REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-310/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Mardešiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3398/2024-2 od 23. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3211/2022-19 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 25. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3398/2024-2 od 23. srpnja 2024. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3211/2022-19 od 21. svibnja 2024. u dijelu pod toč. I. izreke u kojem su tužitelju na dosuđeni iznos od 1.035,02 EUR dosuđene zatezne kamate od 3. studenog 2010. do 20. siječnja 2023., te sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.035,02 EUR tekućih od 3. studenog 2010. do 20. siječnja 2023.
II. Nalaže se tužitelju EČ naknaditi tuženiku Adriatic osiguranje d.d. trošak revizijskog postupka u iznosu od 582,41 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.282,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2010. do isplate (toč. I. izreke), te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.088,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2024. do isplate (toč. II. izreke), dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 597,47 EUR s osnove naknade neimovinske štete i iznos od 205,05 EUR s osnove tuđe pomoći (toč. III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i II. izreke.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4638/2024-2 od 19. studenog 2024. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pravnog pitanja:
„Ostvaruje li tužitelj u odnosu na preinačeni/ povišeni tužbeni zahtjev za traženjem naknade neimovinske štete pravo na traženje i dosudu zakonskih zateznih kamata u odnosu na povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev tek od dana kada je postavio taj povišeni/preinačeni tužbeni zahtjev?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, predlažući preinačiti presudu drugostupanjskog suda u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno ima li tužitelj pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata u odnosu na povišeni/ preinačeni tužbeni zahtjev od dana kada je postavio taj povišeni/ preinačeni tužbeni zahtjev.
9. Predmet spora je zahtjev radi naknade štete nastale kao posljedice štetnog događaja od 29. lipnja 2018., čiji je nastanak prouzročio osiguranik tuženika, a u kojem je događaju prednica tužitelja, pok. ZČ, zadobila tjelesne ozljede.
10. Tužitelj je do preinake tužbe potraživao naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.247,59 EUR (9.400,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2010. do isplate, te naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 303,94 EUR (2.290,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Podneskom od 20. siječnja 2023. tužitelj je preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva uslijed donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je podneskom od 13. listopada 2023. odredio tužbeni zahtjev, potražujući isplatu iznosa od 2.880,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (3. studenog 2010.) do isplate na ime naknade neimovinske štete, te iznosa od 205,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate na ime naknade za tuđu pomoć. Presudom suda prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja usvojen je za iznos od 2.282,61 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. studenog 2010. na ime naknade neimovinske štete.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pravilnom primjenom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) dosudio zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede tijeka zateznih kamata na povišeni iznos tužbenog zahtjeva nepodudarno je sa shvaćanjem ovog suda izraženog, primjerice, u odlukama broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i broj Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024., a koje glasi:
„Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.“.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da zakonske zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete od 1.035,02 EUR, za koji je iznos tužitelj u tijeku postupka povećao tužbeni zahtjev, tužitelju pripadaju od dana izvršene preinake tužbe, odnosno od prvog sljedećeg dana, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 1103. ZOO.
14. Stoga je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo preinačiti presudu suda drugog stupnja u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke u kojem su zatezne kamate na iznos od 1.035,02 EUR dosuđene od 3. studenog 2010. do 20. siječnja 2023., te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, a kako je odlučeno u izreci.
15. S obzirom da se u revizijskom stupnju postupka raspravljalo samo o dijelu zahtjeva tužitelja koji se odnosi na tijek zateznih kamata, to preinaka u tom dijelu zahtjeva nije utjecala na troškove parničnog postupka, pa nije mijenjana ranija odluka o troškovima postupka.
16. U odnosu na troškove revizijskog postupka, uključujući i postupak povodom prijedloga za dopuštenje revizije, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP, s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, tuženiku je valjalo dosuditi trošak sastavljanja prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 225,00 EUR i trošak sastavljanja revizije u iznosu od 225,00 EUR, sve sukladno Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 562,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za prijedlog za dopuštenje revizije u iznosu od 19,91 EUR, što ukupno čini iznos od 582,41 EUR, te riješiti kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 25. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
