REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-612/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Turske, smještenog u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska cesta 41, zastupanog po opunomoćenici Martini Grgec, odvjetnici u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, kojega zastupa ĐĆ, službena osoba, radi međunarodne zaštite, 24. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/45815, URBROJ: 511-01-212-24-16 od 23. prosinca 2024., za priznavanje tužitelju azila, podredno supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj, podredno za vraćanje predmeta na ponovni postupak tuženiku.

II. Tužitelju se odobrava besplatna pravna pomoć.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti odvjetnici Martini Grgec troškove pružene pravne pomoći u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/45815, URBROJ: 511-01-212- 24-16 od 23. prosinca 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj i naloženo je tužitelju da u roku od dvadeset dana od izvršnosti rješenja napusti Europski gospodarski prostor.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da je tuženik pogrešno utvrdio odlučne činjenice u odnosu na tužitelja, koji ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite. U svezi razloga napuštanja zemlje podrijetla (Turske) priložio je dostupne dokaze, a logično je da nema daljnje dokaze o sudskom procesu koji je vođen prije dvadesetak godina. Uz navedeno, priložio je i psihološko mišljenje, u kojem su navedeni jasni, stručni i objektivni razlozi za takvo mišljenje te sadašnji psihički status koji je doveden u svezu s uzrocima (traumatskim događajem). Tuženik je minorizirao priložene dokaze, dok se pozivao na neadekvatne izvore o stanju u zemlji podrijetla. Osim toga, zanemareni su problemi kojima je bila izložena obitelj tužitelja (politički uspon i pritvaranje kćeke) i koji se odražavaju na tužiteljevu situaciju, kao i stanje u zemlji podrijetla u odnosu na zagovornike pro-kurdske političke opcije u Turskoj, u svezi čega se poziva na izvješća, članke i presude Europskog suda za ljudska prava. Predlaže poništiti osporeno rješenje, priznati mu azil, podredno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, podredno predmet vratiti na ponovni postupak, uz odobrenje besplatne pravne pomoći

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 5. svibnja 2025.

6. Sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 70/15, 127/17 i 33/23 i 17/25; dalje: ZMPZ) azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Prema članku 21. stavku 1. ZMPZ-a supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ZMPZ-a ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

7. U svojim izjavama, danim tijekom upravnog postupka, tužitelj navodi da je napustio zemlju podrijetla zbog straha od progona iz političkih razloga, odnosno problema koje je imao kao osoba kurdske pripadnosti u zemlji podrijetla (Turskoj). Posebno ističe privođenje od strane turskih vlasti u 1993. i boravak u zatvoru do 2004., kada je pušten ranije zbog promjene zakona, sve vezano uz njegove stavove o rješavanju kurdskog pitanja demokratskim putem. U sudskom postupku optužili su ga za članstvo u PKK, terorističkoj organizaciji, iako je on to zanijekao i s tim nije bio povezan. Osim toga, ističe da je i kasnije imao problema zbog svojih političkih stavova u svezi kurdskog pitanja, opisuje političko djelovanje kćerke i s tim povezane probleme u zemlji podrijetla.

8. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je tuženik ispravno ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kriteriji iz članka 21. i 22. ZMPZ-a za priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite.

9. U odnosu na razloge napuštanja zemlje podrijetla, ispravan je zaključak tuženika o neprihvaćanju vjerodostojnosti izjave tužitelja. Tužitelj raspolaže jedino rješenjem o puštanju na slobodu od 7. prosinca 2004., ali nije priložio presudu i/ili drugu dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi za što je točno bio osuđen i na temelju kojih dokaza. S tim u vezi, sud uzima u obzir da je tužitelj obrazovana osoba, da je već u Turskoj podnosio zahtjev za međunarodnu zaštitu (putem švicarskog veleposlanstva) i da je trebao biti svjestan važnosti pribavljanja i podnošenja dokumentacije o razlozima predmetne osude (u izjavi tijekom upravnog postupka je naveo da je išao na sud i izvadio spis koji se odnosio na taj postupak). Međutim, ta dokumentacija je izostala, a relevantna je kako bi se, barem u određenoj mjeri, mogli provjeriti njegovi navodi o neopravdanom optuživanju/kažnjavanju u svezi (navodno) konstruirane optužbe zbog pripadnosti terorističkoj organizaciji. U tom pravcu, pozivanje na psihološku procjenu, koja se temelji na izjavama tužitelja, nije dostatna. Pored navedenog, sud smatra posebno značajnijim to što je od navedenog razdoblja (2004. godina u svezi sudskog procesa, 2007./2008. u svezi navodnog napada na sudionike prosvjeda) pa do napuštanja zemlje podrijetla protekao znatan period, a glede tog perioda koji iznosi više od deset godina tužiteljevi navodi o problemima u svezi zalaganja za rješavanje kurdskog pitanja su preopćeniti i bez dostatne podloge. Naime, tužitelj ne navodi neki konkretan događaj, pritisak ili prijetnju kojem bi on osobno bio izložen, već općenito navodi da je bilo slučajeva u kojima bi neka osoba sudjelovala u prosvjedu pa joj se „iz ladice“ to izvuče i pokrene postupak protiv njega. Članke koje je tužitelj navodno pisao nisu bili objavljivani pod njegovim imenom, a njegovi navodi o političkoj pripadnosti su kontradiktorni, što je tuženik detaljno obrazložio u osporenom rješenju, pri čemu ne raspolaže konkretnim dokazom o članstvu u strankama (uključujući i za period nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu švicarskom veleposlanstvu). U odnosu na probleme koje je imala tužiteljeva kćer, ispravno tuženik ukazuje da priloženi članak zapravo ukazuje da je njegova kćer puštena i da nije bila osuđena. U svakom slučaju, predmetni događaj je vezan uz postupke njegove kćeri i nije vidljiva poveznica između eventualnih neugodnosti/teškoća kojima su bile izložene njegove kćeri sa tužiteljevom situacijom, posebice u kontekstu ranije istaknutog navoda da tužitelj ne iznosi neku konkretnu teškoću koja se njemu izravno dogodila. Uvažavajući izloženo, sud smatra ispravnim ocjenu tuženika o nevjerodostojnosti iskaza tužitelja.

10. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak tuženika da u odnosu na tužitelja ne postoji dostatna podloga koja bi opravdavala odobravanje azila (članak 20. ZMPZ- a), podredno međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (članak 21. ZMPZ-a), posebno uvažavajući činjenicu o izostanku navoda, kao i bilo kakvog dokaza, o konkretno prijetećem ili tegobnom događaju za tužitelja unazad više godina. Pri tome, ispravno se tuženik poziva i na institut sigurne zemlje podrijetla (članak 44. ZMPZ-a), čiju primjenu tužitelj nije s uspjehom otklonio. U izloženom kontekstu, pozivanje u tužbi na izvješća i presude nije dostatno da otkloni zaključke tuženika. Dodatno, ispravno je obrazložena i odluka tuženika u svezi obveze tužiteljevog napuštanja Europskog gospodarskog prostora.

11. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja, s obzirom da je isti u dva navrata tijekom upravnog postupka davao izjave na okolnosti relevantne za ocjenu zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u tužbi nije iznio posebno važne razloge zbog kojih bi ga bilo potrebno još jedanput dodatno saslušavati tijekom spora, a podaci spisa pružaju dostatnu činjeničnu podlogu za donošenje odluke.

12. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

13. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj. Stoga je točkom II. izreke ove presude tužitelju odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15 i 155/22; dalje: Pravilnik). Pravnu pomoć je pružila odvjetnica Martina Grgec pa je točkom III. izreke ove presude naloženo tuženiku da joj po dostavi računa isplati iznos od 1.250,00 eura, uključujući PDV-e, sukladno članku 6. i 9. Pravilnika te Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) za sastav tužbe i pristup na raspravu.

U Zagrebu 24. lipnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. u spis