Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-949/2024-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja HOK-Osiguranje d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mikuličić, Lončarić, Bahun i Topić iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-735/2018-14 od 12. travnja 2024., 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Povrv-735/2018-14 od 12. travnja 2024.u točkama I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca poslovni broj Ovrv-586/2018 od 25. svibnja 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 318,53 eur sa zateznom kamatom u tijeku od 7. prosinca 2016. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude.

2. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi troškove ovrhe u iznosu od 72,16 eur sa zateznom kamatom.

3. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 318,01 eur sa zateznom kamatom dok je točkom IV. izreke u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

4. Protiv te presude u točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

9. Prvostupanjsku presudu kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka pri čemu ni tuženik u žalbi ne ističe postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 318,53 eur/2.400,00 kn sa zateznom kamatom koji tužitelj temelji na tvrdnji da je tuženik kao njegov osiguranik upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] 18. listopada 2016. oko 16,45 sati u gradu [adresa], pod utjecajem alkohola uzrokovao prometnu nezgodu i izgubio prava iz osiguranja u smislu odredbe čl. 3. st. 2. tužiteljevih Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (dalje Uvjeti).

14. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio:

-da je 18. listopada 2016. oko 16,45 sati u gradu [adresa] tuženik upravljajući osobnim automobilom Renault Megane, reg. oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja, krećući se [adresa] iz smjera [adresa] u smjeru raskrižja s ulicama LĆ i [adresa] zbog neprilagođene brzine kretanja osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa, prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji lijevi dio osobnog automobila marke Renault 18, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je neposredno ispred u istom smjeru upravljao PĆ, a koji je u trenutku prometne nesreće bio zaustavljen radi postupanja po prometnom znaku izraženom pomoću prometnih svjetala (crveno svjetlo na semaforu) pri čemu je tužitelj s obzirom na stanje u spisu Prekršajnog suda u Karlovcu poslovni broj Pp P-2599/2016 tvrdio da je u prekršajnom postupku utvrđeno da je tuženik upravljao vozilom s koncentracijom alkohola u organizmu od 1,68 g/kg te da je presudom Prekršajnog suda u Karlovcu od 7. ožujka 2017. proglašen krivim za djelo prekršaja,

-da je u prekršajnom postupku u konačnici na temelju provedenog toksikološkog vještačenja utvrđeno da je tuženik u trenutku nastanka prometne nezgode imao koncentraciju od najmanje 0,95 g/kg alkohola što znači da je bio pod utjecajem alkohola, a ovo s obzirom na okolnost da je tuženik tvrdio da je nakon nastanka prometne nezgode otišao svojoj kući, te potom u mjesnu gostionicu gdje je sve do 18,30 sati konzumirao alkohol, popio oko dvije litre "gemišta" pri čemu su djelatnici policije koji su ga pronašli u gostionici alkotestiranjem izvršenim u 18,47 sati utvrdili koncentraciju alkohola od 1,68 g/kg.

15. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja polazeći od odredbe čl. 12. ZPP-a, zatim citirajući odredbu čl. 3. st. 2. tužiteljevih Uvjeta, a kojom odredbom je propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnh tvrdi i ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu vozača utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, te citirajući odredbu čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), sud je zaključio da je tuženik prouzročio predmetnu prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 0,95 g/kg te zaključio da je tuženik izgubio prava iz osiguranja, slijedom čega da tužitelj osnovano primjenom citirane odredbe Uvjeta kao i odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a traži isplatu utuženog novčanog iznosa od 318,53 eur, koji je na temelju sporazuma o namirenju od 9. studenog 2016. isplatio oštećeniku ŠĆ.

16. Zbog tih razloga je odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude, točkom II. izreke djelomično je ukinuo citirani platni nalog u odnosu na naknadu troškova ovrhe u iznosu od 72,16 eur i za taj dio odbio tužbeni zahtjev, a koji tužitelj žalbom ne pobija, dok je točkom III. izreke obvezao tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 318,01 eur sa zateznom kamatom, te je u cijelosti odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (točka IV.).

17. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude, te obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava navodi da je tuženiku kao okrivljeniku u prekršajnom postupku, između ostalog, stavljeno na teret da je postupao protivno odredbi čl. 199. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (dalje ZSPC), a čime da je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 199. st. 8. istog Zakona, da je u predmetnom prekršajnom postupku, kasnije donesenom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajnog odjela, broj Pp P-1738/2019 od 26. studenog 2019. oslobođen od optužbe da je počinio navedeno djelo prekršaja, te s obzirom na ovu okolnost smatra da se nisu ostvarile pretpostavke propisane čl. 3. st. 2. tužiteljevih Uvjeta za usvajanje tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženik u žalbi ukazuje na odredbu čl. 3. st. 4. tužiteljevih Uvjeta, a koja da propisuje da osiguranik ne gubi svoja prava iz prethodnih odredaba ovoga članka: 1. ako dokaže da nije kriv za postojanje okolnosti koje dovode do gubitka prava iz osiguranja; 2. ako dokaže da štetni događaj nije u uzročnoj vezi sa činjenicom da je vozač u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem alkohola, opojnih droga, psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Zaključuje da u prekršajnom postupku nije dokazao da je počinio djelo prekršaja iz čl. 199. st. 2. ZSPC-a te da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebao odbiti kao neosnovan.

18. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

19. Iako je točno da je prema podacima iz spisa prekršajnog postupka u koji je prvostupanjski sud izvršio uvid da je tuženik presudom Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajnog odjela broj Pp P-1738/2019 od 26. studenog 2019. oslobođen od optužbe da bi dana 18. listopada 2016. u 16,25 sati u Dugoj Resi upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola pri čemu je kod tuženika utvrđena koncentracija alkohola u organizmu u iznosu od 1,68 g/kg, iz cjelokupnog stanja u spisu prekršajnog postupka, te osobito nalaza i mišljenja vještakinje toksikološke struke koji je dala na održanoj glavnoj raspravi od 26. studenog 2019. proizlazi da je tuženik kada se uzme u obzir da je nakon nastanka prometne nezgode oko 16,25 sati napustio mjesto nezgode i otišao svojoj kući te potom otišao u mjesnu gostionicu gdje je sve do 18,30 sati do dolaska djelatnika policije konzumirao alkohol i popio oko dvije litre "gemišta", da su djelatnici policije alkoskopiranje nad tuženikom izvršili u 18,47 sati i utvrdili koncentraciju alkohola od 1,68 g/kg, vještakinja je utvrdila da je tuženik u vrijeme nastanka prometne nezgode imao koncentraciju alkohola od najmanje 0,95 g/kg što znači da je bio pod utjecajem alkohola.

20. U takvim okolnostima suprotno žalbenim navodima tuženik je izgubio prava iz osiguranja u smislu odredbe čl. 3. st. 2. tužiteljevih Uvjeta jer je u prekršajnom postupku pravomoćno utvrđeno da je tuženik upravljajući vozilom u trenutku prometne nezgode imao koncentraciju alkohola od 0,95 g/kg, dakle više od 0,5 g/kg slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

21. Osim toga, za ukazati je da je prama stanju spisa prekršajnog postupka tuženik ranijom presudom Prekršajnog suda od 7. ožujka 2017. pravomoćno oglašen krivim da je počinio djelo prekršaja iz čl. 51. st. 1. ZSPC-a, s obzirom da nije prilagodio brzinu kretanja svog vozila osobinama i stanju mokrog kolnika, atmosferskim prilikama (kiša) te gustoći prometa tako da vozilo može pravovremeno zaustaviti pred svakom zaprekom uslijed čega je svojim prednjim desnim dijelom osobnog automobila udario u zadnji lijevi dio osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je u istom smjeru ispred njega upravljao vozač PĆ, a koji se u tom trenutku zaustavio zbog crvenog svjetla na semaforu, kao i zbog prekršaja iz čl. 176. st. 2. ZSPC-a, s obzirom da se tuženik nakon nastanka prometne nezgode udaljio s mjesta događaja, a da nije popunio europsko izvješće ili na drugi način razmijenio osobne podatke ili podatke o vozilima.

22. U konkretnom slučaju prema shvaćanju ovog suda na tuženiku je bio teret dokaza da njegova alkoholiziranost od 0,95 g/kg alkohola u trenutku prometne nezgode nije bila u uzročnoj vezi s nastankom prometne nezgode, a tuženik, prema stanju u spisu provođenje tog dokaza (kombiniranim sudsko-medicinskim – prometnim - toksikološkim vještačenjem) nije predložio pa je i zbog tih razloga prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio kao osnovan.

23. Ovime je ujedno odgovoreno i na žalbene navode tuženika u kojima ističe da je sud donio pobijanu presudu bez da je u dokaznom postupku nedvojbeno utvrdio je li tuženik uistinu bio u alkoholiziranom stanju te je li eventualna alkoholiziranost tuženika bila u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, u vezi čega se ukazuje da se zapravo radi o žalbenom razlogu pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg nije dopušteno pobijati prvostupanjsku presudu u postupku u sporu male vrijednosti.

24. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio s obzirom da iz sporazuma o namirenju od 9. studenog 2016. proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu PĆ iznosa od 318,53 eur.

25. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka u točkama III. i IV. izreke, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženika trebalo odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Prvostupanjska presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 24. lipnja 2025.

Sudac

Duško Abramović