REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž 220/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Jasna Bratek, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Damir Šebetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Zoran Horvatić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Zaprešiću P-768/2019-61 od 26. studenoga 2024., u sjednici vijeća 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužiteljeva žalba se odbija te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalne službe u Zaprešiću P-768/2019-61 od 26. studenoga 2024.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj tužbom traži utvrditi presudom da nije istinita i pravno valjana pisana oporuka ostaviteljice VV od 15. siječnja 2019. sastavljena pred svjedocima ZV i HV i proglašena na zapisniku 27. ožujka 2019. kod Ivana Adžije, javnog bilježnika u Zaprešiću, posl. br. UPP-OS-72/19, O-506/19.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, te naložio tužitelju u roku 15 dana tuženici isplatiti parnični trošak u iznosu 2.937,50 EUR. 2.1.

Prvostupanjski sud svoju odluku, imajući u vidu da je tužitelj osporavao da je ostaviteljica potpisala spornu oporuku, temelji na utvrđenju da iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka - Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 18. kolovoza 2022. proizlazi da na temelju dostavljenog spornog i nespornog materijala nema temelja za procjenu rezultata u smislu je li sporni potpis krivotvoren ili je nastao kao posljedica bolesti, te da nema temelja za identifikaciju skriptora spornog potpisa VV na spornoj oporuci od 15. siječnja 2019.

2.2.

Jednako tako, prvostupanjski je sud, ispitujući tužiteljevu tvrdnju da ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u vrijeme sačinjavanja oporuke pred svjedocima, izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem, kojim je utvrđeno da nema dovoljno pouzdano utvrđenih psihopatologijskih argumenata za dovođenje u pitanje ubrojivosti ostaviteljice VV na dan 15. siječnja 2019. kod oporučnog izjavljivanja njezine posljednje volje.

2.3.

Tužbeni navod da svjedoci oporuke ZV i HV nisu potpisali oporuku, prvostupanjski sud je otklonio utvrđenjem da se sporna oporuka sastoji od dvije stranice papira A4 formata, da je na prvoj stranici potpis oporučiteljice, a na drugoj da su potpisi svjedoka oporuke ZV i HV, te da obje stranice predstavljaju sastavni dio jedne te iste oporuke koja je formalnopravno valjana, jer se radi o pisanoj oporuci potpisanoj pred svjedocima.

2.4.

Da je oporučiteljica VV vlastoručno potpisala spornu oporuku u prisutnosti svjedoka oporuke i da su svjedoci oporuke potom potpisali samu oporuku, prvostupanjski sud zaključuje iz iskaza svjedoka ZV i HV.

2.5.

Prvostupanjski sud zaključuje da ni tvrdnja tužitelja da je sporna oporuka ništetna jer je protivna odredbama iz čl. 123a. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 i 98/19, dalje: ZSS) nije osnovana, jer se odredbe o zabrani sklapanja ugovora o otuđenju nekretnine ne odnose na ovaj slučaj kada je u pitanju oporučno raspolaganje imovinom štićenika ustanove socijalne skrbi (jednostrani pravni posao).

2.6.

Imajući u vidu sve navedeno, a posebno dva vještačenja, prvostupanjski sud, koji je izveo sve dokaze koje je tužitelj predložio, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) zaključuje da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije na siguran i posve nesumnjiv način dokazao da pokojna VV nije potpisala spornu oporuku, odnosno da je tempore acti bila nesposobna za rasuđivanje.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Tužitelj ističe da u iskazu svjedoka HV nigdje nema da je ostaviteljica VV izjavila da je to njezina oporuka. Postoji takva izjava na drugom posebnom listu gdje se nalaze potpisi svjedoka.

3.1.

Tužitelj smatra da se u ovom predmetu mane volje očituju u tome što je oporuka napisana na jednom arku papira a potpisi svjedoka su stavljeni na drugi arak papira. Potpis ostaviteljice je nekonzistentan te predstavlja upitno potpisivanje oporuke.

3.2.

Tužitelj ističe da predmetna oporuka nije potpisana od strane oporučnih nasljednika na istom komadu papira iza (potpisa) oporučiteljice.

3.3.

Navodi da se iz iskaza svjedoka može konstatirati da su svjedoci bili u vrlo dobrim odnosima s tuženicom kao prijatelji koji joj dolaze u redovno u kuću, a da svjedoci pisane oporuke pred svjedocima trebaju biti nepristrane i nezainteresirane osobe koje nisu u bilo kakvom srodstvu s oporučiteljem, odnosno osobama koje nasljeđuju temeljem oporuke.

3.4.

Tužitelj ističe da je tuženica ŠV bila skrbnik ostaviteljice temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb općine Zaprešić i da je ostaviteljica VV bila u udomiteljskom domu tuženice od 29. listopada 2018. do dana smrti **.**.2019., pa smatra da udomitelj ne može stjecati nekretnine od svojih korisnika koji su kod njega smješteni u dom, pa ni na temelju oporuke, pri čemu se poziva na čl. 170. ZSS-a, te na činjenicu da je to nemoralno.

3.5.

U odgovoru na žalbu tužena ističe da je čl. 31. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) propisano da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku, tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati, a svjedoci će se potpisati na samoj oporuci. Nigdje u Zakonu ne stoji da oporučitelj mora potpisati sve listove oporuke koja se sastoji od više listova, niti da se svjedoci ne smiju potpisati na drugoj stranici oporuke. Svjedoci su se isključivo na drugoj stranici potpisali zato što na prvoj stranici oporuke nije bilo mjesta za njihove potpise.

3.6.

Tužena u odgovoru na žalbu navodi i da je saslušani svjedok ZV naveo da je ostaviteljica pred njim i HV, njegovim nećakom, potpisala oporuku, nakon čega su oporuku potpisali on i HV. Identično je iskazivao i drugi svjedok HV. Tužitelj na iskaze svjedoka nije imao primjedbi, a za suprotno utvrđenje ne nudi dokaze.

3.7.

Tužena ističe da je čl. 170. Zakona o socijalnoj skrbi jasan i ne predviđa iznimke; odnosi se isključivo na ugovor kojim se otuđuju ili opterećuju nekretnine korisnika ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Oporuka kao jednostrani akt očitovanja vlastite volje se ni u kom kontekstu ne može podvesti pod citirani članak 170. Zakona o socijalnoj skrbi.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tužitelja citiravši u točkama 3. do 3.4.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Nije osnovan ni tužiteljev žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

4.4.1.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 31.

ZN-a i čl. 35. ZN-a.

4.5.

Naime, čl. 31. st. 1. ZN-a propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. St. 2. istog propisa normira da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.

4.5.1.

Pored činjenice da sporna oporuka sadrži izjavu oporučiteljice da ta oporuka predstavlja njezinu posljednju volju, neosnovan je žalbeni navod opisan pod toč. 3., da oporučiteljica nije izjavila da ta oporuka predstavlja njezinu posljednju volju. Ta izjava nalazi se na prvoj stranici oporuke i prethodi potpisu oporučiteljice VV.

4.5.2.

Glede žalbenog navoda pod toč. 3.2., pored činjenice da obje stranice oporuke čine jednu pravnu cjelinu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, potpuno je pravno irelevantno na kojoj stranici se nalaze potpisi svjedoka oporuke. Zakonski uvjet za valjanost oporuke pred svjedocima je da se svjedoci potpišu na samoj oporuci, a taj zakonski uvjet je ispunjen.

4.6.

Neosnovan je žalbeni navod tužitelja pod 3.1. da se mane volje očituju u tome što je oporuka napisana na jednom arku papira a potpisi svjedoka su stavljeni na drugi arak papira.

4.6.1.

Mane volje propisane su u čl. 27. ZN-a, pa je tako tom zakonskom odredbom propisano da će se oporuka na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi (st. 1.). Raspolaganja oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelja da učini ta raspolaganja (st. 3.). Tužitelj u postupku nije postavio zahtjev za poništenje oporuke. Također, nekonzistentnost potpisa nije razlog za utvrđenje oporuke nevaljanom. Ovo pored činjenice da tijekom postupka izvedenim dokazima nije dovedeno u pitanje da potpis koji se nalazi na oporuci, pripada ostaviteljici.

4.7.

Neosnovan je i žalbeni razlog opisan pod 3.3., jer ZN glede kvalitete osoba koje mogu biti svjedoci pisane oporuke pred svjedocima, u čl. 35. st. 1. propisuje da svjedoci mogu biti punoljetne osobe kojima nije oduzeta poslovna sposobnost i koje znaju i mogu čitati i pisati, a u st. 2. istog članka, da ne mogu biti svjedoci pri sastavljanju pisane oporuke pred svjedocima oporučiteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegovi predci i posvojitelji, njegovi srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drugovi svih tih osoba ni oporučiteljev bračni drug. Žalitelj ispunjavanje kvalitete svjedoka sukladno navedenim odredbama ni u žalbenom stadiju postupka nije doveo u pitanje.

4.8.

Glede žalbenog razloga opisanog pod toč. 3.4., žalbeni sud prihvaća primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, opisanu pod toč. 2.5., te ujedno ukazuje da tužitelj nije postavio zahtjev za utvrđenje ništetnosti sporne oporuke jer je raspolaganje njome protivno moralu društva, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

5.

Imajući u vidu da ne postoje žalbeni razlozi koje tužitelj navodi u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke.

U Osijeku 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Štefica Bukvić