. OT) i trošak sudske pristojbe zbog čega je odlučeno pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. stavka 2. u vezi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II a) izreke temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, a špd točkom II. b) izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 369. stavak 5. ZPP-a.

Dubrovnik, 25. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Srđan Kuzmanić