REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2142/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CH, državljanina Alžira, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, 24. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, I. Policijske postaje Zagreb, KLASA: UP/I-216-01/25-03/447, URBROJ: 511-19-27-25-1 od 28. svibnja 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troška pravne pomoći u preostalom dijelu u iznosu od 16,12 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-01/25-03/447, URBROJ: 511- 19-27-25-1 od 28. svibnja 2025., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi tužitelj ističe kako smatra da ne egzistiraju razlozi za ograničenje slobode kretanja. Navodi kako mu je pobijenim rješenje ograničeno kretanje zbog rizika od bijega i radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na temelju kojih se traži međunarodna zaštita. Smatra da pobijano rješenje nije moguće ispitati, jer je sam došao u policijsku postaju i podnio zahtjev za azil. Da je tužitelj mislio bježati logično bi bilo da ne dođe sam u policijsku postaju i ne prijavi se. Tužitelj navodi kako nema namjeru bježati te smatra da je tuženik bez osnove odredio ograničenje slobode kretanja. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, pa se iz tog razloga rješenje ne može ispitati, jer je izostalo valjano obrazloženje. Tvrdi da ga u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja tuženik nije saslušao, nije mu omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, niti je izveden ijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja. Slijedom navedenog, smatra da je pobijano rješenje doneseno protivno čl. 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, jer je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi sve činjenice i okolnost konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze za ovakvu odluku. Tužitelj smatra da ne postoji nijedan razlog za ograničavanje kretanja istog, a čak i da postoje svrha se svakako mogla postići blažom mjerom. Dodaje kako duljina trajanja mjere određene u pobijanom rješenju uopće nije obrazložena.

2.1. Tužitelj nadalje predlaže da sud dopusti odgodni učinak tužbe, jer su ispunjeni svi uvjeti. Obrazlaže kako je tuženo tijelo primijenilo strogu mjeru ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar, bez posebnog ulaženja u meritum, bez navođenja odlučnih činjenica i izvedenih dokaza, sve uz donošenje tipskog rješenja. Ističe kako u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena, pa nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja, smatra da odgoda nije protivna javnom interesu, a izvršenjem pobijanog rješenja bi mu se počinila nenadoknadiva šteta, jer svako neosnovano zadržavanje i/ili ograničavanje predstavlja teško nadoknadivu štetu. S obzirom da mu je ograničeno kretanje temeljem nezakonitog rješenja, a svrha bi se svakako postigla i blažom mjerom, predlaže da sud dopusti odgodi učinak tužbe.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je dana 28. svibnja 2025. godine u 12:20 sati do službenih prostorija I. Policijske postaje Zagreb, u Zagrebu, Ulica kneza Branimira br. 4, nepozvan pristupio tužitelj, bez osobnih isprava o identitetu te je radi utvrđivanja okolnosti zakonitosti boravka u Republici Hrvatskoj uzetom izjavom o osobnim podacima stranca na arapskom jeziku utvrđeno kako se radi o CH, rođen **.**.1970., državljanin Alžira. Prilikom utvrđivanja identiteta imenovani je izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom, koja mu je zaprimljena te mu je izdana i uručena potvrda o registraciji.

3.1. Prilikom uzimanja otisaka imenovanog u Prihvatilištu, u skladu sa standardnim operativnim postupcima, utvrđeno je podudaranje na temelju otisaka prstiju u Schengenskom informacijskom sustavu, kao slijedi: 1. ID [broj bankovnog računa], od 22.04.2024. godine, razlog mjere: državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861, država koja je raspisala upozorenje: Hrvatska.

3.2. Dodatnom provjerom u evidencijama ministarstva utvrđeno je kako je imenovanom dana 21. travnja 2025. godine od strane Postaje granične policije Korenica doneseno rješenje o protjerivanju broj: 511-04-08-25-1 klasa: UP/l-216- 04/25-01/1426, s izrečenom zabranom ulaska od godinu dana. Tužitelj je dana 22. travnja 2025. godine na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, readmisijski vraćen iz Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu te mu je od 22. travnja 2025. do 22. travnja 2026. na snazi zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor.

3.3. Tuženik nadalje obrazlaže kako su policijski službenici I. Policijske postaje Zagreb dana 28. svibnja 2025. saslušali tužitelja na engleskom jeziku, za kojeg je naveo da govori i razumije, a na okolnosti nezakonitog ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, kao i drugim okolnostima vezanim uz izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu, a kada su mu priopćeni svi razlozi za ograničenje slobode kretanja, o čemu je sastavljen zapisnik koji mu je pročitan i koji je vlastoručno potpisao.

3.4. Shodno utvrđenom stanju, policijski službenici I. Policijske postaje Zagreb su tužitelj izdali rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova na razdoblje od 3 mjeseca, jer su na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijenili da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako postoji rizik od bijega te radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva, sukladno odredbama čl. 54. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik obrazlaže kako je tužitelj ponovno nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, mimo graničnog prijelaza, na koji je također legalno mogao doći i izraziti namjeru za međunarodnu zaštitu, na što se nije odlučio, već je unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka unutar Europskog gospodarskog prostora došao sve do Zagreba, dakle, bio je uporan u kršenju prethodno izrečene zabrane ulaska i boravaka, a samim načinom nepoštivanja zakonskih propisa Republike Hrvatske postoji znatna bojazan kako je izražavajući namjeru za međunarodnom zaštitom u službenim prostorijama I. Policijske postaje Zagreb, očito htio izbjeći procesuiranje zbog mjere izrečene od strane vlasti Republike Hrvatske. Kako tužitelj kod sebe nije imao i nema nikakve osobne isprave, tuženik ističe da njegov identitet nije bilo moguće utvrditi, a niti provjeriti u roku od nekoliko sati kako se navodi u tužbi te mu je s istog osnova i određen rok na maksimalno 3 mjeseca ograničenja slobode kretanja, a koja su potrebna radi komunikacije sa stranim veleposlanstvima, jer je potrebno dosta vremena za dobivanje odgovora o utvrđenom identitetu, a što je i posebno osjetljivo u slučajevima kad su osobe izrazile namjeru za međunarodnom zaštitom. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik tvrdi kako se ograničenjem slobode kretanja osigurava prisutnost tužitelja u postupku međunarodne zaštite. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je na raspravi saslušao tužitelja.

6. Tužitelj je na raspravi 24. lipnja 2025. iskazao da nema isprave o identitetu ni putovnicu. Na pitanje gdje su isprave, odgovara da su u Sloveniji, ostale su kod C. Na pitanje o kojim ispravama se točno radi, odgovara putovnica i vjenčani list iz Njemačke. Na pitanje kada je bio u Sloveniji odgovara da nije bio u Sloveniji. Ponovno navodi da su njegove isprave u Sloveniji. Na upit suda kako su isprave završile u Sloveniji, tužitelj navodi da su to bili afganistanci, negdje između BiH i RH, bio je mrak pa ne zna točno gdje, bile su 3 žene iz Sirije te je ukupno njih 8 sjelo u taksi, a tužitelja su zamolili/natjerali da vozi taksi. Na ponovni upit kako su njegove isprave završile u Sloveniji, tužitelj odgovara da je tunižanin uzeo isprave i preko njega je saznao da su isprave završile u Sloveniji kod afganistanaca koji se bave nezakonitim prelaskom migranata preko državnih granica. Na pitanje suda zašto je nakon protjerivanja iz RH i vraćanja u BiH ponovno ušao u RH, tužitelj odgovara zbog dokumenata koji su mu u Sloveniji i supruge koja je u Njemačkoj. Na upit suda tužitelj odgovara da mu je supruga rumunjka i ima boravak u Njemačkoj. Na upit suda tužitelj odgovara kako ne zna da ima zabranu ulasku i boravka u EGP. Na pitanje da li su mu prije dva mjeseca kada je iz RH vraćen u BiH dali neke papire, tužitelj odgovara da jesu, ali ih je on izgubio. Ne zna što je pisalo u papirima. Tužitelj objašnjava da je taj papir ostavio u sobi te je zatim izašao iz sobe i kada se vratio papira nije bilo, pa ne zna što je tamo pisalo.

6.1. Na pitanje suda da li je tražio spajanje obitelji sa suprugom, tužitelj odgovara da je tražio, ali da je njen bivši suprug napravio neki problem s njenim boravkom. Tužitelj dodaje da je on s njom u braku od 2016. godine. Na pitanje opunomoćenika tužitelja da li je odmah po ulasku u Hrvatsku prvi puta kod Korenice i sada opet tražio azil, tužitelj odgovara da mu nisu dali priliku. Pojašnjava kako je došla policija po njih, pa nije imao priliku tražiti azil, morao je tamo prespavati. Tražio je azil kada je došao u Zagreb i vidio policiju. Od kada je drugi put ušao u Hrvatsku do kada je tražio azil prošlo je otprilike 6 dana, a za to vrijeme je hodao do Zagreba. Na upit opunomoćenika tužitelja odgovara da odluku o zahtjevu za azil još nije dobio.

6.2. Na upit opunomoćenika tužitelja kakvi su mu planovi ako ga sud pusti na slobodu, tužitelj odgovara da će svom odvjetniku dati adresu u Rumunjskoj. Na upit opunomoćenika tužitelja hoće li bježati ili će čekati odluku o azilu, tužitelj odgovara da će ostati u RH i neće bježati, a odvjetniku će dati svoje adrese u Rumunjskoj.

6.3. Na upit opunomoćenika tuženika kako je prvi put došao u Hrvatsku, tužitelj odgovara da je iz Rumunjske došao u BiH i potom u RH. Na daljnje pitanje je li došao zakonito, odgovara da nije. Na pitanje zašto nije došao zakonito ako je tada imao putnu ispravu i tražio azil, tužitelj odgovara da su mu tunežani i afganistanci u BiH ukrali malu torbu sa svim papirima i zbog toga je protiv svoje volje pristao voziti preko granice. Na upit opunomoćenika tuženika tužitelj odgovara da mu je supruga u to vrijeme iz Rumunjske otišla u Njemačku. S njom nema djece, ali ima kćer sa prvom suprugom u Velikoj Britaniji. Na pitanje opunomoćenika tuženika zašto on nije otišao sa suprugom u Njemačku jer je iz Rumunjske bliže nego preko BiH, tužitelj odgovara da su njena djeca iz prvog braka i bivši suprug napravili veliki problem, pa nije mogao ići s njom. Imaju neki problem s imovinom. Sada je njeno prebivalište riješeno. Na pitanje opunomoćenika tuženika je li mogao u Rumunjskoj tražiti azil, tužitelj odgovara da u to vrijeme nije razmišljao o azilu. Na daljnje pitanje je li razmišljao o spajanju obitelji kako bi na neki način legalizirao svoj boravak, tužitelj odgovara da je tražio spajanje obitelji u Rumunjskoj i podnio je zahtjev. Na pitanje opunomoćenika tuženika kad ga je hrvatska policija vraćala u BiH i dala mu neke papire, da li su ti papiri bili na arapskom, tužitelj odgovara da nisu, nego na hrvatskom.

6.4. Tužitelj zaključno navodi da moli da ga se pusti na slobodu, jer nije počinio nikakvo kazneno djelo, sam se javio policiji i nije znao da ima zabranu ulaska u EGP.

6.5. Opunomoćenik tužitelja je na kraju rasprave istaknuo da je tužitelju ograničeno kretanje zbog rizika od bijega i provjere identiteta i državljanstva, koji razlozi ne egzistiraju, jer tuženik prihvaća identitet i državljanstvo koje je tužitelj naveo, a tužitelj ne bi bježao jer se sam prijavio u policijsku postaju.

7. Tužitelj je prije donošenja osporavanog rješenja saslušan i u upravnom postupku, što je razvidno iz spisu priloženog zapisnika od 28. svibnja 2025., kojom prilikom je izjavio kako je prije mjesec dana ove godine nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku i tada je zatečen po policijskim službenicima. Priveden je u policijsku postaju, jer se nalazio s još nekoliko migranata. Tada mu je uručena dokumentacija radi nezakonitog ulaska i boravka, a zatim je narednog dana predan policiji Bosne i Hercegovine te se od tada cijelo vrijeme nalazio u Bihaću. Tamo je upoznao svoje sunarodnjake koji imaju interes otići u europske zemlje te je dana 26. svibnja 2025. godine ponovno nezakonito ušao u RH unatoč zabrani ulaska. Od njega je zatraženo da iznese okolnosti koje je prešutio, na što je isti izjavio da nema ništa za dodati. Uručena mu je obavijest prilikom smještaja u Prihvatni centar za strance.

8. Stoga nije osnovan prigovor iz tužbe da tuženik nije saslušao tužitelja u postupku donošenja rješenja o ograničavanju slobode kretanja te da mu nije omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima, jer iz zapisnika od 28. svibnja 2025. proizlazi suprotan zaključak. Nadalje, tužitelju je i u ovome sporu omogućeno da se očituje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima.

9. Također nije osnovan prigovor da u upravnom postupku nije izveden nijedan dokaz iz kojeg bi se dalo zaključiti da egzistiraju opravdani razlozi za ograničavanje slobode kretanja, budući da je tuženik utvrdio podudaranje na temelju otisaka prstiju u Schengenskom informacijskom sustavu, kao slijedi: 1. ID [broj bankovnog računa], od 22.04.2024. godine, razlog mjere: državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861, država koja je raspisala upozorenje: Hrvatska. Dodatnom provjerom u evidencijama ministarstva tuženik je utvrdio kako je tužitelju dana 21. travnja 2025. godine od strane Postaje granične policije Korenica doneseno rješenje o protjerivanju broj: 511-04-08-25-1 klasa: UP/l-216-04/25-01/1426, s izrečenom zabranom ulaska od godinu dana. Tužitelj je dana 22. travnja 2025. godine na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo, readmisijski vraćen iz Republike Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu te mu je od 22. travnja 2025. do 22. travnja 2026. na snazi zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor.

10. Prema članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega te radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva (st. 2. točke 1. i 2.)

Rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske, odbijanja podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta, prikrivanja ili pružanja lažnih podataka o identitetu i/ili državljanstvu, kršenja odredbi Kućnog reda Prihvatilišta, rezultate Eurodac sustava te protivljenje transferu (st. 4.).

Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (st. 6.).

Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (st. 9.).

Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (st. 11.).

9. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja ograničenje kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu te radi utvrđivanja i provjere identiteta i državljanstva, sukladno odredbama čl. 54. st. 2. t. 1. i 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, nakon što je prethodno protjeran iz Republike Hrvatske i dana 22. travnja 2025. godine readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu, tužitelj je, bez osobnih isprava o identitetu, ponovno nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, unatoč tome što mu je od 22. travnja 2025. do 22. travnja 2026. na snazi zabrana ulaska i boravka u Europski gospodarski prostor. Nadalje, tužitelj je u Republiku Hrvatsku ušao mimo graničnog prijelaza, na koji je također legalno mogao doći i izraziti namjeru za međunarodnu zaštitu, na što se nije odlučio, već je unatoč izrečenoj zabrani ulaska i boravka unutar Europskog gospodarskog prostora došao sve do Zagreba, dakle, bio je uporan u kršenju prethodno izrečene zabrane ulaska i boravka, a samim načinom svojeg postupanja odnosno nepoštivanjem zakonskih propisa Republike Hrvatske ukazuje da postoji bojazan da bi mogao nastaviti s nezakonitim prelaskom državnih granica te da je izražavajući namjeru za međunarodnom zaštitom u službenim prostorijama I. Policijske postaje Zagreb htio izbjeći procesuiranje zbog izrečene mjere. Kako tužitelj kod sebe nije imao i nema nikakve osobne isprave, tuženik pravilno ističe da je ograničenje kretanja bilo potrebno i zbog provjere identiteta i državljanstva.

10. U odnosu na navod opunomoćenika tužitelja da je tužitelju ograničeno kretanje zbog rizika od bijega i provjere identiteta i državljanstva, koji razlozi ne egzistiraju, jer tuženik prihvaća identitet i državljanstvo koje je tužitelj naveo, a tužitelj ne bi bježao jer se sam prijavio u policijsku postaju, sud napominje da tuženik mora provjeriti identitet i državljanstvo koje je tužitelj naveo, a da je tužitelj na raspravi na pitanje kakvi su mu planovi ako ga sud pusti na slobodu, odgovorio da će svom odvjetniku dati adresu u Rumunjskoj, što ukazuje da tužitelj nema namjeru ostati u Republici Hrvatskoj do donošenja odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu te da je tuženik pravilno ocijenio da je ograničenje kretanja potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu i da postoji rizik od bijega. Tek na daljnje pitanje svoga opunomoćenika hoće li bježati ili će čekati odluku o azilu, tužitelj odgovara da će ostati u RH i neće bježati, a odvjetniku će dati svoje adrese u Rumunjskoj. Tužitelj je također izjavio da je nakon protjerivanja iz RH i vraćanja u BiH, ponovno ušao u RH zbog dokumenata koji su mu u Sloveniji i supruge koja je u Njemačkoj, iz čega ne proizlazi namjera tužitelja da ostane u Republici Hrvatskoj, već da nastavi s nezakonitim kretanjem unutar EGP-a, unatoč važećoj zabrani ulaska i boravka u EGP-u.

11. Sud nije povjerovao tužitelju u dijelu iskaza u kojem navodi kako nije znao da ima važeću zabranu ulaska i boravka u EGP-u, jer nije uvjerljivo obrazloženje tužitelja kojim navodi da da su mu prije dva mjeseca kada je iz RH vraćen u BiH dali neke papire, ali ih je on izgubio i ne zna što je pisalo u papirima, što objašnjava na način da je taj papir ostavio u sobi te je zatim izašao iz sobe i kada se vratio papira nije bilo, pa ne zna što je tamo pisalo.

12. Nadalje, prema ocjeni suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da tužitelj nema putne isprave ni bilo kakve isprave o identitetu te je svojim prethodnim ponašanjem pokazao da ne poštuje pravne propise Republike Hrvatske, kao ni pravomoćne odluke nadležnih tijela Republike Hrvatske, dok iz iskaza na raspravi proizlazi da tužitelj planira otići u Sloveniju po svoje isprave i u Njemačku ili Rumunjsku do svoje supruge.

13. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za provjeru identiteta i državljanstva tužitelja te dovršetak postupka povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

14. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS).

15. Sud nije dopustio odgodni učinak tužbe, jer nisu ispunjeni kumulativni uvjeti propisani člankom 42. stavkom 2. ZUS-a. Naime, odgoda izvršenja zakonitog rješenja bi u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu. Stoga je na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

17. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Milan Banić, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 24.06.2025. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

17.1. Zahtjev za naknadom putnog troška na relaciji Zagreb – Ježevo - Zagreb u iznosu od 16,12 eur sud nije mogao usvojiti, jer pružatelj pravne pomoći nije sudu dostavio nikakav dokaz da je doista bio u Ježevu vezano za predmetni spis i kada.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja i presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti). Žalba protiv rješenja upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a). Iznimno od članka 128. stavka 3., žalba protiv rješenja o troškovima spora odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, Tratinska ulica 62, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka,

I. Policijska postaja Zagreb, Kneza Branimira 4, [adresa] Zagreb

3. U spis