Poslovni broj: Usž-3582/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica, odvjetnica Ljiljana Planinić, Zagreb, Dr. P. Markovca 7, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi naplate trošarine na duhanske prerađevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2983/2023-9 od 22. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2983/2023-9 od 22. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21- 01/230, urbroj: 513-04-23-2 od 25. travnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, klasa: UP/I-415-02/20-18/1079, urbroj: 513-02-3005/52-21- 3 od 6. travnja 2021.

Tim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, trošarinski obveznici, tužitelj i UU iz [adresa], solidarno su dužni platiti iznos od 934.800,00 kn na ime trošarine na duhanske prerađevine, na trošarinsku osnovicu od 1038,40 kg duhana u listu i 130,10 kg sitno rezanog duhana te kamate od 19.252,09 kn za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana plaćanja trošarine te su ujedno dužni platiti daljnju kamatu na ukupan iznos trošarine za razdoblje od dana donošenja osporenog rješenja do dana uplate. Nadalje, tim rješenjem je utvrđeno da će se, ako se ne izvrši uplata po navedenom rješenju, donijeti rješenje o oduzimanju i prodaji teretnog vozila marke Peugeot Boxer, registarskih oznaka [registarska oznaka], a ako sredstva ostvarena unovčenjem instrumenta osiguranja ili prodajom oduzetih motornih vozila neće biti dostatna za podmirenje iznosa dužne trošarine, kamata i troškova postupka, za neplaćeni dio provest će se postupak prisilne naplate prema propisima za prisilnu naplatu javnih davanja.

3. Protiv označene presude tužitelji je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da prvostupanjski sud nije naveo ključna činjenična utvrđenja koja se odnose na postupanje s duhanom te je ujedno odbio sve dokazne prijedloge tužitelja, čime je počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka, kao i povredu ustavnih i konvencijskih prava na štetu tužitelja. Smatra da je odbijanjem svih dokaznih prijedloga stavljen u bitno lošiji položaj od tuženika te se u prilog svojim navodima poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske te pritom ukazuje i na odluku ovoga Suda poslovni broj: Usž-2710/21-3 od 26. siječnja 2022. U odnosu na meritum spora tužitelj ističe da nije trošarinski obveznik jer nije ispunjen osnovni preduvjet, a to je da uopće nije bio u posjedu duhana. Ističe da iz podataka spisa predmeta proizlazi da je duhan pronađen u teretnom vozilu u vlasništvu treće osobe JU koji je kombi posudio UU te je iz spisa vidljivo da je sav duhan pronađen u predmetnom vozilu koji je parkiran uz objekt tužitelja, dakle, nije pronađen na samom objektu u vlasništvu tužitelja. Nadalje, navodi kako prvostupanjski sud pokušava prikazati da je tužitelj sudjelovao u nezakonitom postupanju s duhanom, navodeći da tužitelj tijekom provedenog postupka nadzora i pretrage nije dostavio ugovor o zakupu prostora, šupe niti otkaz predmetnog ugovora. Ističe da navedeni zaključak prvostupanjskog suda proizlazi iz netočnog činjeničnog utvrđenja s obzirom da iz izjave tužitelja koja je priložena uz odgovor na tužbu, jasno proizlazi kako je u postupku nadzora dao do znanja da ima ugovorni odnos s UU. Međutim, tužitelj smatra kako zakup predmetnog prostora je potpuno neodlučan za ovaj predmet iz jednostavnog razloga što u šupi nije pronađen nikakav duhan, već je sam duhan pronađen u teretnom vozilu koje s tužiteljem nema nikakve veze. Tužitelj ističe da nije ispunjen ni drugi uvjet da bi tužitelj bio trošarinski obveznik, jer ni prema okolnostima slučaja nije mogao znati da se radi o nezakonitom postupanju s duhanskim prerađevinama. Pojašnjava da je UU iznajmio šupu koju je on trebao koristiti za izradu kožne galanterije, a u kojoj šupi u konačnici nije ni pronađen duhan. Smatra da je u konkretnom slučaju ključno da je za vrijeme trajanja zakupa predao posjed šupe UU te bi svaki ulazak tužitelja u navedeni prostor predstavljao povredu privatnosti zakupnika. Tužitelj zaključno ističe da je osoba teškog zdravstvenog stanja te da nije mogao sudjelovati u nezakonitim aktivnostima koje bi podrazumijevale ilegalno postupanje s duhanskim prerađevinama. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da preinači prvostupanjsku presudu, usvoji tužbeni zahtjev, a podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno, predlaže da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu kojim je osporena žalbom, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. - dalje ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je u skladu sa člankom 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne strane te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. U odnosu na navode žalbe ističe se da time što je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja i saslušanjem svjedoka, nije povrijedio odredbu članka 49. ZUS-a, jer prema stavku 4. navedene odredbe proizlazi da stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali da sud nije vezan tim prijedlozima. U konkretnom slučaju, iz obrazloženja prvostupanjske presude i podataka sudskog spisa, zapisnika s održanog ročišta, proizlazi da je prvostupanjski sud obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužitelja nalazeći da isti ne bi doveli do drugačije odluke, dok je činjenice odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari mogao utvrditi uvidom u spis tuženika i sudski spis.

9. Prema podacima spisa tuženika, proizlazi da je kod tužitelja na njegovom privatnom posjedu, a na temelju naredbe Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, provedena pretraga objekata, prostorija, zemljišta i vozila na adresi [adresa] u vlasništvu tužitelja te je pregledom kombi vozila pronađena veća količina duhana i sitno rezanog duhana. O pretrazi stana i drugih prostorija sastavljen je zapisnik 19. studenoga 2020. te zapisnik o nadzoru 20. studenoga 2020. koji je tužitelj potpisao bez primjedbi, a također je potpisa i izjavu o odricanju prava na podnošenje prigovora na zapisnik. Tom prilikom je nedvojbeno utvrđeno da su UU i tužitelj zatečeni u posjedu navedenog duhana u listu i sitno rezanog duhana, koje duhanske prerađevine nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske te da za predmetnu robu nije obračunata i plaćena trošarina, slijedom čega se njezino puštanje u potrošnju, kupnju i posjedovanje smatra protuzakonitim bez obzira na daljnju namjeru.

10. Razmatrajući podatke spisa predmeta te polazeći od mjerodavnih odredbi Zakona o trošarinama, ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbeni navod tužitelja kojeg je isticao i u tužbu, da nije trošarinski obveznik jer ni na koji način nije bio u vezi s predmetnim duhanom te da nije imao faktičnu vlast nad istim.

11. Naime, sukladno odredbi članka 12. stavka 1., 2. i 3. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 106/18. i 121/19. – dalje: Zakon) obveza obračunavanja i plaćanja trošarine nastaje i kada se utvrdi: nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja, da su trošarinski proizvodi nezakonito pušteni u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske te da su trošarinski proizvodi otpremljeni ili korišteni od strane oslobođenog korisnika u svrhe za koje nije dobio odobrenje. U smislu ovoga Zakona nezakonito postupanje je proizvodnja, prerada, skladištenje, primanje, otpremanje, uvoz, unos, prijevoz, uporaba, prodaja, kupnja ili posjedovanje predmeta oporezivanja na koji, sukladno odredbama ovoga Zakona, nije obračunata i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunata i plaćena u cijelosti, kao i svaka druga zlouporaba prava u kretanju ili raspolaganju s predmetima oporezivanja. Nezakonitim postupanjem smatra se svako postupanje koje je odredbama ovoga Zakona posebno propisano da se smatra nezakonitim. Smatra se da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano ako osoba koja postupa s predmetima oporezivanja ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjenja ili pravnog raspolaganja, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je s predmetima oporezivanja nezakonito postupano.

12. Neosnovan je i navod tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tužitelj sudjelovao u nezakonitim postupanju jer da tužitelj tijekom postupka nadzora i pretrage nije dostavio ugovor o zakupu poslovnog prostora, pomoćne prostorije-šupe niti otkaz predmetnog ugovora. S obzirom da je tužitelj u tužbi isticao da je navedenu šupu dao u najam UU, a koji prostor bi on koristio za izradu kožne galanterije te da tužitelj nije znao niti je mogao znati da postoji njegovo nezakonito postupanje, to je prvostupanjski sud osnovano ocijenio navedenu dokumentacija na koju se tužitelj pozivao u prilog svojim navodima da je pogrešno označen kao trošarinski obveznik. Pri tome, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije životno, logično niti uvjerljivo da tužitelj navedenu okolnost ne bi isticao prilikom pretrage prostorija koje su u njegovom vlasništvu i da već tom prilikom ne bi isticao da ima ugovor o zakupu skladišnog prostora, odnosno šupe te da je istu iznajmio za obavljanje djelatnosti izrade kožne galanterije. Polazeći od navedenog te imajući na umu i činjenici da nije moguće utvrditi kada su navedeni ugovor sastavljeni, to je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da navedena dokumentacija nije vjerodostojna.

13. Razmatrajući podatke spisa predmeta, proizlazi da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da su tužitelj i UU zatečeni u nezakonitom posjedu trošarinskih proizvoda pronađenih u teretnom vozilu koji nisu bili označeni markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske te da tužitelj i UU ne posjeduju trošarinsko odobrenje o upisu u registar trošarinskih obveznika i ne obavljaju djelatnost trošarinskim proizvodima.

14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene ni povrede pravila sudskog postupka, jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

16. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 25. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Zrilić Ježek