Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5674/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš, kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ozren Tatarac, odvjetnik u Zagrebu, Bogišićeva 2, protiv I. tuženika ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorica Škopić, odvjetnica u Zagrebu, Palmotićeva ulica 41, i II. tuženika NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Domijan, odvjetnik u Zagrebu, Iblerov trg 10/V, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8146/2023-17 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8146/2023-17 od 8. studenoga 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8146/2023-17 od 8. studenoga 2024. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I./Utvrđuje se da su tužiteljica CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženik NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnici, svaki u 1/2 dijela nekretnine upisane u zkul. [broj ZK uloška] (E-12) k. o. [katastarska općina] zkčbr. [katastarska čestica] kuća br. 127d i dvorište [adresa] ukupne površine 377 čhv, odnosno 1355čm, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to stan broj S-2 – peterosobni stan u prizemlju desno, ukupne površine 177,53 čm i pripadajućim pomoćnim prostorom br. 2 površine 12,68 čm, što je I. tuženik ĐZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dužan priznati.

II./ Tužiteljica i II. tuženik su ovlašteni temeljem ove presude u zemljišnim knjigama zatražiti i postići upis prava vlasništva svaki u 1/2 dijela na svoje ime i za svoju korist, uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva sa imena I. tuženika.

III./ I. tuženik je dužan nadoknaditi tužiteljici troškove ovog postupka, u roku od 15 dan pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici CZ da naknadi I. tuženiku VZ trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 8. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Prvo tuženik je dostavio pismeni odgovor na tužbu u kojem osporava žalbene razloge tužiteljice. Traži naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje kako su ona i II. tuženik suvlasnici na ravne dijelove predmetne nekretnine, trpljenje upisa tog suvlasništva u zemljišnim knjigama i naknada troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- tužiteljica CZ i II. tuženik NZ su supružnici čiji je brak sklopljen 24. lipnja 1977;

- za vrijeme trajanja njihovog braka II. tuženik je kao kupac 22. prosinca 1997. s trgovačkim društvom TEM d.o.o. kao prodavateljem zaključio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine – posebni dio nekretnine označen kao: 12. suvlasnički dio 1872/10000 etažno vlasništvo (E-12) stan broj S-2 – peterosobni stan u prizemlju desno, ukupne površine 177,53 m2 i s pripadajućim pomoćnim prostorom br. 2 površine 12,68 m2;

- drugotuženik je bio direktor trgovačkog društva TEM d.o.o. pa je spomenuti ugovor potpisao i kao fizička osoba i kao direktor prodavatelja;

- dotični posebni dio nekretnine upisan je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao 12 etaža u zgradi sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], čiji je vlasnik ujedno suvlasnik zajedničkih dijelova nekretnina u 1872/10.000 dijela;

- tužiteljica tvrdi kako je prema načelu bračne stečevine iz čl. 36. Obiteljskog zakon („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, dalje: ObZ) ta nekretnina bračna stečevina nje i supruga te njihovo suvlasništvo na ravne dijelove jer je stečene od sredstava koja potiču od rada supružnika, a oni nisu ugovorili drugačije;

- navedeni supružnici su u suposjedu predmetne nekretnine od 1997;

- trgovačko društvo TEM d.o.o. je izgradilo stambenu zgradu u kojoj se nalazi i predmetni stan – posebni dio nekretnine;

- osnivač i jedini član trgovačkog društva TEM d.o.o. bio je II. tuženik pa tužiteljica smatra kako po osnovi bračne stečevine njoj pripada i 1/2 dijela udjela u tom društvu;

- nad trgovačkim društvom TEM d.o.o. je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj St-5430/2015 dana 12. srpnja 2016. otvoren i zaključen stečajni postupak;

- u stečajnu masu društva ušao je i predmetni stan koji je potom bio predmetom ovrhe i javne dražbe;

-na javnoj dražbi najbolji kupac je bio I. tuženik ĐZ te mu je u dotičnom ovršnom postupku stan dosuđen odlukom Trgovačkog društva u Zagrebu poslovni broj. 34 OVR-190/2017-42 od 17. rujna 2019;

- dotično rješenje je postalo pravomoćno 25. lipnja 2020. nakon čega mu je zaključkom od 9. studenog 2020. predmetna nekretnina predana;

- nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi I. tuženik ĐZ se uknjižio temeljem tog rješenja kao vlasnik predmetnog posebnog dijela nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 20-23 spisa).

9. Na utvrđene činjenice sud je primijenio odredbe čl. 18., čl. 126. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), čl. 1., čl. 108., čl. 110., čl. 345. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ), čl. 297. st. 5., Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10, 154/11, 70/12, dalje: OZ/96), pa presudio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.

11. Sud prvog stupnja zaključuje kako je I. tuženik predmetnu nekretninu stekao temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi u ovršnom postupku koji se vodio na prijedlog ovrhovoditelja PZ protiv ovršenika TEM d.o.o. u stečaju, i to temeljem odredbe čl. 126. st. 1. i 2. ZV. Dakle, čak i u slučaju da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva 1/2 dijela predmetne nekretnine, pravomoćnošću rješenja o dosudi bi njezino pravo temeljem čl. 126. st. 3. ZV prestalo postojati jer po naravi stvari ne mogu u isto vrijeme postojati pravo vlasništva i kupca i neke treće osobe. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva gdje se traži utvrđenje kako je i NZ suvlasnik u ½ dijela, odnosno da tuženik trpi upis i njegovog suvlasništva, tužiteljica nema aktivnu legitimaciju. Stoga je sud prvog stupnja odbio sve zahtjeve tužiteljice.

12. Izložena pravna shvaćanja su pravilna. Jer I. tuženik je stekao vlasništvo temeljem odluke suda ili druge vlasti. To je jedan od četiri načina stjecanja vlasništva. Čas stjecanja je trenutak pravomoćnosti odluke suda, a ona je postala pravomoćna 17. rujna 2019. Stjecanje vlasništvo temeljem odluke suda ili druge vlasti je jedan od originalnih načina stjecanja vlasništva pa nije odlučno tko je ranije bio vlasnik ili suvlasnik ove nekretnine, i kako je prethodni vlasnik stekao pravo vlasništva ili suvlasništva. Nije odlučna činjenica posjeda niti kakve je kvalitete taj posjed. Čak i da je tužiteljica doista ispunila sve zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva temeljem zakona, ona u historijatu tužbe i tijekom postupka, pa i sad u žalbi, navodi dvije osnove stjecanja vlasništva temeljem zakona: stjecanje vlasništva dosjelošću i stjecanje vlasništva po načelu bračne stečevine, zbog snage propisa iz čl. 126. st. 3. ZV, njeni zahtjevi za utvrđenjem kako je suvlasnica predmetne nekretnine i za trpljenjem upisa istog u zemljišnim knjigama, ne mogu biti osnovani.

13. Jer po čl. 126. st. 3. ZV, stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugoga tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Pa kako po naravi stvari I. tuženik i tužiteljica ne mogu istodobno biti vlasnici predmetne nekretnine, sve i da je tužiteljica stekla pravno suvlasništva, ono je 17. rujna 2019. godine prestalo.

14. Žalbeni razlozi tužiteljica u kojima ona izlaže drugačija pravna shvaćanja nisu osnovani. Ona iznosi čitav niz žalbenih razloga, od toga da TEM d.o.o. nije bio vlasnik predmetne nekretnine (mada je bio prije I. tuženika uknjižen u zemljišnim knjigama kao vlasnik), kako predmetni stan nije spadao u stečajnu masu TEM d.o.o., kako nije smio biti prodan u stečajnom postupku putem javne dražbe i drugi, nisu od značaja za donošenje odluke u predmetnoj parnici. Riječ je o prigovorima koje je bilo moguće isticati u postupku stečaja i ovrhe ali ne i u ovom postupku.

15. Što se tiče zahtjeva koje tužiteljica ističe u ime i korist II. tuženika, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja kako ona na to nije aktivno legitimirana, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad ju je odbio s tim dijelom zahtjeva.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Kako je I. tuženik uspio u ovoj parnici u cijelosti tužiteljica mu je dužna naknaditi sve potrebne troškove. Visina troškova s osnove zastupanja po odvjetniku pravilno je obređena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

17. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

18. Kako tužiteljica nije uspjela s žalbom valjalo je odbiti njen zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe po čl. 166. st. 1. ZPP.

19. Također je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti i zahtjev I. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe jer se ne radi o troškovima potrebama za vođenje parnice, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš