Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3901/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Diane Preglej, predsjednice, VI, izvjestiteljice i članice, BI, članice, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Mirko Butorović, odvjetnik iz Hvara, protiv tuženice OTP Banka d.d. /OIB: 52508873883/ sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Nikola Šobat Šimić, odvjetnik u Odvjetničkom društva Anić & Anić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6201/2019 od 7. lipnja 2022. i žalbi tuženice protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6201/2019 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6201/2019 od 7. lipnja 2022. pod stavkom I. izreke i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6201/2019 od 14. srpnja 2022.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-6201/2019 od 7. lipnja 2022. pod stavcima II. i III. izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 54.354,66 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
7,24 kuna od 12. lipnja 2006.; 16,01 kuna od 11. srpnja 2006.; 9,80 kuna od 19. rujna 2006.; 4,24 kuna od 11. listopada 2006.; 2,39 kuna od 13. studenog 2006.; 5,84 kuna od 11. ožujka 2008.; 44,67 kuna od 10. studenog 2008.; 114,62 kuna od 12. siječnja 2009.; 21,57 kuna od 13. veljače 2009.; 199,88 kuna od 17. veljače 2009.; 211,73 kuna od 12. ožujka 2009.; 143,87 kuna od 10. travnja 2009.; 127,16 kuna od 11. svibnja 2009.; 117,75 kuna od 10. lipnja 2009.; 125,53 kuna od 13. srpnja 2009.; 91,32 kuna od 11. kolovoza 2009.; 116,05 kuna od 10. rujna 2009.; 86,61 kuna od 12. listopada 2009.; 112,78 kuna od 10. studenog 2009.; 97,77 kuna od 10. prosinca 2009.; 161,12 kuna od 12. siječnja 2010.; 200,79 kuna od 11. veljače 2010.; 191,45 kuna od 11. ožujka 2010.; 229,56 kuna od 12. travnja 2010.; 279,65 kuna od 10. svibnja 2010.; 324,31 kuna od 10. lipnja 2010.; 409,92 kuna od 12. srpnja 2010.; 326,20 kuna od 10. kolovoza 2010.; 538,90 kuna od 10. rujna 2010.; 432,25 kuna od 12. listopada 2010., 448,89 kuna od 10. studenog 2010.; 541,44 kuna od 10. prosinca 2010.; 468,83 kuna od 10. siječnja 2011.; 503,48 kuna od 10. veljače 2011.; 205,83 kuna od 25. veljače 2011.; 559,07 kuna od 10. ožujka 2011.; 499,70 kuna od 11. travnja 2011.; 634,04 kuna od 10. svibnja 2011.; 572,31 kuna od 10. lipnja 2011.; 553,68 kuna od 11. srpnja 2011.; 385,61 kuna od 14. srpnja 2011.; 555,49 kuna od 10. kolovoza 2011.; 633,62 kuna od 23. kolovoza 2011.; 559,24 kuna od 12. rujna 2011.; 233,72 kuna od 14. rujna 2011.; 706,02 kuna od 11. listopada 2011.; 22,55 kuna od 13. listopada 2011.; 707,94 kuna od 10. studenog 2011.; 34,23 kuna od 5. prosinca 2011.; 721,01 kuna od 12. prosinca 2011.; 15,44 kuna od 30. prosinca 2011.; 710,05 kuna od 10. siječnja 2012.; 705,23 kuna od 10. veljače 2012.; 214,21 kuna od 9. ožujka 2012.; 489,48 kuna od 12. ožujka 2012.; 353,64 kuna od 3. travnja 2012.; 705,49 kuna od 10. travnja 2012.; 111,43 kuna od 16. travnja 2012.; 707,43 kuna od 10. svibnja 2012.; 753,12 kuna od 12. lipnja 2012.; 753,65 kuna od 10. srpnja 2012.; 284,79 kuna od 20. srpnja 2012.; 770,00 kuna od 10. kolovoza 2012.; 755,11 kuna od 10. rujna 2012.; 72,56 kuna od 17. rujna 2012.; 782,93 kuna od 10. listopada 2012.; 9,55 kuna od 9. studenog 2012.; 745,94 kuna od 12. studenog 2012.; 80,21 kuna od 21. studenog 2012.; 765,22 kuna od 10. prosinca 2012.; 49,78 kuna od 31. prosinca 2012.; 765,46 kuna od 10. siječnja 2013.; 63,46 kuna od 28. siječnja 2013.; 786,90 kuna od 11. veljače 2013.; 760,43 kuna od 11. ožujka 2013.; 755,49 kuna od 10. travnja 2013.; 705,24 kuna od 10. svibnja 2013.; 703,94 kuna od 10. lipnja 2013.; 177,58 kuna od 19. lipnja 2013.; 717,87 kuna od 10. srpnja 2013.; 714,97 kuna od 12. kolovoza 2013.; 704,62 kuna od 11. rujna 2013.; 705,17 kuna od 10. listopada 2013.; 702,73 kuna od 12. studenog 2013.; 258,42 kuna od 18. studenog 2013.; 745,23 kuna od 12. prosinca 2013.; 78,97 kuna od 23. prosinca 2013.; 766,21 kuna od 10. siječnja 2014.; 753,00 kuna od 10. veljače 2014.; 766,65 kuna od 10. ožujka 2014.; 764,13 kuna od 10. travnja 2014.; 742,09 kuna od 12. svibnja 2014.; 744,13 kuna od 12. lipnja 2014.; 764,47 kuna od 11. srpnja 2014.; 777,41 kuna od 11. kolovoza 2014.; 776,85 kuna od 11. rujna 2014.; 788,67 kuna od 10. listopada 2014.; 646,03 kuna od 11. studenog 2014.; 164,70 kuna od 8. prosinca 2014.; 812,27 kuna od 11. prosinca 2014.; 820,53 kuna od 12. siječnja 2015.; 770,58 kuna od 10. veljače 2015.; 770,58 kuna od 11. ožujka 2015.; 645,18 kuna od 10. travnja 2015.; 125,40 kuna od 13. travnja 2015.; 679,26 kuna od 11. svibnja 2015.; 91,32 kuna od 12. svibnja 2015.; 725,09 kuna od 10. lipnja 2015.; 45,48 kuna od 12. lipnja 2015.; 711,07 kuna od 10. srpnja 2015.; 59,50 kuna od 13. srpnja 2015.; 770,58 kuna od 10. kolovoza 2015.; 770,58 kuna od 10. rujna 2015.; 770,58 kuna od 12. listopada 2015.; 770,58 kuna od 10. studenog 2015.; 770,58 kuna od 10. prosinca 2015.; 770,58 kuna od 11. siječnja 2016.; 770,58 kuna od 10. veljače 2016.; 770,58 kuna od 14. ožujka 2016., sve do isplate,
i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.970,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2022. do isplate.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška predmetnih žalbi.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je utvrđena ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 30. ožujka 2006., sklopljenog između tužiteljice, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženice, kao kreditora (HVB – Splitska banka d.d.) i to članka 5. stavka 1. u dijelu: ''promjenjiva'', članka 5. stavka 2. u cijelosti, članka 10. točke a) stavka 1. u dijelu: ''u iznosu od 442,67 CHF (slovima četiri stotine četrdeset i dva švicarska franka šezdeset i sedam centima'' … ''u iznosu od 443,24 CHF (slovima četiri stotine četrdeset i tri švicarska franka dvadeset i četiri centima", članka 10. točka d) u cijelosti, članka 11. točki 1. i 2. u cijelosti, odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula (stavak I. izreke).
Pod stavkom II. izreke je naloženo tuženici po restitucijskom zahtjevu isplatiti tužiteljici iznos od 54.354,66 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
7,24 kuna od 12. lipnja 2006.; 16,01 kuna od 11. srpnja 2006.; 9,80 kuna od 19. rujna 2006.; 4,24 kuna od 11. listopada 2006.; 2,39 kuna od 13. studenog 2006.;
5,84 kuna od 11. ožujka 2008.; 44,67 kuna od 10. studenog 2008.;
114,62 kuna od 12. siječnja 2009.; 21,57 kuna od 13. veljače 2009.; 199,88 kuna od 17. veljače 2009.; 211,73 kuna od 12. ožujka 2009.; 143,87 kuna od 10. travnja 2009.;
127,16 kuna od 11. svibnja 2009.; 117,75 kuna od 10. lipnja 2009.; 125,53 kuna od 13. srpnja 2009.; 91,32 kuna od 11. kolovoza 2009.; 116,05 kuna od 10. rujna 2009.; 86,61 kuna od 12. listopada 2009.; 112,78 kuna od 10. studenog 2009.; 97,77 kuna od 10. prosinca 2009.;
161,12 kuna od 12. siječnja 2010.; 200,79 kuna od 11. veljače 2010.; 191,45 kuna od 11. ožujka 2010.; 229,56 kuna od 12. travnja 2010.; 279,65 kuna od 10. svibnja 2010.; 324,31 kuna od 10. lipnja 2010.; 409,92 kuna od 12. srpnja 2010.; 326,20 kuna od 10. kolovoza 2010.; 538,90 kuna od 10. rujna 2010.; 432,25 kuna od 12. listopada 2010., 448,89 kuna od 10. studenog 2010.; 541,44 kuna od 10. prosinca 2010.;
468,83 kuna od 10. siječnja 2011.; 503,48 kuna od 10. veljače 2011.; 205,83 kuna od 25. veljače 2011.; 559,07 kuna od 10. ožujka 2011.; 499,70 kuna od 11. travnja 2011.;
634,04 kuna od 10. svibnja 2011.; 572,31 kuna od 10. lipnja 2011.; 553,68 kuna od 11. srpnja 2011.; 385,61 kuna od 14. srpnja 2011.; 555,49 kuna od 10. kolovoza 2011.; 633,62 kuna od 23. kolovoza 2011.; 559,24 kuna od 12. rujna 2011.; 233,72 kuna od 14. rujna 2011.; 706,02 kuna od 11. listopada 2011.; 22,55 kuna od 13. listopada 2011.; 707,94 kuna od 10. studenog 2011.; 34,23 kuna od 5. prosinca 2011.; 721,01 kuna od 12. prosinca 2011.; 15,44 kuna od 30. prosinca 2011.;
710,05 kuna od 10. siječnja 2012.; 705,23 kuna od 10. veljače 2012.; 214,21 kuna od 9. ožujka 2012.; 489,48 kuna od 12. ožujka 2012.; 353,64 kuna od 3. travnja 2012.; 705,49 kuna od 10. travnja 2012.; 111,43 kuna od 16. travnja 2012.; 707,43 kuna od 10. svibnja 2012.; 753,12 kuna od 12. lipnja 2012.; 753,65 kuna od 10. srpnja 2012.; 284,79 kuna od 20. srpnja 2012.; 770,00 kuna od 10. kolovoza 2012.; 755,11 kuna od 10. rujna 2012.; 72,56 kuna od 17. rujna 2012.; 782,93 kuna od 10. listopada 2012.; 9,55 kuna od 9. studenog 2012.; 745,94 kuna od 12. studenog 2012.; 80,21 kuna od 21. studenog 2012.; 765,22 kuna od 10. prosinca 2012.; 49,78 kuna od 31. prosinca 2012.;
765,46 kuna od 10. siječnja 2013.; 63,46 kuna od 28. siječnja 2013.; 786,90 kuna od 11. veljače 2013.; 760,43 kuna od 11. ožujka 2013.; 755,49 kuna od 10. travnja 2013.; 705,24 kuna od 10. svibnja 2013.; 703,94 kuna od 10. lipnja 2013.; 177,58 kuna od 19. lipnja 2013.; 717,87 kuna od 10. srpnja 2013.; 714,97 kuna od 12. kolovoza 2013.; 704,62 kuna od 11. rujna 2013.; 705,17 kuna od 10. listopada 2013.; 702,73 kuna od 12. studenog 2013.; 258,42 kuna od 18. studenog 2013.; 745,23 kuna od 12. prosinca 2013.; 78,97 kuna od 23. prosinca 2013.;
766,21 kuna od 10. siječnja 2014.; 753,00 kuna od 10. veljače 2014.; 766,65 kuna od 10. ožujka 2014.; 764,13 kuna od 10. travnja 2014.; 742,09 kuna od 12. svibnja 2014.; 744,13 kuna od 12. lipnja 2014.; 764,47 kuna od 11. srpnja 2014.; 777,41 kuna od 11. kolovoza 2014.; 776,85 kuna od 11. rujna 2014.; 788,67 kuna od 10. listopada 2014.; 646,03 kuna od 11. studenog 2014.; 164,70 kuna od 8. prosinca 2014.; 812,27 kuna od 11. prosinca 2014.;
820,53 kuna od 12. siječnja 2015.; 770,58 kuna od 10. veljače 2015.; 770,58 kuna od 11. ožujka 2015.; 645,18 kuna od 10. travnja 2015.; 125,40 kuna od 13. travnja 2015.; 679,26 kuna od 11. svibnja 2015.; 91,32 kuna od 12. svibnja 2015.; 725,09 kuna od 10. lipnja 2015.; 45,48 kuna od 12. lipnja 2015.; 711,07 kuna od 10. srpnja 2015.; 59,50 kuna od 13. srpnja 2015.; 770,58 kuna od 10. kolovoza 2015.; 770,58 kuna od 10. rujna 2015.; 770,58 kuna od 12. listopada 2015.; 770,58 kuna od 10. studenog 2015.; 770,58 kuna od 10. prosinca 2015.;
770,58 kuna od 11. siječnja 2016.; 770,58 kuna od 10. veljače 2016.; 770,58 kuna od 14. ožujka 2016., sve do isplate.
Pod stavkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.970,00 kuna sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2022. do isplate.
2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a).
2.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (2.420,92 kune).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Dopunskom presudom je odbijen prigovor tuženika radi prijeboja.
5. Protiv dopunske presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a.
5.1. Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje dopunske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe (1.562,50 kuna).
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba protiv presude je djelomično osnovana.
8. Žalba protiv dopunske presude je neosnovana.
9. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje ništetnom odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 30. ožujka 2006. sklopljenog između tužiteljice (korisnice kredita) i tuženice /pravnog prednika (kreditora), u dijelu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate i valutnu klauzulu CHF, restitucijski zahtjev za isplatu 54.354,66 kuna sa zateznim kamatama i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.
10. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka po tuženici je sporno ima li tužiteljica prava po predmetnom traženju s obzirom na činjenicu da je prije pokretanja predmetne parnica pristala na konverziju kredita ugovorenog s valutnom klauzulom CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, u skladu sa ZID ZKP-a/2015, nastavno primjena materijalnog prava vezano za ocjenu nepoštenosti ugovorne odredbe o jednostranom mijenjanju stope redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF, utoliko što u bitnome tvrdi da je sklapanjem Aneksa promijenjen pravni odnos stranaka, da je njegov stav o učincima provedene konverzije na temelju ZID ZPK-a/2015 podudaran sa pravnim shvaćanjem iskazanim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. i da učinci iz odluka koje su donesene u postupku kolektivni zaštite nisu primjenjive jer da se činjenični supstrat konkretnog slučaja ne može podvesti na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora potrošača.
11. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a) nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti su povrijeđena pravila o sadržaju sudske odluke (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) na koja se poziva tuženica.
12. Prvostupanjski sud je odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.
13. Suprotno stavu tuženice, ZZP-a/2003[1] (u kontinuitetu i ZZP-a/2007 ) i ZOO-a (članak 328. u vezi s člankom 327. i člankom 326. stavkom 1.) predviđeno je pravo tužiteljice za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje nepoštenosti /ništetnosti/ pojedinih dijelova ugovornih odredbi o potrošačkom kreditu), a koje zakonsko ovlaštenje oslobađa tužiteljicu dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa po deklaratornom traženju, a što znači da tužiteljica kao korisnica kredita (potrošač) u smislu odredbe članka 187. stavka 2. ZPP-a, neovisno o provedenoj konverziji kredita 2016. (konverzijom kredita nije prestalo zakonsko ovlaštenje tužiteljice na traženje deklaratorne zaštite) ima pravni interes po deklaratornim zahtjevima na utvrđenje (Rev 2868/2018 od 12. veljače 2019., Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., Rev 809/2021-2 od 21. prosinca 2022.).
14. Vezano za odluku na utvrđenje pod stavkom I. izreke nije utvrđen žalbeni razlog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, niti pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Naime, pravilima o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ZZP- a/2003, u kontinuitetu i ZZP-a/2007 je propisano: da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo (članak 96. ZZP-a/2007); da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (članak 99. ZZP-a/2007); da odredbe ugovora koje prema Zakonu ili sporazumu stranaka mora biti sastavljen u pisanom obliku, moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive (članak 100. ZZP- a/2007); da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača (članak 101. ZZP-a/2007) i da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora da ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (članak 102. ZZP- a/2007).
16. Prema navedenim odredbama, a vezano za valutu CHF i jednostrano mijenjanje stope redovne kamate, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač individualno pokrene radi zaštite svojih prava (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007) i potrošač, kao što je to učinila i tužiteljica u predmetnom postupku, može se pozvati na
1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2003) 2 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/)
3 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz odredbe članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
17. Presudama u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate , Trgovački sud u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik (pravni prednik), a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. – 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:
- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, te ZOO-a,
- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.
18. Budući da tuženica na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je tužiteljica potrošač iz krugova kojima su financijska kretanja i prilike bili strani (tužiteljica je po zanimanju prosvjetni radnik), da je Ugovor o kreditu iz 2006. sklopljen između stranaka standardan i unaprijed formuliran, da su odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate u Ugovoru o kreditu i aktima tuženice načelne bez objektivnih kriterija i kao takvi teško razumljive, a niti je tijekom predmetnog postupka učinila razumljivom metodologiju određivanja visine stope redovne kamate svojim jednostranim odlukama, te je li, a ako jest na koji način predvidive dosege rizika promjene /naglog rasta/ tečaja CHF u odnosu na kunu, kojih je bila svjesna, prezentirala tužiteljici kao potrošaču, i da u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja nije otklonila ograničenja u korištenju njezinih prava kao potrošača (slabije ugovorne strane) u razdoblju do konverzije kredita, to kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako ga je u biti formirao i prvostupanjski sud, da su odredbe Ugovora o kreditu iz 2006. o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF nepoštene (ništetne), a pri čemu treba imati u vidu da znatnija neravnoteža stvorena odredbama Ugovora iz 2006. o promjenjivoj stopi redovne kamate i tečaju CHF ne proizlazi samo iz kvantitativnog ekonomskog ocjenjivanja, koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcija, već i iz činjenice dovoljno ozbiljnog oštećenog pravnog položaja u koji je stavljena tužiteljica kao potrošač zbog nemogućnosti bio kakvog utjecaja na sadržaj Ugovora do konverzije na temelju Zakona, a time i ograničenjima u korištenju svojih prava do konverzije kredita.
19. Stoga, nije u pravu tuženica kad tvrdi da se činjenični supstrat konkretnog slučaja ne može podvesti na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora potrošača, da je njezino postupanja u skladu sa načelom dobre vjere samom činjenicom što joj je po zakonu bilo dopušteno ugovaranje promjenjive stope redovne kamate i valute CHF (što nije sporno) i da su uzroci ništetnosti dijela potrošačkih ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu stopu redovne kamate jednostranom odlukom banke i vezivanja obveze tužiteljice za tečaj CHF u vrijeme dospjelosti svakog anuiteta ponaosob, manjeg značaja, zastupajući u biti i stajalište moguće konvalidacije (članak 326. stavak 2. ZOO-a) s obzirom da su usmjereni ne samo na zaštitu pojedinačnog interesa, već i na zaštitu pravnog poretka i javnog interesa, što u konačnici potvrđuju osim mjerodavne odredbe članka 96. ZZP-a/2007 i članka 4. ZOO-a, izmijene kako Zakona o zaštiti potrošača, tako i Zakona o potrošačkom kreditiranju posebno u dijelu obveznog sadržaja ugovora o kreditu (članak 10. - 19.).
20. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je navedeni dio odredbi Ugovora o kreditu iz 2006. godine za koji je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje suprotan načelu savjesnosti i poštenju, da kao takav uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, na štetu tužiteljice kao potrošača i primijenio materijalno pravo kad je pod stavkom I. izreke prvostupanjske presude prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje koji se odnosi na nepoštenost (ništetnost) odredbe o promjenjivoj stopi redovne (ugovorene) kamate i vezivanje obveza tužiteljice za tečaj CHF, važeći u vrijeme dospjelosti svakog anuiteta kredita ponaosob.
21. Međutim, opravdano tuženica dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude.
22. Prema pravilima ZPK-a[4] o konverziji kredita (članak 19. a – 19. f) koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u ZKI-a[5] (članak 375. a – 357. f) i primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna (članak 19. a stavak 4. ZPK-a), konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u
4 Zakon o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/2009., 112/2012., 143/2013., 147/2013., 9/2015., 78/2015., 102/2015., 52/2016., 128/2022., 156/20123.)
5 Zakon o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj: 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 47/2020., 146/2020., 151/2022., 145/2024.)
kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19. b ZPK-a), izračunom propisanim odredbom članka 19. c ZPK-a, te ostale uvjete određene člankom 19. d i člankom 19. e ZPK-a.
23. Odredbom članka 3. stavkom 2. ZZP-a[6] (istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP- a/2014.) je propisano da se na obvezno pravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi.
24. Iz navedenih propisa proizlazilo da su ZPK-a i ZKI-a postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s tim što je ZID ZKI-a/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK-a/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obvezno pravni odnosi na sve obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.
25. Općim propisima sadržanim u ZOO-a između ostalog je propisano da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu (članak 2.), da ga mogu urediti i drugačije nego što je ZOO-a određeno (članak 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (članak 160. stavak 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (članak 160. stavak 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (članak 248. stavak 2.).
26. Nije sporno da je između tužiteljica kao korisnice kredita, te sudužnika i tuženice kao kreditor sklopljen 3. ožujka 2016. Dodatak broj I. Ugovor o kreditu broj [broj kredita] (nakon što je tužiteljica prihvatila izračun konverzije), da je tim Dodatkom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR-ima, prema kojoj glavnica kredita nadnevka 3. ožujka 2016. iznosi 14.056,54 eura, a preplata s nadnevkom 30. rujan 2015. 24.884,82 kuna, da su ugovorne strane suglasno utvrdile da se preplata od 24.884,82 kuna koristi za namirenje budućih anuiteta i da su stranke suglasne da odredbe Dodatka I. predstavljaju sporazum vjerovnika i potrošača u smislu članka 19. c stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (list 38. – 44.).
27. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da je ZID ZPK-a/2015 i ZID ZKI-a/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatran pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – Narodne novine, broj: 39/2017.), i da je odredbom članka 19. a stavkom 2. ZPK-a određeno da se odredbe Glave IV. a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s
6 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022., 59/2023.)
valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirana u CHF i denominirana u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjenja ili prisilno ostvarena, za zaključiti je da tuženica nije dužan vratiti tužiteljici svotu koju je tužiteljica platila više na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli CHF iz Ugovora o kreditu iz 2006., budući da je pripadajući i suglasno utvrđeni iznos iskorišten u novom Planu otplate iz 2016. za namirenje postojećih i budućih anuiteta kredita (Dodatkom I. i Planom otplate iz 2016. zamijenjen je i Plan otplate iz 2006. uz Ugovor o kreditu iz 2006.), odnosno da se pripadajući i iskorišteni iznos ne nalazi u imovini tuženice.
28. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Dodatku I. od 3. ožujka 2016., restrukturirane su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK-a i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19. b stavkom 2. ZPK-a - položaj tužiteljice kao potrošača izjednačen je sa položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR-a, a preplaćeni iznos po tužiteljici do konverzije, izračun kojeg je prihvatila, iskorišten je za namirenje budućih anuiteta kredita.
29. Prema tome, kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK-a, koju je tužiteljica prihvatila, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., tako što su izračunom konverzije kredita (Dodatkom I. iz 2016.) obuhvaćene preplate od lipnja 2006. do ožujka 2016. po osnovi nepoštenih odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006. i iste iskorištene za podmirenje budućih anuiteta kredita (nakon konverzije), to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu nastupila posljedica prestanka obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao potrošaču i korisnici kredita na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježje nepoštenosti, a time za posljedicu niti ništetnost (članak 160. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZZP-a /istovjetno članak 4. stavak 2. ZZP-a/2014./ - podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022.), kojom suglasnom voljom je u biti isključeno u subjektivno – materijalnom smislu pravo tužiteljice na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, što zakonom nije zabranjeno.
30. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženice nije došlo, kako se to navodi u prvostupanjskoj presudi do stjecanja bez osnove i da tuženica nije dužna vratiti tužiteljici iznos od 54.354,66 kuna sa zateznim kamatama, kako je to odlučeno pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude, odnosno da ne postoji novčano potraživanje tužiteljice prema tuženici, a nastavno niti potraživanje tuženice radi prijeboja istaknuto u odgovoru na tužbu pod točkom XIV. (u dopunskoj presudi pogrešno navedeno u odgovoru na žalbu), koji je tuženica istakla pod uvjetom da sud prihvati tužbeni zahtjev za isplatu i da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo odbiti zahtjev za isplatu iznosa od 54.354,66 kuna sa zateznim kamatama.
31. S obzirom na neosnovanost osnove novčanog potraživanja, drugostupanjski sud ne nalazi potrebnim posebno se očitovati na ostale žalbene navode i odluke na koje se poziva, a za koje tuženica opravdano drži da podržavaju njezino tumačenje mjerodavnog materijalnog prava za odluku po glavnom zahtjevu za novčano potraživanje.
32. Budući da je predmet spora zaštita tužiteljice kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženice kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima i da je tužiteljičin konačni djelomični uspjeh u parnica posljedica neustaljene sudske prakse, to je u skladu sa odredbama o troškovima i principima na kojima se temelje, svrsishodno, racionalno i pravedno u okolnostima konkretnog slučaja odstupiti od odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, uključujući i trošak žalbe.
32.1. Svako drugačije tumačenje pravila o troškovima u okolnostima kao što su predmetne bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.
33 . Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZP-a za stavak I., članak 373. točka 3., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 24. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Diana Preglej
