1

Poslovni broj: UsI-2617/21-11

 

                     

   REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

   Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

Poslovni broj: UsI-2617/21-11

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada P., P., kojeg zastupa opunomoćenik I. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika S.-m. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, S., uz sudjelovanje zainteresirane osobe P. S. d.o.o., P.,  koju zastupa opunomoćenica V. K., odvjetnica u B.&P. odvjetničko društvo d.o.o., Z.,  radi komunalne naknade, 23. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

             

I. Poništava se rješenje S.-m. županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, poljoprivredu i ruralni razvoj, KLASA: UP/II-363-03/19-01/15, URBROJ: 2176/01-05-21-17 od 26. srpnja 2021. te rješava:

Odbija se žalba društva P. S. d.o.o. podnesena protiv rješenja Grada P., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-03/14-01/72, URBROJ: 2176/06-09/15-19-44 od 5. travnja 2019.

II. O troškovima spora odlučit će se posebnim rješenjem.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-363-03/19-01/15, URBROJ: 2176/01-05-21-17 od 26. srpnja 2021., usvojena je žalba zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu i poništeno je rješenje Upravnog odjela za komunalne djelatnosti Grada P., KLASA: UP/I-363-03/14-01/72, URBROJ: 2176/06-09/15-19-44 od 5. travnja 2019. (točka 1. i 2. izreke). Zainteresiranoj osobi određena je visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. za nekretnine koje se nalaze na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721, obje k.o. P., na adresi …, u 2. zoni i to za: a) poslovni prostor koji se nalazi na adresi U. L. G. 134, P., na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721 k.o. P., površine 3.573,79 m2, u iznosu od 2.287,23 kn mjesečno te b) neizgrađeno građevinsko zemljište (devastirani plastenici) na adresi U. L. G. 134, P., na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721 k.o. P., površine 30.510,12 m2, u iznosu od 488,16 kn mjesečno (točka 3. izreke). Određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. i iznosa komunalne naknade utvrđene ovim rješenjem u mjesečnom iznosu od 2.775,39 kn, na račun Grada P. s dospijećem 15-tog dana od dana izvršnosti rješenja (točka 4. izreke). U slučaju izmjene visine komunalne naknade donijet će se novo rješenje o visini komunalne naknade, a obveznik je dužan svaku promjenu koja utječu na obvezu i visinu komunalne naknade prijaviti ovom tijelu u roku od 15 dana od nastanka iste, te dostaviti sve podatke (točka 5. izreke). Za nepravovremeno plaćanje i za dospjele, a neplaćene iznose duga zaračunavat će se zakonska zatezna kamata (točka 6. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem od 5. travnja 2019. zamjenjeno je rješenje Grada P., KLASA: UP/I-363-03/14-01/72, URBROJ: 2176/06-09/9-19-41 od 25. veljače 2019.: Zainteresiranoj osobi određena je visina komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. za nekretnine koje se nalaze na dijelu k.č.br. 4574/1 i na dijelu k.č.br. 721, obje k.o. P., u 1. zoni na adresi G. t. 1, P., i to za: a) poslovni prostor površine 3.573,79 m2, u iznosu od 2.859,03 kn mjesečno te b) građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti površine 77.046,70 m2, u iznosu od 6.163,74 kn mjesečno (točka 1. izreke). Određeno je da je obveznik plaćanja komunalne naknade dužan za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. platiti razliku komunalne naknade i to razliku od plaćenog iznosa komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. i iznosa komunalne naknade utvrđene ovim rješenjem u mjesečnom iznosu od 9.022,77 kn, na račun Grada P. s dospijećem 15-tog dana od dana izvršnosti rješenja (točka 2. izreke). U slučaju izmjene visine komunalne naknade donijet će se novo rješenje o visini komunalne naknade, a obveznik je dužan svaku promjenu koja utječu na obvezu i visinu komunalne naknade prijaviti ovom tijelu u roku od 15 dana od nastanka iste, te dostaviti sve podatke (točka 3. izreke). Za nepravovremeno plaćanje i za dospjele, a neplaćene iznose duga zaračunavat će se zakonska zatezna kamata (točka 4. izreke).

3. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su sporna sljedeća pitanja u ovom postupku: pripadaju li predmetne nekretnine obveznik I zonu ili II zoni sukladno Odluci o komunalnoj naknadi te mogu li se zelene površine, parkinzi i ceste biti oslobođeni plaćanja komunalne naknade te predstavljaju li dijelovi nekretnina u vlasništvu obveznika građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti ili su neizgrađeno građevinsko zemljište, sve sukladno odredbama članka 22. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Pripadnost određenoj zoni ovisi o adresama nekretnina za koje se izračunava i određuje određeni iznos komunalne naknade. Sve navedeno utvrđuje sukladno dostupnim podacima javnopravno tijelo prema stanju u trenutku nastanka određene obveze (prema stanju u 2014. godini). Ističe da su sve nekretnine obveznika u trenutku utvrđivanja komunalne naknade bile na jednoj adresi – G. t. 1, P., odnosno u I. zoni. Smatra da okolnost prijave druge adrese u 2019. godini ne može biti od utjecaja na predmet utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u 2014. godini. Ističe neosnovanost tuženikovih tvrdnji da se dijelovi nekretnina koji predstavljaju zelene površine, parkinge i ceste ne smatraju niti građevinskim zemljištem niti neizgrađenim građevinskim zemljištem, odnosno da se u odnosu na iste ne može naplaćivati nikakva komunalna naknada. Smatra da je tuženik pogrešno kategorizira dio zemljišta kao neizgrađeno građevinsko zemljište. Navodi da je zakonodavac predvidio odredbu prema kojoj komunalnu naknadu plaćaju korisnici građevinskog zemljišta koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti. Životno i logično je da vlasnik nekog postrojenja osim poslovnih zgrada na svojoj nekretnini ima i puteve, parkinge, zelene površine te ostale prostore slične namjene, a koje može koristiti za poslovanje u svim mogućim oblicima, primjerice kao mjesto za odlaganje određenih sirovina, strojeva, automobila te ostalih stvari pa sve do jednostavnog korištenja određenih površina od strane svojih zaposlenika. Zakonom je propisano što se smatra neizgrađenim građevnim zemljištem, a što ovdje nije situacija s obzirom da se kod predmetnih nekretnina radi o području na kojem su izgrađene zgrade i ostala infrastruktura, odnosno silosi koji obvezniku služi u obavljanju njegove poslovne djelatnosti, a oko istog se nalaze i zelene površine, parkinzi i ceste. Smatra da se radi o jedinstvenom, posebno ograđenom prostoru koji je u cijelosti podređen poslovnoj djelatnosti obveznika pa se kao takav može kategorizirati na jedan jedinstven način – kao građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Tužitelj predlaže poništiti rješenje tuženika te odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, podredno poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, kao i naložiti tuženik da mu nadoknadi troškove spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da iz tužbe nije vidljivo je li tužitelj uložio tužbu u propisanom roku pa stavlja prigovor nepravovremenosti tužbe i osporava tužbene navode. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom ističe prigovor nepravovremenosti tužbe te navodi da su nekretnine stvari koje, po svojoj prirodi, ne mogu mijenjati položaj u prostoru, da se nazivi ulica i trgova mogu mijenjati, ali da to ovdje nije slučaj. Oporava navode da su nekretnine u 2014. godini bile na adresi G. t. 1, a da su tek 2019. godine promijenile adresu u U. L. G. 134 te ističe da su se nekretnine oduvijek nalazile u ulici L. G.. Smatra da traženje i dobivanje rješenja o kućnom broju znači samo to da je nekretnini koja se nalazi u ulici L. G. dodijeljen kućni broj 134, a da je sjedište pravne osobe obveznika i nadalje ostalo na adresi G. t. 1. Smatra da tužitelj poistovjećuje adresu sjedišta pravne osobe obveznika komunalne naknade i adresu nekretnine za koju se utvrđuje komunalna naknada, a što je pogrešno budući da jedna pravna osoba može imati više nekretnina na adresama koje su različite od adrese sjedišta pravne osobe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju snošenje troškova postupka.

6. U podnesku od 19. svibnja 2022., koji je zaprimljen u Sudu 22. svibnja 2022., tužitelj u bitnom dostavlja sudsku praksu koja se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pročitao sudski spis i spis tuženika te je 21. studenoga 2023. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika stranaka. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje očevida s obzirom da je očevid proveden u upravnom postupku.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Prije nego što se upustio u meritorno raspravljanje stvari, u prethodnom ispitivanju tužbe, Sud je utvrdio da je tužba pravodobna. Sud je utvrdio da je osporavano rješenje dostavljeno tužitelju 30. srpnja 2021., a tužbu je podnio preporučenom poštanskom pošiljkom 30. kolovoza 2021., što znači unutar zakonom propisanog roka od 30 dana od dana dostave osporene pojedinačne odluke iz članka 24. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje ZUS).

10. Osporavanim rješenjem drugostupanjsko tijelo je poništilo prvostupanjsko rješenje od 5. travnja 2019. i samo riješilo stvar na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09., dalje ZUP). Međutim, pri takvom rješavanju u žalbenom postupku tuženik je zanemario da je prvostupanjsko tijelo na temelju ovlaštenja iz članka 113. stavak 5. ZUP-a, rješenjem od 5. travnja 2019. zamijenilo svoje rješenje od 25. veljače 2019. Iz navedenog proizlazi da istodobno postoje dva rješenja kojima je odlučeno o istoj obvezi – osporavano rješenje tuženika od 26. srpnja 2021. i rješenje prvostupanjskog tijela od 25. veljače 2019. Načelu pravne sigurnosti protivi se da istodobno postoje dvije različite odluke o istoj obvezi. Stoga je već samo iz tog razloga trebalo ocijeniti nezakonitim osporavano rješenje.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je zainteresirana osoba u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014., koristila dio nekretnina označenih kao kč.br. 721 i 4574/1 k.o. P., koje se nalaze unutar građevinskog područja naselja, i to T. s. h. kao poslovni prostor i okolno zemljište, koje uključuje i devastirane plastenike. Poslovni prostor ima korisnu površinu od 3.573,79 m2, a ukupna stvarna površina zemljišta oko poslovnog prostora iznosi 77.046,70 m2.

12. Javnopravna tijela su o obvezi komunalne naknade zainteresirane osobe odlučila primjenom Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/07., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01.,82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. 144/12., 56/13., 94/13. i 153/13.) i Odluke o komunalnoj naknadi Grada Petrinje (Službeni vjesnik Grada Petrinje, broj 43/07., 36/08., 22/09., 51/09., 2/10. i 39/10.).

13.1. Prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da se predmetne nekretnine nalaze na adresi G. t. 1 u P., iz čega je zaključilo da pripadaju I. zoni sukladno Odluci o komunalnoj naknadi. Prvostupanjsko tijelo smatra da se pri utvrđivanju komunalne naknade ne utvrđuje s koje ulice postoji prilaz objektu, već se utvrđuje koju adresu objekt ima u vrijeme utvrđivanja obveze.

13.2. Prvostupanjsko tijelo smatra da se cjelokupno zemljište unutar ograđenog kruga može kategorizirati kao građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti, zbog čega je utvrđena obveza komunalne naknade za ukupnu površinu zemljišta oko poslovnog prostora.

14.1. Drugostupanjsko tijelo je utvrdilo da se predmetne nekretnine nalaze u U. L. G. 134 u P., iz čega je zaključilo da pripadaju II. zoni sukladno Odluci o komunalnoj naknadi.

14.2. Drugostupanjsko tijelo smatra da se komunalna naknada ne plaća za dijelove zemljišta koji su zelene površine, parkinzi i ceste, dok je za dio zemljišta na kojem se nalaze devastirani plastenici ocijenilo da se ne može raditi o građevinskom zemljištu koje služi poslovnoj djelatnosti, već se taj dio zemljišta može kategorizirati kao neizgrađeno građevinsko zemljište. Zbog toga je tuženik utvrdio komunalnu naknadu samo za dio zemljišta na kojem se nalaze devastirani plastenici u površini od 30.510,12 m2.

15. Zainteresirana osoba osnovano navodi da se ne mogu poistovjećivati adresa sjedišta pravne osobe obveznika komunalne naknade i adresa nekretnine za koju se utvrđuje komunalna naknada budući da jedna pravna osoba može imati više nekretnina na adresama koje su različite od adrese sjedišta pravne osobe. Nadalje, osnovano zainteresirana osoba navodi i da su nekretnine stvari koje, po svojoj prirodi, ne mogu mijenjati položaj u prostoru. Točno je i da se nazivi ulica i trgova mogu mijenjati.

16. Međutim, suprotno stajalištu zainteresirane osobe, ovaj Sud smatra i kada se ne promjeni naziv ulice ili trga, iako nekretnina ne može mijenjati položaj u prostoru, za nju se ipak može mijenjati adresa.

17. Tužitelj osnovano navodi da pripadnost nekretnine određenoj zoni za određivanje komunalne naknade ovisi o adresi nekretnine za koju se utvrđuje komunalna naknada i to prema stanju u trenutku za koje se utvrđuje obveza komunalne naknade. Kako je nadležni katastarski ured tijekom 2019. godine za zgrade koje predstavljaju predmetni poslovni prostor odredio kućni broj 134 u U. L. G. u P., to naknadna promjena adrese nije relevantna za utvrđivanje komunalne naknade za 2014. godinu. Promjena adrese nakon razdoblja za koje se utvrđuje komunalna naknada nije relevantna (tako Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-4871/20-2 od 14. listopada 2021.).

18. Parking za radnike, asfaltirane ceste i zelene površine unutar poslovnog kruga nekretnine na kojoj se nalazi građevina poslovne namjene (poslovni prostor), u kojoj se obavljaju poslovne aktivnosti, u pravilu izravno ne služi za obavljanje te poslovne aktivnosti. Međutim, iako takav prostor nema strogo poslovnu svrhu on ipak neizravno može služiti za obavljanje poslovnih aktivnosti. Naime, parking za radnike služi za smještaj vozila radnika za vrijeme radnog vremena. Nadalje, ceste unutar poslovnog kruga služe za pristup vozila poslovnom prostoru (utovar i istovar tereta, pristup parkirališnim površinama i dr.). Konačno, zelene površine unutar poslovnog kruga nekretnine u pravilu predstavljaju dio zaokružene prostorne i gospodarske cjeline koji se zbog toga ne može izdvojiti kao dio zemljišta koje ne služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti.

19. Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisano je da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti. Polazeći od tih odredbi u ustaljenoj sudskoj praksi izraženo je shvaćanje da se i neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Pri takvom tumačenju polazi se od činjenice da se zemljište nalazi unutar ograđenog poslovnog kruga obveznika komunalne naknade pa okolnost da su pitanju parkirališta, travnjaci i ostale uređene zelene površine, nisu pravno odlučne niti su razlog da se komunalna naknada ne obračunava kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti (tako Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-3464/21-3 od 25. veljače 2022. i dr.).

20. Suprotno mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: 041-01/19-01/23, URBROJ: 531-04-2-2-2-19-3 od 19. srpnja 2019., po kojem se parking za zaposlenike, asfaltirane ceste i zelene površine unutar tvorničkog kruga ne smatraju zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, ne utječe na drukčije rješenje ove upravne stvari. Naime, upravni sudovi nisu vezani tumačenjima mjerodavnog zakonodavstva od strane upravnih tijela jer je zadaća tih sudova upravo ocjena zakonitosti odluka tih tijela (Europski sud za ljudska prava, predmet B.M. protiv Hrvatske, zahtjev br. 24728/15, odluka od 28. ožujka 2023.).

21. Okolnost da se na jednom dijelu zemljišta nalaze devastirani plastenici ne dovodi do zaključka da se radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, s obzirom da se radi o zemljištu unutar poslovnog kruga na kojem su izgrađene druge postojeće građevine, iz čega proizlazi da je prvostupanjsko tijelo pravilno i taj dio zemljišta kategoriziralo kao građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti.

22. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje ocijenio nezakonitim.

23. Prema ocjeni ovog Suda drugostupanjsko tijelo je trebalo, sukladno članku 116. stavak 1. ZUP-a, odbiti žalbu zainteresirane osobe jer je postupak koji je prvostupanjskom rješenju prethodio pravilno proveden, a prvostupanjsko rješenje je pravilno i na zakonu osnovano.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno riješeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 58. stavak 1. ZUS-a.

25. Na temelju članka 79. stavak 6. ZUS-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 23. studenoga 2023.

 

Sudac

Ante Drezga,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.