REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž 290/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Jasna Bratek, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Igor Vujičić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. -a, OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupaju Damir Cibralić i Dean Ilijevski, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ilijevski i Cibralić j.t.d., Pula, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Pn-30/2020-29 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća 24. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženikova žalba se odbija te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Pn-30/2020-29 od 23. listopada 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u visini 19.908,42 EUR, te u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 1.321,68 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od 24. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj tužbom traži naknadu neimovinske štete u iznosu 19.908,42 EUR, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini 2.654,461 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedene iznose, budući da je 29. svibnja 2019. kao putnik nastradao i pretrpio tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila na kolniku brze ceste B8 (prometni čvor [adresa]), a koju je prouzročio osiguranik tuženika.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, određujući da je pored glavnog traženja (naknade neimovinske i imovinske štete) tuženik dužan tužitelju naknaditi i zakonske zatezne kamate i to od 30. studenog 2021. na iznos neimovinske štete, odnosno od 23. listopada 2023. iznos imovinske štete, po stopi navedenoj u točki I. izreke prvostupanjske presude.

2.1.

Točkom II. izreke prvostupanjski sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu 2.826,15 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2023., preciziranom u tom dijelu prvostupanjske presude.

2.2.

Točkom III. odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Tuženik pobija prvostupanjsku presudu, navodeći u žalbi da je pobija u točki I., II. i III. izreke.

3.1.

Međutim, iako je točkom I. izreke obuhvaćena naknada neimovinske štete u visini 19.908,42 EUR, te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u visini 2.654,46 EUR, tuženik žalbom ne pobija dosudu naknade imovinske štete, ni tijek kamate na taj vid štete, kao niti tijek kamate ne neimovinsku štetu, već je njegova žalba usmjerena na pobijanje odluke suda u pogledu visine dosuđene naknade neimovinske štete, kao i odluke o troškovima postupka, koja je sadržana u točki II. i III. izreke prvostupanjske presude.

3.2.

Tuženik ističe da prvostupanjski sud utvrđuje visinu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu znatno višem (50%) od onog koji predviđaju okvirni kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeni na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a sve osnovom ocjene medicinskog vještaka. Tuženik tvrdi da visina štete koja se može priznati tužitelju po Orijentacijskim kriterijima iznosi 13.500,00 EUR. Smatra da sud nije obrazložio zašto je tužbeni zahtjev u pogledu visine neimovinske štete prihvatio u cijelosti. Ističe da je prvostupanjski sud prihvaćanjem ovog dijela tužbenog zahtjeva pogrešno primijenio materijalno pravo.

3.3.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, tuženik ističe da je tužitelj uspio u sporu 72,00%, a tuženik 28,00%, pa bi sukladno tomu, trebalo piznati i to isključivo opravdani trošak tužitelja u navedenom omjeru, a opravdani trošak tuženika priznati u dijelu od 28,00% te izvršiti prijeboj istih. Obzirom na navedeno, tuženik smatra da pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju treba dosuditi iznos troška postupka u visini 1.500,00 EUR.

3.4.

Tužitelj nije odgovorio na tuženikovu žalbu.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a) propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio, prethodno odlučne žalbene navode tuženika citiravši u točkama 3.2. i 3.3.

4.2.

Žalba nije osnovana.

4.3.

Prvostupanjski sud nije počinio prethodno citirane apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.4.

Nije osnovan tuženikov žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) koji ističe u odnosu na pobijanu odluku o naknadi neimovinske štete.

4.4.1.

Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, dalje: ZOO-a) glede odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

4.5.

Prije svega, valja reći da žalitelj u žalbenom stadiju postupka uopće ne osporava tužiteljeve ozljede, kao niti trajanje tim ozljedama izazvanih fizičkih bolova, straha te umanjenje životnih aktivnosti koje je utvrđeno u omjeru 30%.

4.6.

Nije točan tuženikov žalbeni razlog da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je tužitelju dosudio navedeni iznos neimovinske štete. U točki 6. obrazloženja svoje odluke, prvostupanjski sud je naveo koje su sve ozljede utvrđene kod tužitelja, a u točki 12. i 13. prvostupanjski sud je naveo razloge za svoju odluku u pogledu visine dosuđene pravične novčane naknade.

4.7.

Tuženiku treba ukazati da je u Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, koje je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske (broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2002. i Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) propisano da oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

4.7.1.

U primjeni ovog propisa valja uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

4.7.2.

Stoga, kad se ima u vidu da je tužitelj ozljede zadobio u vrijeme kada je bio radno sposoban i radno aktivan, da je imao 63 godine, čime mu je kvaliteta preostalog života zbog dobivenih ozljeda značajno smanjena, da je nesreću doživio u vrijeme kada je bolovao od maligne bolesti, što je dodatno narušilo njegovo već narušeno zdravlje, da je u predmetnoj nesreći tužitelj zadobio ozljede prijeloma obje ruke, prijeloma kralježnice, prijeloma rebra, odnosno prijelom lumbalnog kralješka, višeiverni prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti desno, prijelom donjeg dijela palčane kosti lijevo, da je natukao obje potkoljenice, da je težina ozljeda zahtijevala aktivno liječenje tužitelja u trajanju dvije i pol godine, da je imao imobilizaciju na oba ekstremiteta, da je nosio ortozu za kralježnicu, da duže vrijeme nije bio pokretan, da je odradio tri ciklusa fizikalne terapije, da je kod tužitelja zaostalo umanjenje životne aktivnosti od čak 30%, ali imajući u vidu i povećane troškove života od 2019., kada se dogodila prometna nesreća do 2023. kada je prvostupanjski sud donio presudu kojom je odredio visinu naknade neimovinske štete (a koji kriterij stope inflacije je i VSRH uzeo u obzir prilikom donošenja Odluke o izmjeni Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, što proizlazi iz obrazloženja navedene odluke VSRH donesene na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.), ocjena je žalbenog vijeća da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. ZOO-a, dosuđujući tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u visini 19.908,42 EUR s pripadajućom kamatom.

4.8.

Kako je tužitelj s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti, u omjeru 100%, neosnovani su navodi tuženika koji se odnose na obračunavanje troškova prema uspjehu u sporu koji je izračunao tuženik, navedeni pod točkom 3.3. obrazloženja ove drugostupanjske odluke.

4.8.1.

Pritom treba još jednom istaknuti da sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, već isključivo odlučuje o žalbenim navodima stranke kojima se osporava pravilnost odluke o troškovima postupka.

4.8.2.

Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka obrazložio u točkama 21. do 24. obrazloženja prvostupanjske presude, a tuženik nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije doveo u pitanje.

5.

Imajući u vidu da ne postoje žalbeni razlozi koje tuženik navodi u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci drugostupanjske odluke pod točkom I., dok se odluka navedena u točki II. temelji na činjenici da tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Osijeku 24. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Štefica Bukvić