Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-649/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Magde Davidović Glumac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČI, zbog kaznenih djela iz čl. 149. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja AI, ŽI i LI podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru pod poslovnim brojem K-43/2020-75 od 1. rujna 2023., u sjednici održanoj 24. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnih tužitelja AI, ŽI i LI kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru je, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika ČI, zbog tri kaznena djela klevete iz čl. 149. st. 1. i 2. u svezi čl. 51. KZ/11.
2. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelji su dužni naknaditi nužne izdatke okrivljenika i nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja, čija visina će se odmjeriti posebnim rješenjem.
3. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli privatni tužitelji ĆI, ŽI i LI, po opunomoćeniku Borisu Jugu, odvjetniku u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika proglasi krivim i osudi po zakonu. Opunomoćenik privatnih tužitelja je u žalbi zatražio da on i privatni tužitelji budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
4. Odgovor na žalbu je podnio okrivljenik ČI, po branitelju Dobriši Rubesu, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba privatnih tužitelja odbije kao neosnovana.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su privatni tužitelji AI, ŽI i LI, njihov opunomoćenik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, te okrivljenik ČI i njegov branitelj Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, s time što je opunomoćenik privatnih tužitelja, odvjetnik Boris Jug, pisanim podneskom od 23. lipnja 2025. izvijestio sud da on i privatni tužitelji, zbog spriječenosti, neće pristupiti na sjednicu vijeća.
5.1. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), održana u odsutnosti nedošlih, a uredno izviještenih privatnih tužitelja AI, ŽI i LI, njihovog opunomoćenika Borisa Juga, odvjetnika u Zagrebu te okrivljenika ČI i njegovog branitelja Dobriše Rubesa, odvjetnika u Zagrebu.
6. Žalba privatnih tužitelja AI, ŽI i LI je neosnovana.
7. Obzirom da privatni tužitelji pobijaju predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe privatnih tužitelja, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nisu u pravu privatni tužitelji niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U svojoj žalbi privatni tužitelji na detaljan način analiziraju prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi da je sud prvog stupnja donio oslobađajuću presudu primjenjujući načelo in dubio pro reo i izrazio stajalište kako je na privatnim tužiteljima bio teret dokazivanja da su činjenične tvrdnje iz spornog podneska (ne)istinite, odnosno klevetničke te da je takav stav u potpunosti pogrešan i suprotan osnovnim postulatima teorije kaznenog i kaznenog procesnog prava jer da je, u pogledu kaznenog djela klevete, teret dokazivanja podijeljen i to na način da na privatnim tužiteljima leži teret dokazivanja obilježja bića samog kaznenog djela (dakle, da je okrivljenik tvrdnje za koje je znao da su neistinite učinio dostupnima širem krugu ljudi), dok na okrivljeniku leži teret dokazivanja da su činjenične tvrdnje koje je iznio istinite. Ističe se kako se posebnost kaznenog djela klevete sastoji u tome da se neistinitost klevetničke tvrdnje presumira te da svatko tko za drugoga tvrdi nešto negativno, to treba i dokazati jer da egzistira presumpcija čestitosti te se negativna tvrdnja smatra neistinitom.
8.2. U žalbi se navodi i kako je okrivljenik sporni podnesak sastavio s namjerom da napakosti privatnim tužiteljima, odnosno da je postupao isključivo s namjerom da našteti ugledu i časti privatnih tužitelja, radeći to iz pakosti i revolta. Ističe se i kako sud prvog stupnja nije obratio pažnju na sve iznesene činjenice te da je protiv okrivljenika mogla biti donesena oslobađajuća presuda samo pod uvjetom da je sud svaku pojedinačnu činjeničnu tvrdnju iznesenu u spornom podnesku utvrdio istinitom, a što nije bio slučaj. U žalbi se navodi i kako iz iskaza ispitanih svjedoka jasno proizlaze upravo suprotni zaključci od onih koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane presude te da je sud bio dužan savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te potom izvesti zaključak, što da nije učinio.
8.3. Suprotno takvim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik ČI počinio kaznena djela klevete na štetu privatnih tužitelja jer sam okrivljenik od samog početka decidirano negira počinjenje tih kaznenih djela, a osim toga u ovom postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik ČI doista za privatne tužitelje AI, ŽI i LI s namjerom iznio činjenične tvrdnje koje bi ih uvrijedile ili oklevetale i to pred više osoba te da bi time počinio po jedno kazneno djelo klevete prema svakom privatnom tužitelju.
8.4. Prema tome, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispravno drži kako u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela. Naprotiv, iz uvjerljive i logične obrane okrivljenika ČI, kao i iz izvedenih dokaza, proizlazi da on niti u jednom trenutku nije htio uvrijediti, omalovažiti ili oklevetati privatne tužitelje, već da je samo iznio činjenične tvrdnje, odnosno vlastito mišljenje i saznanja koja su mu bila dostupna o privatnim tužiteljima, bez ikakve namjere da time naškodi časti ili ugledu privatnih tužitelja.
8.5. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kada tvrdi kako nije dokazana namjera okrivljenika da okleveće privatne tužitelje, već da je okrivljenik spornim podneskom htio pružiti informacije i saznanja koja ima o privatnim tužiteljima nadležnim institucijama, koje institucije bi potom te informacije trebale razmotriti, odnosno pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je okrivljenik koristio svoje građansko pravo da prijavi sumnju u nezakonita ponašanja privatnih tužitelja zbog čega je podnio sporni podnesak, odnosno prijavu upravnom tijelu u upravnom postupku. Stoga je ispravan zaključak suda prvog stupnja kada navodi da ostaje dvojba je li okrivljenik postupao u namjeri da našteti časti i ugledu privatnih tužitelja, koju dvojbu je sud bio dužan riješiti, sukladno čl. 3. st. 3. ZKP/08-24, na način koji je povoljniji za okrivljenika i uzeti da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
9. Prema tome, protivno žalbenim navodima privatnih tužitelja, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika ČI te svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno zaključio kako, u konkretnom slučaju, nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, zbog čega je, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe.
10. Budući da privatni tužitelji navodima žalbe nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, to je žalbu privatnih tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-24.
Split, 24. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ivona Rupić
